Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention due to high recidivism and danger of reoffending.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued that the severity of the sentence and the passage of time rendered further detention disproportionate, while the court emphasized the defendant's history of multiple convictions for sexual offenses against minors. The court ruled that the defendant's repeated convictions within the probation period and the nature of the crimes created a significant danger of reoffending, justifying the continued application of detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP; čovjek je opasan od ponavljanja djela ako ima povijest više kaznenih djela i neusklađenost s pravnim poretkom; načelo razmjernosti se ocjenjuje u kontekstu težine djela i opasnosti od ponavljanja.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 230/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Iris Juzbašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. L., zbog kaznenih djela iz članka 193. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2010. broj Kzm-15/09, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 09. travnja 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog Z. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Z. L. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, zbog kaznenih djela iz članka 193. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 107. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.
Protiv tog rješenja podnio je žalbu optuženik putem branitelja E. M., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine pritvor, odnosno podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.
Opasnost od ponavljanja djela kod optuženika, proizlazi iz okolnosti da je nepravomoćno proglašen krivim za počinjenje tri kaznena djela bludnih radnji prema trima maloljetnicama i to u istom danu u razmaku od nekoliko sati, a što ukazuje na ustrajnost, odlučnost i bezobzirnost u počinjenju spomenutih djela. Nadalje, kada se navedenom doda okolnost da je optuženik osuđivan i to dva puta radi kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i
II Kž 230/10-3
2. KZ-a te jednom radi kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. KZ-a, te da su mu u sva tri navrata izricane uvjetne osude koje očigledno nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s društveno priznatim normama, time da je kazneno djelo za koje je ovdje nepravomoćno proglašen krivim, počinio u roku kušnje iz posljednje pravomoćne presude, onda sve navedeno ukazuje na jedan viši stupanj upornosti u kriminalnom djelovanju optuženika, a što je valjano obrazložio i prvostupanjski sud.
Stoga je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.
Optuženik u žalbi ističe kako visina izrečene kazne ukazuje kako nije pokazao posebnu upornost i bezobzirnost te kako je ovo jedan eksces u ponašanju optuženika. Međutim, ovi žalbeni navodi, obzirom na gore utvrđeno, ne dovode u pitanje značaj navedenih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost pa stoga ne dovode u pitanje niti pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
Jednako tako, nije osnovan žalbeni navod koji upire na okolnost kako iteracijska opasnost kao osnova za pritvor se mora odnositi na istovrsno ili slično kazneno djelo za kakvo je optuženik proglašen krivim, a ne za bilo koje drugo kazneno djelo, budući svako pravomoćno kažnjavanje optuženika govori o njegovoj neusklađenosti s pravnim poretkom, koja u kombinaciji s drugim okolnostima u svojoj ukupnosti onda predstavlja opasnost od ponavljanja kaznenog djela. S tim u svezi, promašeno je i pozivanje optuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II-Kž-523/1999-3, budući da se isto odnosi na potpuno druge okolnosti.
Konačno, niti načelo razmjernosti na koje poziva žalitelj, nije ugroženo dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru u trajanju od nešto više od osam mjeseci, jer prilikom ocjene ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine i broja kaznenih djela zbog kojih je optuženik nepravomoćno osuđen, jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci na koju je osuđen, kao i potrebu određivanja i trajanja pritvora.
lanka 398. stavak 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci Slijedom navedenog, na temelju č
ovog rješenja.
U Zagrebu 09. travnja 2010.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Iris Juzbašić, v.r.
Damir Kos, v.r.