II Kž-129/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 129/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2010. godine broj Kv-Us-13/10 (K-52/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2010. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. M. J. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ.

Protiv tog rješenja žali se opt. M. J. po branitelju A. D., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. M. J. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

Naime, prema pravomoćnoj optužnici opt. M. J. je osnovano sumnjiv da je s ostalim suoptuženicima počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ, a time je ispunjen opći zakonski uvjet iz čl. 102. st. 1. ZKP da bi se mjera pritvora protiv optuženika mogla produljiti.

II Kž 129/10-3

Prema podacima u spisu, optuženik ima prijavljeno prebivalište na teritoriju Republike Srbije, čiji je i državljanin. Isti nije bio dostupan sudu u ranijem tijeku postupka, pa je protiv njega bio određen pritvor i raspisana tjeralica, nakon čega je protekom duljeg vremena (deset mjeseci) uhićen.

Na teritoriju Republike Hrvatske nema prijavljeno prebivalište niti faktično boravište, niti je na bilo koji drugi način (rodbinski, obiteljski, zaposlenjem ili slično) vezan za teritorij Republike Hrvatske.

Imajući u vidu sve prethodno istaknute činjenice u njihovoj ukupnosti, uz težinu kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, to sve ukazuje na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi pobjegao, odnosno krio se i time ponovno postao nedostupan radi dovršenja ovog kaznenog postupka. Zbog toga je primjena mjere pritvora protiv optuženika po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opravdana i na zakonu utemeljena.

Nadalje, prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice, opt. M. J. je osnovano sumnjiv da je s ostalim suoptuženicima dogovorio zajedničko ulaganje novčanih sredstava za kupnju opojne droge kokain i financiranja troškova krijumčarenja, te se povezao u zajedničko djelovanje radi kontinuiranog bavljenja krijumčarenjem opojne droge kokain iz Lime, Republika Peru, preko Pariza, Madrida, Milana u Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju, a koja je bila namijenjena daljnjoj prodaji, pa su putem kurira ostalih optuženika prenijeli najmanje 6.746,8 grama opojne droge kokain, te prodajom ostvarili imovinsku korist od najmanje 236.500 EUR, koji novac su sukladno njihovim ulogama podijelili.

U konkretnom slučaju, opt. M. J. se udružio s ostalom šestoricom suoptuženika za nabavu, prenošenje i prodaju pobliže opisanih količina droge kokain radi ostvarivanja imovinske koristi, neovisno o tome što se njemu ne stavlja na teret niti jedna radnja prenošenja navedene droge, on je imao svoju ulogu u okviru organizacije međunarodnog krijumčarenja opojne droge kokain zajedničkim ulaganjem sredstava, te financiranja troškova krijumčarenja. Dakle, radi se o opetovanoj kupnji i krijumčarenju radi prodaje velikih količina opojne droge kokain, koja je vrlo štetna po zdravlje ljudi, čijom prodajom bi se moglo ugroziti zdravlje velikog broja ljudi pretežno mlađe životne dobi, koji jesu pretežni uživatelji iste, te time postaju i ovisnici. Upravo opisani stupanj organizacije, međusobna povezanost djelovanja, zatim međunarodni karakter inkriminirane djelatnosti, koja se odvijala na teritoriju više država, uz istaknutu težinu posljedice, su sve okolnosti i činjenice koje u znatnoj mjeri nadilaze okolnosti koje se nalaze kod izvršenja takvog kaznenog djela i predstavljaju posebno teške okolnosti djela, radi kojih je protiv optuženika i nadalje neophodna primjena mjere pritvora i po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Žalbeni prigovori koji se odnose na ocjenu pojedinih dokaza, te time i tvrdnja o nepostojanju dokaza o počinjenju djela od strane ovog optuženika, nisu od odlučujućeg utjecaja kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući da je kod tog odlučivanja dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, a koja proizlazi iz pravomoćne optužnice, kako je to već i navedeno. Ocjena dokazne vrijednosti pojedinih dokaza prikupljenih u dosadašnjem tijeku postupka ne može biti predmetom ocjene ovog vijeća kad se odlučuje o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući da to može biti predmetom ocjene samo raspravnog vijeća.

II Kž 129/10-3

Slijedom svega izloženog, kako navodima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonska utemeljenost odluke prvostupanjskog suda, a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP nije utvrdio povrede zakona navedene u toj odredbi, niti odredbi čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. veljače 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.