Croatian Supreme Court allows creditor's revision, quashing lower court rulings due to jurisdictional error regarding water fees collection.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia allowed the creditor's revision, quashing the lower court's rulings and remanding the case for a new trial. The creditor argued that the first-instance court lacked jurisdiction because it was not the designated authority for collecting water fees under specific statutes. The court found the lower courts' reasoning contradictory, as they declared themselves non-competent while citing laws that explicitly assigned jurisdiction to them for this specific debt type. Consequently, the Supreme Court ruled that the lower courts erred in their jurisdictional determination and must retry the case.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o financiranju vodnog gospodarstva; Ovršni zakon: When a creditor is authorized by specific water finance laws to collect fees, the court designated by those laws holds exclusive jurisdiction for enforcement proceedings, and lower courts declaring themselves non-competent in such matters commit a material error requiring case remittal.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2044/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. v., pravne osobe za ... iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv ovršenika M. S., OIB ..., iz B., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1132/14-2 od 8. svibnja 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Benkovcu broj Ovr-72/14 od 14. ožujka 2014., u sjednici održanoj 16. veljače 2016.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-1132/14-2 od 8. svibnja 2014., i rješenje Općinskog suda u Benkovcu broj Ovr-72/14 od 14. ožujka 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je odbacio ovršni prijedlog za ovrhu od 7. veljače 2014. radi određivanja ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže ovom suda da pobijana nižestupanjska rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška revizije.
Ovršenik nije odgovorio na reviziju.
Revizija ovrhovoditelja je osnovana.
Prvostupanjski sud oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (iako iz obrazloženja rješenja proizlazi da sud smatra da je apsolutno nenadležan), radi naplate novčane tražbine na ime naknade za uređenje voda na temelju rješenja ovrhovoditelja, donesenih na temelju čl. 35. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05 - dalje: ZFVG/95) i čl. 16. st. 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje: ZFVG) pozivajući se pri tome na odredbe čl. 17., čl. 71. st. 1., čl. 72. i čl. 73. st. 3. ZVFG.
Drugostupanjski sud, iako je našao da postoji bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka u dijelu kojim se prvostupanjski sud oglasio stvarno nenadležnim proturječna obrazloženju o apsolutnoj nenadležnosti suda, primjenom odredaba čl. 373. a st. 1. toč. 1. i 2. i čl. 375. st. 5. ZPP prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, žalbu ovrhovoditelja odbio je kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrdio je bez posebnog obrazloženja.
U ovršnom postupku je prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 - dalje:OZ), dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
U postupku u povodu revizije protiv rješenja, prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Više pravnih pitanja koja ovrhovoditelj postavlja u reviziji u bitnom se svode na prvo postupovnopravno pitanje koje glasi:
„Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti donose H. v. kao javnopravno tijelo?“
Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je, s obzirom na zauzeto shvaćanje u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., te različitu praksu Županijskog suda u Zadru i drugih drugostupanjskih sudova o tom pitanju, ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
ZFVG/95, osim odredaba navedenih u članku 94. stavku 2. i članku 95. stavku 2. tog Zakona, prestao je važiti na temelju odredbe čl. 97. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 153/09), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. (osim odredaba navedenih u članku 95. stavku 1. tog Zakona), pa stoga nadležnost za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu od 7. veljače 2014. valja ocijeniti primjenom odredaba tog Zakona te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 56/13).
Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju H. v. te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. toga Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H. v. (čl. 16. st. 2.).
Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.
Čl. 7. Uredbe o visini naknade za uređenja voda ("Narodne novine" broj 82/10, 108/13) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H. v.
Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG, propisana je i odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenja voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, H. v. ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.
Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti H. v.
Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, različito je propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenja kojim se obračunava vodna naknada donijele H. v. ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda, uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.
Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose H. v., osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću H. v. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.
Prema odredbi čl. 1. OZ, tim Zakonom se uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Stoga, određujući da H. v. postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose H. v.
Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja H. v. kojim je obračunata vodna naknada i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.
Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 16. veljače 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.