Pr-270/2025-4 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Pr-270/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mišo Živaljić odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o., Omiš, Četvrt Ribnjak 17, OIB: 53902750972, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnice tuženika, dne 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o. Četvrt Ribnjak 17, 21310 Omiš, OIB: 53902750972, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove povrede prava osobnosti kojom je tužiteljici nastala šteta od posljedica radne nezgode, isplatiti tužiteljici ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 13.648,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 17. 8. 2021. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 7.400,00 eura tužiteljica odbija.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.762,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 7. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 3.327,40 eura, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 17. kolovoza 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je tužiteljica je dugogodišnja zaposlenica tuženika, čiji ugovor o radu je prestao dana 7. lipnja 2021. odlukom tuženika. Tužiteljica je dana 23. kolovoza 2016. pretrpjela tešku radnu ozljedu, a kako je razvidno iz Prijave o ozljedi na radu od dana 23. kolovoza 2016. tužiteljica se poskliznula, pala te je pretrpjela ozljedu s DG: fractura partis distalis radii sin i DG: infractio capituli radii sin susp. Radilo se o pokliznuću i padu na masnom i neočišćenom podu radnog prostora tuženika, o čemu je sačinjen i zapisnik Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu 23. kolovoza 2016. Navodi se kako je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I 141-06/21-01/03318098307, Ur broj: 341-18-05/3-21-7354 od 25. ožujka 2021. tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30 % i to kao posljedica ozljede na radu, a rješenjem istog tijela, Klasa: UP/I-502-03/18-04/46 , Ur broj: 338-17-81-18- 8 od 16. srpnja 2018. utvrđeno je da se dijagnoza tužiteljice contractura art. RC mani I. sin., šifre prema MKB-10: (M24.5) priznaje posljedicom ozljede na radu od 20. kolovoza 2016. U tom smislu tužiteljici pripada pravo potraživati naknadu štete od tuženika kao poslodavca iz osnove pretrpljene radne nezgode, sve temeljem Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu.

1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku s osnova povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici iznos od 120.000,00 kn, odnosno 15.926,73 eura (podnesak od 27. ožujka 2023.), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 20. kolovoza 2016. pa sve do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 11. listopada 2021. tuženik navodi da je tužba neosnovana te je istakao prigovor prekluzije budući da je tužba podnesena protekom zakonom određenog roka. Nezgoda se dogodila 2016. te je tužiteljica tada ujedno i saznala za štetu pa je protekom roka od 3 godine ista izgubila pravo potraživati naknadu štete koju u svakom slučaju nije pretrpjela krivnjom tuženika, već je do pada tužiteljice došlo isključivo njenom krivnjom, kako je to i utvrđeno zapisnikom Inspektorata rada od 23.08.2016. Iz priloženih isprava proizlazi da je ista bila obučena za rad na siguran način pa je očito da je do pada došlo isključivo krivnjom tužiteljice, a do čega ne bi došlo da je ista postupila na način da je pobrisala vodu koju je prolila na pod ili da je upotrijebila minimalnu pažnju koju je potrebna za obavljanje poslova na kojima je bila zaposlena. Poradi navedenog tužiteljici su priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, ali ozljeda šifre M89.0 nije priznata posljedicom posljedicom ozljede na radu. Sukladno odredbi čl. 17. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je primjenjivao pravila zaštite na radu na temelju općeg načela zaštite, između ostalog i kod prilagodbe rada radnicima, naročito u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izbora opreme, načina rada i proizvodnje, posebice u svrhu ublažavanja jednoličnog rada i rada po učinku, kako bi se smanjio njihov štetan učinak na zdravlje. Tužiteljica je sve do 27. 5. 2020. bila na bolovanju, a radni odnos joj je prestao zbog prestanka potrebe za radnicima uopće jer je poslodavac dao čitavo hotelsko naselje u zakup trećoj osobi i ne bavi se više ugostiteljskom djelatnošću, a bolovanje je zaključeno 27. 5. 2021., dok je Odluku o prestanku radnog odnosa zaprimila 14. 6. 2021., dakle nakon što je ista zaključila bolovanje, a ne za vrijeme trajanja bolovanja, kako to neistinito navodi tužiteljica. Predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu nadoknaditi tuženiku troškove postupka.

3. Podneskom od 5. lipnja 2024., a nakon provedenih vještačenja, tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev povećanjem istog, te je sud raspravnim rješenjem od 10. srpnja 2024. dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pa istim tužiteljica potražuje s osnova povrede prava osobnosti isplatu iznosa od 21.048,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. 8. 2021. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se protivio i uređenom tužbenom zahtjevu te ističe prigovor zastare i u odnosu na dio koji predstavlja povećani tužbeni zahtjev u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev od 27. ožujka 2023.

5. Presudom ovog suda pod br. Pr-6799/2021-30 od 20. rujna 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 13.648,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 17. 8. 2021. do isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 7.400,00 eura, tužiteljica odbijena. Također je naloženo tuženiku na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos od 4.938,59 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Odlučujući po žalbama parničnih stranaka, Županijski sud u Osijeku, svojom odlukom pod br. GžR-258/2024-3 od 27. ožujka 2025. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud nije naveo kvalifikatorne okolnosti, odnosno kriterije kojima je rukovodio pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade koju tužiteljica traži za pretrpljene fizičke boli, strah, te za smanjenje životne aktivnosti i za naruženost.

7. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2021., prijave o ozljedi na radu od 25. kolovoza 2016., zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Službe za nadzor zaštite na radu od 23. kolovoza 2016., zapisnika o davanju izjave Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Službe za nadzor zaštite na radu od 27. srpnja 2016., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. ožujka 2021., rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. siječnja 2018. i 16. srpnja 2018., medicinske dokumentacije za tužiteljicu, e zdravstvenog kartona tužiteljice, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, saslušanjem tužiteljice i zz tuženika kao parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka AO, RO, ŠO, ŽO, MO, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka IO, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. KO, spec. ortoped, dr. Antonu Maroviću, spec. neurolog, dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatar pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. ožujka 2012. na radnom mjestu konobara,

- da je tužiteljica dana 23. kolovoza 2016. za vrijeme radnog vremena doživjela ozljedu na radu u kojoj je zadobila tjelesne ozljede,

- da je tuženik osposobio tužiteljicu za rad na siguran način za obavljanje poslova konobara,

- da je proveden inspekcijski nadzor kojim nisu utvrđeni nedostatci u primjeni pravila zaštite na radu,

- da je tužiteljici od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ozljeda nastala 23. kolovoza 2016., dijagnoze "Contractura art. RC mani I. sin, šifre MKB-10 (M24.5) priznata ozljedom na radu, dok dijagnoza Č, šifre prema MKB-10 (M89.0) nije priznata posljedicom ozljede na radu,

- da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2021.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale joj dana 23. kolovoza 2016. prilikom obavljanja radnih zadataka i to kada se poskliznula i pala na mokrom podu, pri čemu je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

12. Članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17; dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

13.1. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koje je sastavni dio ZZR.

13.2. U članku 25. stavak 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

14. Na okolnost nastanka predmetne nezgode u postupku su saslušani svjedoci, te tužiteljica i zz tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

15. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi kada je otvorila vrata male sale i nogom stala u istu poskliznula se jer je bila lokva vode, a koja voda teče iz kuhinje koja se svake večeri pere i odlazi u salu, jer nije dobro napravljen pad. Ta lokva se nije vidjela, jer je u toj sali bilo zamračeno, a pločice su jako skliske. Izjava o načinu nastanka nezgode koju je dala policiji nije točna, jer joj je ŽO, nevjesta zz tuženika rekla da ne prijavi ozljedu na radu, već da kaže da je pad bio slučajan.

16. ZZ tuženika UO u svom stranačkom iskazu navodi kako je čula da je radnica pala i da ne radi, da je pitala bivšeg direktora Hotelskog naselja A ŠO o toj tužiteljičinoj nezgodi te joj je on rekao kako se tužiteljica poskliznula na prolivenu vodu s kolica koja je vozila. Ističe kako se nitko nikada nije poskliznuo, a kuhinja se pere svako večer.

17. Svjedokinja VO u svom iskazu je navela kako nije vidjela što se dogodilo tog dana, već je vidjela kako su se ustrčali, a ona kada je došla do tužiteljice ista je bila kod vrata kod kojih je pala.

18. Svjedokinja RO u svom iskazu navodi kako je vidjela tužiteljicu da ulazi u malu salu, ali nije vidjela njezin pad već je čula zapomaganje, te da joj je donijela tacnu da na nju stavi ruku. Na mjestu pada tužiteljice uvijek se skupljala voda i gazde su trebale to sanirati, jer voda uvijek nađe put, ali nisu to sanirali, već kada se dogodila tužiteljici nezgoda, onda je OO prošao sa silikonom i silikonirao što je trebalo.

19. Svjedok ŠO ne zna za nezgodu koja se dogodila tužiteljici niti je naknadno čuo da se tužiteljici dogodila nezgoda, već je poslije saznao da je tužiteljica bila na bolovanju.

20. Svjedokinja ŽO u svom iskazu navodi kako nije bila prisutna kada se dogodila nezgoda, ali prema informacijama koje je dobila o nezgodi tužiteljica se poskliznula, pala i slomila ruku, te su je odveli na Hitnu u Omiš. S tužiteljicom o samom padu nije pričala.

21. Svjedok MO u svom iskazu navodi kako je tužiteljica išla u malu salu ugasiti svjetlo na terasi i čim je zakoračila kliznula je preko lokve vode, koju je vidio kada je došao pomoći tužiteljici. Odakle je voda procurila ne zna, ali je bila velika lokva vode u maloj sali.

22. Iz prijave o ozljedi na radu od 25. kolovoza 2016. proizlazi da je tužiteljica radila u Hotelu Sagitta, poslove konobara, te da je noseći času vode došlo do proljevanja tekućine na pod i time poskliznuća.

23. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 23. kolovoza 2016. utvrđeno je da temeljem izjave tužiteljice ista se poskliznula preko vode koju je prije prolila iz čaše na pod kuhinje hotela Sagitta ispred ulaza u malu salu te da inspekcijskim nadzorom nisu utvrđeni nedostatci u primjeni pravila zaštite na radu.

24. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

24.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

24.2. Da bi postojala odgovornost potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. U skladu s tim ovaj sud smatra da je tužiteljica prilaganjem prednjih dokaza (prijava o ozljedi na radu, zapisnik o inspekcijskom nadzoru, iskazom svjedoka i vlastitim iskazom) u cijelosti dokazala da je predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na mjestu i na način kako je to i sama tužiteljica iskazala. Tužiteljici se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je to sama iskazala (kada je otvorila vrata male sale da pogasi svjetla na terasi i čim je stala nogom u istu poskliznula se, bila je lokva vode, koja voda teče iz kuhinje što nije vidjela jer je u toj sobi zamračeno, a pločice su jako skliske), a kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati, jer isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje RO (koja je iskazala kada su čuli zapomaganje otišli su do tužiteljice koja je bila na podu, pomogli da se podigne i posjeli na stolicu, stavili joj tacnu pod ruku i NO ju je odveo na hitnu. Inače pod je bio mokar, bila je lokva, a vjerojatno u malu salu s poda kuhinje kod pranja dopire voda jer nije saniran pult, a pad pločica ide prema mjestu gdje je tužiteljica pala), te svjedoka MO (koji je iskazao kako je tužiteljica išla u malu salu gasiti svjetlo na terasi i kada je otvorila vrata te sale i zakoračila kliznula je preko lokve vode i pala, a da se tu nalazila, niti dva koraka od vrata male sale, lokva vode vidio je kada je došao do tužiteljice. Odakle je voda procurila ne zna, ali je vidio da je bila velika lokva), i njihovi iskazi u bitnim činjenicama se podudaraju, te su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljiv iskaz pa ih sud prihvaća, stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici u svezi obavljanja redovnih poslova.

24.3. Tuženik ističe nevjerodostojnost iskaza tužiteljice, jer u tužbi stoji kako je tužiteljica pala na masnom i neočišćenom podu, a u prijavi za inspektorat da se poskliznula na vodu koju je prolila iz čaše koja joj je pala, dok je u svom stranačkom iskazu navela da je pala na veliku količinu vode koja se nalazila na ulazu u malu salu, međutim, za istaknuti je da je tužiteljica u svom iskazu detaljno navela okolnosti samog pada i razloge zbog kojih je dala netočnu izjavu policiji, ne stvarajući time probleme poslodavcu, a ni sebi, a da je tužiteljica pala na mokrom podu pri ulazu u malu salu, proizlazi ne samo iz njezinog iskaza, već i iskaza svjedoka RO i MO (drugi svjedoci o nezgodi su čuli iz priča). Osim toga, za istaknuti je da iz iskaza niti jednog svjedoka ne proizlazi da su vidjeli tacnu u tužiteljičinim rukama i čašu, bilo na tacni bilo na podu, već je tacnu donijela svjedokinja RO da bi joj stavila podlogu za ruku, stoga je sud i prihvatio iskaz tužiteljice kao objektivan i vjerodostojan, a posebice jer nije logično ni životno da bi se tužiteljici prolila voda iz čaše pa da bi baš na tu prolivenu vodu stala, poskliznula i pala.

25. Tuženikove tvrdnje da na njegovoj strani nema propusta koji bi se mogli uzročno- posljedično povezati s nastankom nezgode i štete koju je pretrpjela tužiteljica, već je do nezgode došlo isključivom krivnjom same tužiteljice, po ocjeni ovog suda ne isključuje tuženikovu odgovornost kao poslodavca. Nesumnjivo je utvrđeno tijekom provedenog postupka, a posebice na temelju iskaza svjedoka RO i MO, kao i same tužiteljice da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi se posao mogao obaviti na siguran način, a da je tužiteljica kritične prigode obavljala svoje redovne i uobičajene radne zadatke sve po uputama poslodavca. Također, činjenica da inspekcijskim nadzorom nisu utvrđeni nedostatci u primjeni pravila zaštite na radu ne ukazuju da tužiteljica kritične prigode svoj posao nije obavljala s dužnom pažnjom.

25.1. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljala na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, jer radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužiteljice, već naprotiv tužiteljica je navedene prigode u svemu postupala s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije organizirao radni proces u stanju funkcionalne ispravnosti, jer kako je utvrđeno tužiteljica se poskliznula na mokrom podu prilikom ulaska u malu salu i pala. Naime, tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da ne dođe do ikakvih štetnih posljedica, a što je izostalo u konkretnom slučaju pa za nastalu štetu odgovara tuženik budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

25.2. Dakle, u ponašanju tužiteljice, po ocjeni ovog suda, kritične prigode nije bilo nikakvih nepravilnosti, a ista nije mogla predvidjeti da će prilikom ulaska u malu salu poskliznuti se na vodu na podu, pasti i ozlijediti se, to onda ovaj sud cijeni da tužiteljica nije ni djelomično pridonijela štetnom događaju.

25.3. Iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja i nastanku štete. Tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da pod ne bude mokar, da se na njemu ne nalazi voda pa je do štetnog događaja došlo isključivo uslijed propusta tuženika u organizaciji rada. Činjenica da se tužiteljica prilikom rada poskliznula i pala samim time ne znači da je ista odgovorna za pad, a time i štetu, a i iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja i nastanku štete, već za nastalu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

26. Tuženik, na kojemu je teret dokaza postojanja razloga za isključenje njegove objektivne odgovornosti, u smislu gore citiranih odredaba, u ovom postupku nije uspio dokazati postojanje takvih razloga. S obzirom na to da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužan je naknaditi svu štetu tužiteljici.

27. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.

28. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

29. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

30. Sudski vještak dr. KO, spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 22. travnja 2024. navodi sljedeće: iz spisa, kao i iz medicinske dokumentacije razvidno je da je tužiteljica 20. 8. 2016. pala u razini prilikom čega je zadobila ozljedu lijeve podlaktice, te joj je isti dan na HKP KBC Split napravljen RTG lijeve ruke te je uočen prijelom donjeg djela palčane kosti i napuknuće u predjelu glavice palčane kosti, a lokalno je uočen deformitet i edem u području lijevog ručnog zgloba, pa je napravljena depozicija prijeloma i postavljena sadrena podlaktična longeta. Tijekom liječenja ustanovljeno je da je došlo do komplikacija i do bolova u lijevom ručnom zglobu, otekline promjene boje kože te je postavljena dijagnoza sudekova bolest, a daljnje liječenje provodi se fizikalnom terapijom. Mišljenja je da je tužiteljica imala težu tjelesnu ozljedu koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti za lijevi ručni zglob 10%, a za lijevi lakat 2% što znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova s lijevom rukom te kod podizanja i nošenja tereta u lijevoj ruci. Što se tiče bolova koje je tužiteljica imala, a uzimajući u obzir dugotrajnost liječenja te komplikaciju koja je nastala (sudekova bolest) bolovi jakog intenziteta trajali su 5 dana, srednjeg intenziteta 1 mjesec, te slabog intenziteta 6 mjeseci. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije te za vrijeme liječenja kada je tužiteljica zbog dodatne spomenute bolesti i dalje bila u nemogućnosti u potpunosti izvršavati samostalno neke poslove kao obavljanje osobne higijene, te neke kućanske poslove pa je tuđa njega i pomoć bila potrebna 2. mjeseca 2 sata dnevno, te još 4 mjeseca 1 sat dnevno. Naruženosti s ortopedske strane nema.

31. Stalni sudski vještak dr. Anton Marović, spec. neurolog u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 22. travnja 2024. navodi sljedeće: tužiteljica je pala u razini, te je zadobila prijelom ručnog zgloba palčane kosti na tipičnom mjestu, te napuknuće palčane kosti u laktu. Zbog boli, smanjenja spretnosti i snage lijeve ruke tužiteljica je pregledana i neurološki u nekoliko navrata, a učinjen je i EMNG lijeve ruke 3. 9.2018. pa je tijek liječenja bio produžen zbog sudekove bolesti. Provođene su fizikalne terapije te je na posljednjem neurološkom nalazu 2019. navedeno da postoji bitno smanjena mišićna snaga lijeve šake u reduciranu abdukciju palca i ispravljanje ostalih prstiju, oslabljeni su mišični refleksi na lijevoj ruci i postoje smetnje osjeta u dermatomima C7, C8 lijevo, a pregledom tužiteljice nalazi bolnost lakta ulnarno, u manjoj mjeri radijalno, pozitivan Hoffman- R znak za medijanus nad ručnim zglobom. Postoji hipotrofija mišića lijeve šake, smanjena snaga stiska lijeve šake, opozicija palca, umanjenje abdukcije malog prsta, odnosno zaključno funkcija lijeve šake je slabija. Klinički radi se o posljedicama koje se mogu povezati s ozljedama opisanim na dan nezgode i tijekom liječenja. Aritmetički rečeno radi se o smanjenju životne aktivnosti od 12%, ali kako je i ortoped procijenio 12% to se jedna posljedica umanjuje za polovinu i zbraja preostaloj cijeloj posljedici što ukupno iznosi 18%. Glede boli koju je tužiteljica trpjela nema što nadodati procijenjenom od dr. KO, a jednako tako za tuđu njegu i pomoć, dok misli da je nastupilo naruženje lakšeg stupnja koje se očituje oteklinom u području ručnog zgloba i jasno vidljivim mišičnim hipotrofijama na lijevom dlanu. Tužiteljičino stanje s neurološke strane upravo zbog produženog liječenja može se smatrati konačnim 3 i pol godine nakon nezgode.

32. Sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 22. travnja 2024. mišljenja je, a nakon uvida u spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju 10-ak sek., na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta sljedećih do 7 dana, zatim strah umjerenog intenziteta slijedećih 5-6 tjedana, te blažeg intenziteta slijedećih 7-8 mjeseci. S obzirom na učestalost psihijatrijskih pregleda tužiteljice u već spomenutom periodu smatra da je u tom razdoblju došlo do povrede duševnog integriteta kod tužiteljice u postotnom intervalu 5-10%, a nakon toga nema psihijatrijskih nalaza stoga je za pretpostaviti da se njeno stanje stabiliziralo i da to nije dodatno kompromitiralo njezinu funkcionalnost s psihijatrijske strane.

33. Na provedena vještačenja punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud ista, kao stručna, objektivna i dana u skladu s pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

34. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenja vještaka liječnika dr. KO, dr. Antona Marovića i dr. Nikole Sikirice, te jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti (sveukupno 18 %), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob (rođ. ..1963.) i zanimanje tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (konobarica), kao i svih neugodnosti koje je tužiteljica imala tijekom liječenja (imobilizacija, fizikalna terapija, kontrolni pregledi, dugotrajnost liječenja te nastale komplikacije /sudekova bolest/ i dr.), tužiteljici je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u iznosu od 12.808,00 eura.

34.1. Za istaknuti je kako je institut povrede prava osobnosti, propisan ZOO/05, uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da sada povreda prava osobnosti je pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada, već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti ( odluka VSRH br. Rev 949/2016-2 od 13.studenoga 2018.). Stoga ovaj sud, ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja koje su rezultirale povredom prava osobnosti tužiteljice, smatra primjerenom novčanu naknadu tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. i 2. ZOO/05 u iznosu od 12.808,00 eura.

35. Nadalje, tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 840,00 eura.

36. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

37. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. KO tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 2 mjeseca po dva sata dnevno, te još 4 mjeseca po jedan sat dnevno.

37.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete, tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istoj ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužiteljica nije sudu dostavila dokaz da bi ove troškove platila trećoj osobi), pa stoga tužiteljicu pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužiteljice dovede u takvo da joj u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju joj pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njezinog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u Gradu Splitu bila sposobna pružati takvu uslugu, ali kako je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 840,00 eura na ime naknade tuđe njege i pomoći, po cijeni sata tuđe njege i pomoći od 3,50 eura, to je sud zatraženi iznos od 840.00 eura prihvatio. Naime, tužiteljici je tuđa njega i pomoć trebala ukupno 240 sati x 3,50 eura, kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći, koju cijenu sud smatra primjerenom konkretnom slučaju, daje iznos od 840,00 eura, to joj je navedeni iznos i dosuđen.

38. Dakle, tužiteljici je dosuđeno na ime naknade (neimovinske i imovinske) štete ukupan iznos od 13.648,00 eura, dok je za više zatraženo, za iznos od 7.400,00 eura, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate od 17. kolovoza 2021., kao dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do isplate, a kao u točki I izreke presude.

39. Glede prigovora zastare, kao i prigovora zastare na preinačeni (povećani) tužbeni zahtjevu podnesku 5.lipnja 2024. za iznos od 5.121,27 eura za istaknuti je kako isti nije osnovan.

40. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a proizlazi da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

41. Tužbom od dana 17. kolovoza 2021. tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, a koja šteta joj je nastala 23. kolovoza 2016., dok je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete tužiteljica preinačila (povećala) podneskom od 5. lipnja 2024.

41.1. Kako se nezgoda dogodila 23. kolovoza 2016., a tužiteljica je tužbu za naknadom štete protiv tuženika podnijela 17. kolovoza 2021. to je očito da nije protekao zastarni rok od tri godine. Naime, kod tužiteljice je liječenje završeno u veljači 2020. dakle, tada se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo, kako proizlazi i iz vještačenja vještaka dr. Marovića prema kojemu se upravo zbog produženog liječenja tužiteljice njezino stanje može smatrati konačnim 3 i pol godine nakon nezgode, a tužba je podnesena dne 17. kolovoza 2021., to je očito da je tužba podnesena u zastarnom roku od tri godine.

42. Nadalje, prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

42.1. Povećanje tužbenog zahtjeva smatra se preinakom tužbe u smislu odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a.

43. Glede prigovora zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev za iznos od 5.121,27 eura za navesti je kako isti nije osnovan iz razloga što u ovom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete preinačen povišenjem novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, a prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.

43.1. Tužiteljica je podnošenjem tužbe unutar zastarnog roka od tri godine (tužba je podnesena u zastarnom roku - radna nezgoda se dogodila 23. 8. 2016., a tužba podnesena 17. 8. 2021. ) poduzela radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu neimovinske i imovinske štete te je time prekinula zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove.

43.2. Slijedom prednjeg, a temeljem čl. 230. st. 1. ZOO zahtjev za ispunjenje navedene obveze naknade štete nije u zastari, pa ni u kvantitativno povišenom dijelu.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

44.1. Tužiteljici je, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška, dosuđen sljedeći trošak: za sastav tužbe 414,75 eura, za zastupanje na ročištima od dana 27. 3. 2023., 31. 5. 2023., 13. 9. 2023., 2. 11.2023. 13. 3. 2024., 22. 4. 2024., 6. 6. 2024., 10. 7 2024. i 26. 5. 2025. iznos od po 497,71 eura, za sastav podneska od 27. 3. 2023. i 5. 6. 2024. po 497,71 eura, za sastav žalbe od 4.10.2024. 622,14 eura, ukupno iznos od 6.511,70 eura, na ime PDV- a iznos od 1.627,93 eura, te na ime troškova sudske pristojbe na tužbu 102,86 eura i sudske pristojbe presude 128,48 eura, ukupno iznos od 8.242,52 eura.

44.2. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela u postupku sa 82,42 % (uspjela 100 % u osnovu, a 64,84 % u visini, odnosno ukupno sa 82,42 %), a tuženik je uspio s 17,58 %, to je razlika postotaka uspješnosti 64,84 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 5.344,45 eura, koji iznos uvećan za iznos od 418,50 eura na ime troškova medicinskog vještačenja, daje ukupan iznos od 5.762,95 eura, dok je za više zatraženo, za iznos od 3.327,40 eura, tužiteljica odbijena u zahtjevu, a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 7. srpnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 7. srpnja 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika