Rev-x-170/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 170/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D., privremeno u Njemačkoj, na adresi ...., ...., S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. i P. u Z., protiv prvotuženika C. o. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i I. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & P. u Z., i drugotuženika J. o. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2301/11-2 od 7. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2697/03-63 od 26. travnja 2010., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija drugotuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Nalaže se I-tuženiku „C. o.“, d.d., Z. i II-tuženiku „J. o.“, d.d., S. solidarno platiti tužitelju A. D., privremeno u Njemačkoj na adresi ..., ..., S., iznos od 4.626,15 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem, eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od 26. travnja 2010. godine do dana isplate plativo u kunama po srednjem službenom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i iznos od 527,45 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi koju na devizne štedne uloge građana u EUR-ima po viđenju isplaćuju poslovne banke u Hrvatskoj u mjestu isplate, a od 01. siječnja 2010. godine do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem, eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II I-tuženik „C. o.“, d.d., Z. i II-tuženik „J. o.“, d.d. S. dužni su solidarno naknaditi tužitelju A. D., privremeno u Njemačkoj na adresi ...., ...., S., parnični trošak u iznosu od 25.659,22 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem, eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih ponea, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe prvotuženika i drugotuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke), dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbe (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos glavnice te protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka drugotuženik je podnio izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu ili je ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode drugotuženika iznesene u izvanrednoj reviziji i predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili podredno odbiti kao neosnovanu. Ujedno je zatražio naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 725,00 kuna.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) stranka ima pravo podnijeti reviziju (izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Da bi revizijski sud mogao odlučivati o osnovanosti izvanredne revizije potrebno je da budu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

U predmetnoj reviziji revident je naveo da izvanrednu reviziju podnosi zbog 2 pravna pitanje i to:

1. „Na koji se način obračunava i odmjerava parnični trošak strankama u slučaju kada se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka (na način da dolazi do primjene različitih Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) odnosno da li se u tom slučaju visina parničnih troškova utvrđuje glede svake poduzete parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a razmjerno ostvarenom uspjehu stranaka ili prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva?

2. Da li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe?

3. Primjenjuje li se formulacija „…prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena…“ a kojom se naznačuje način obračuna zateznih kamata i u slučaju nastanka obveznopravnog odnosa za koji se kamata obračunava a koji je nastao prije 01. 01. 2006. god. ili je njena primjena neovisna o navedenoj činjenici, te se zatezne kamate obračunavaju prema propisima koji su na snazi u razdoblju za koje se kamata obračunava?“.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije vijeće ovoga suda je ocijenilo da izvanredna revizija podnesena protiv drugostupanjske presude nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Prema ocjeni ovoga vijeća određeno naznačeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje u reviziji i navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu i obje zakonske pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi izvanredna revizija bila dopuštena slijedom čega se revizijski sud može upustiti u ispitivanje osnovanosti te revizije.

U odnosu na prvo pravno pitanje i drugo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji treba reći da se ona odnose na odlučivanje o troškovima postupka (obračun i odmjeravanje troškova postupka). Stoga u odnosu na ta pravna pitanja drugotuženika treba reći je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

U odnosu na treće pravno pitanje koje je drugotuženik postavio u izvanrednoj reviziji treba reći da je revident u reviziji propustio navesti i obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a reviziju je u tom dijelu sastavio kao redovnu reviziju podnesenu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te čl. 392.b u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 14. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.