Rev-x-837/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 837/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., zastupane po punomoćniku N. Đ., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika M. M. i drugotuženice D. M., oboje iz Z., oboje zastupanih po punomoćnici I. M., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o trošku postupka u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-23/11-2 od 23. veljače 2011. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj 6-P-141/03-52 od 23. rujna 2010., u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika pa se preinačuje rješenje o trošku postupka u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-23/11-2 od 23. veljače 2011. i rješenje o trošku u presudi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj 6-P-141/03-52 od 23. rujna 2010. i rješava:

Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

Općinski sud u Zaprešiću presudom poslovni broj P-141/03-52 od 23. rujna 2010. naložio je tuženicima M. M. i D. M. iz Z. isplatiti tužiteljici A. K. iz Z. 8.304,54 kune sa zateznim kamatama od 23. rujna 2010. do isplate te naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 19.326,76 kuna.

Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj Gžx-23/11-2 od 23. veljače 2011. odbio je djelomično žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na glavnu tražbinu i zatezne kamate (točka I izreke), dok je preinačio prvostupanjsko rješenje o trošku parničnog postupka za iznos preko 12.238,51 kunu i odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.088,25 kuna (točka II izreke).

Protiv drugostupanjske odluke o trošku postupka tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava navodeći da odluka o trošku postupka ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, da se pitanje odnosi na način obračuna parničnih troškova u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje (u predmetima Rev 609/2001, Rev-200/2001, Rev- 3146/1990, Rev-402/04, Revt-35/04), ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači odluku o trošku parničnog postupka ili podredno u tom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljici naloži naknaditi tuženicima trošak revizije u iznosu od 1.383,75 kuna.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Vijeće Vrhovnog suda RH ocijenilo je da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), jer je revizijski sud o tom pitanju već zauzeo pravno shvaćanje u više predmeta, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Tuženici su naznačili materijalnopravna pitanja koja u bitnome glase:

- određuje li se visina parničnih troškova glede svake parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njenog poduzimanja,

- da li se kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici pri donošenju odluke o parničnim troškovima uzimaju u obzir parnični troškovi obje stranke te smatra li se kod odmjeravanja parničnih troškova odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena da je tuženik uspio u parnici.

Osnovan je revizijski navod da se trošak parničnog postupka određuje sukladno vrijednosti predmeta spora koja vrijednost je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji a ne prema vrijednosti predmeta spora koja je eventualno vrijedila prilikom zaključenja glavne rasprave. Ovaj sud je u svojim ranijim odlukama zauzeo istovrsno pravno shvaćanje (primjerice u odluci Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005. i Rev-402/04 od 21. rujna 2005.). Stoga tuženicima pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.

Također je osnovan navod tuženika da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha stranke u parnici najprije utvrditi iznos naknade parničnih troškova na koji svaka stranka ima pravo s obzirom na svoj uspjehu sporu. Pri tome treba imati u vidu da u slučaju povlačenja tužbe pa i djelomičnog, tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u odnosu na povučeni dio osim ako je povlačenje uslijedilo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, odnosno smatra se da je u tom dijelu tuženik uspio u sporu. Nakon toga sud će navedene iznose prebiti i razliku dosuditi onoj stranci koja ima pravo na naknadu većeg iznosa parničnih troškova.

U konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe je iznosila 25.000,00 kn i ta vrijednost predmeta spora je bila važeća do smanjenja tužbenog zahtjeva izjavom tužiteljice na ročištu dana 13. rujna 2010. na iznos od 10.000,00 kn, a tužiteljica je uspjela u sporu za 8.304,54 kune. Nižestupanjski sudovi su kod obračuna tužitelju troškova parničnog postupka isti obračunali na način da su primijenili vrijednost predmeta spora za cijeli postupak u visini zadnjeg sniženja tužbenog zahtjeva, te su razmjerno uspjehu u parnici obračunali samo trošak tužitelju. Nije uzeto u obzir da je tužitelj zapravo povukao tužbu za onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev i da se tuženiku kod obračuna troškova parničnog postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena treba trošak obračunati u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.

S obzirom na navedeno, tuženiku pored dosuđenog troška parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 2. ZPP razmjerno uspjehu i vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku zaključenja glavne rasprave, pripada i razlika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja te parnične radnje.

Također je prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebalo uzeti u obzir i tuženikove parnične troškove razmjerno njegovom uspjehu u parnici. Naime, prema odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP), ako stranka djelomično uspije u parnici sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjerni dio troškova.

Stoga i tužitelju i tuženiku pripada trošak spora prema uspjehu u parnici koji se u odnosu na zastupanja po odvjetnicima obračunavaju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa).

Imajući u vidu navedene vrijednosti predmeta spora te uspjeh obje stranke u parnici, kao i uspjeh tuženika u revizijskom stadiju postupka, ovaj sud cijeni da ima mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj sud može s obzirom na postignuti uspjeh u sporu odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove parničnog postupka.

Zato je valjalo preinačiti pobijano rješenje o trošku postupka po čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 14. prosinca 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.