II Kž-164/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-164/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 12. veljače 2001. godine, br. Kv-7/01 (K-25/00), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 9. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zlataru, na temelju Čl. 107. st. 2. ZKP, produljenje pritvor protiv opt M. M. po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu optuženik osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema osnova produljavati mjeru pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP.

Naime, već je ranijim rješenjima ovog suda br. II Kž-635/00 i 781/00 ukazano, da je optuženik i nakon podnesene optužnice državnog odvjetnika osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, čime je ostvaren opći zakonski uvjet da se pritvor protiv njega uopće može odrediti, a zatim i produljiti.

Kako je žalitelj prema pribavljenim podacima iz kaznene evidencije (list spisa 17) već ranije presudom Županijskog suda u Zagrebu br. K-67/98 od 9. rujna 1998. godine, pravomoćno osuđivan za istovrsno kazneno djelo i to prema istoj osobi, ošt. A. M. i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od alkohola, upravo su to okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik, ako bi boravio na slobodi, mogao dovršiti pokušano i učiniti novo istovrsno ili slično kazneno djelo, čime su ostvareni zakonski osnovi za daljnjom mjerom pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP.

Stoga je pravilno produljen pritvor protiv optuženika po toj pritvorskoj osnovi.

Kako ni ostali žalbeni prigovori nisu osnovom za ukidanje mjere pritvora protiv žalitelja, to je o žalbi i trebalo temeljem čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. ožujka 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.