I Kr-225/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 225/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K. F., zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Đurđevcu od 14. rujna 1995. godine br. K-163/94 (Kv-5/95), u sjednici održanoj 23. studenoga 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev osuđenika K. F. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o krivičnoj sankciji presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. ožujka 1995. godine br. Kž-93/95 kojom je u odluci o krivičnoj sankciji preinačena presuda Općinskog suda u Đurđevcu br. K-163/94 od 21. prosinca 1994. godine i kojom je K. F. zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 1. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, te se ta kazna zatvora

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se os. K. F., na temelju čl. 47. st. 1. OKZRH, izriče uvjetna osuda i na temelju čl. 161. st. 1. KZRH utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te istodobno određuje da se ta kazna neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Kž-93/95 od 16. ožujka 1995. godine preinačena je u odluci o krivičnoj sankciji presuda Općinskog suda u Đurđevcu br. K-163/94 od 21. prosinca 1994. godine a kojom presudom je K. F. zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 1. u vezi 1. 156. st. 1. KZRH bila izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od dvije godine, tako da mu je sada presudom županijskog suda za to djelo bila izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem ističe, daje kod oštećenika došlo do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja

I Kr 225/1995-3

(koju okolnost da je županijski sud i uzeo kao osnov za preinačavanje prvostupanjske presude), zatim da je bio učesnik domovinskog rata, a kao pripadnik Narodne zaštite u Đ. čuvao je objekte od općeg interesa za mjesto Đ.. Smatra, da su to okolnosti koje, uz činjenicu što uzdržava svoje stare roditelje, predstavljaju upravo one okolnosti koje ima u vidu čl. 399. ZKP i koje opravdavaju uvaženje njegovog zahtjeva.

Općinski državni odvjetnik iz Đ. i Općinski sud iz Đurđevca su predložili, da se zahtjev osuđenika uvaži, dok je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izrazilo negativno mišljenje.

Zahtjev je osnovan.

Osuđenik je dokumentirao svoju tvrdnju prema kojoj ima izgleda da posljedica djela kod oštećenika D. F. neće ostati tako teška, tj. u vidu trajne oduzetosti donjeg dijela njegovog tijela.

Iz potvrde VP 8223 domobranstvo (list 4. i 86) od 17. lipnja 1995. godine proizlazi, daje osuđenik bio aktivni pripadnik u jedinici Narodne zaštite u Đ. od 25. kolovoza 1991. godine do njezinog raspuštanja, tj. do 30. ožujka 1992. godine, kroz koje vrijeme je obnašao stražarske i druge dužnosti na mjestima koja su se čuvala i da je u vrijeme uključivanja u domobranstvo bio maloljetan.

Iz priložene karakteristike VP 3188/7 Bjelovar proizlazi, daje osuđenik u vremenu od 7. studenog 1993. do 17. svibnja 1994. godine bio ročni vojnik i da je nalazeći se na terenu kao ciljač uredno ispunjavao sve svoje zadatke.

Te okolnosti, kao i daljnja okolnost, da osuđenik živi na poljoprivrednom imanju sa svojim roditeljima koji su bolesni (o čemu je također priložio medicinsku dokumentaciju) i čiji je jedini hranitelj, predstavljaju nove okolnosti i one su po svom značenju takove da bi -da se za njih znalo u vrijeme donošenja presude - očito dovele do blaže osude.

Zbog toga, te vodeći računa o svim onim olakotnim okolnostima koje su sudovi imali u vidu kod donošenja svoje odluke, trebalo je zahtjev osuđenika uvažiti i istom za počinjeno djelo izreći uvjetnu osudu, kao primjerenu krivičnu sankciju kojom će se u konkretnom slučaju polučiti sve zakonske svrhe kažnjavanja (čl. 401. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 23. studenoga 1995. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.