II Kž-387/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 387/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog M. I. i okrivljenog Š. M., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 15. srpnja 2011. broj Kv-239/11 (K- 36/11), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 27. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okrivljenog M. I. i okrivljenog Š. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. I. i okrivljenog Š. M., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv oba okrivljenika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. I. putem branitelja R. I. M., odvjetnika iz Z.. Žalbom se predlaže ukinuti pobijano rješenje i okrivljenika pustiti na slobodu. Žalbu je podnio i okrivljeni Š. M., osobno i putem braniteljice R. A., odvjetnice iz Z., s prijedlogom da se protiv okrivljenika ukine pritvor te da ga se pusti na slobodu.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okrivljenih M. I. i Š. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Okrivljenima M. I. i Š. M. se nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage te prikupljenih podataka u tijeku istrage, podignutom optužnicom stavlja na teret da su počinili

II Kž 387/11-4

kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ-a na način da su neovlašteno radi prodaje prenosili i posjedovali opojnu drogu heroin (prema stanju spisa predmeta radi se o količini oko 100 grama), s time da se okrivljeni M. I. još tereti i da je sam radi prodaje posjedovao opojnu drogu heroin u količini oko 100 grama. Iz navedenog proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici i počinili kaznena djela koja im se stavlja na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Nadalje, iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenog Š. M. (list 53 spisa) proizlazi da je do sada već u tri navrata osuđivan i to jednom zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. KZ-a i dva puta zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. KZ-a, pri čemu su prema njemu primijenjene i sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti. Jednom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju tri godine, a dva puta je prema njemu primijenjena mjera upozorenja, uvjetna osuda. Navedeno ukazuje da niti raniji život okrivljenog Š. M. nije bio usklađen sa zakonima. Osim toga, niti izdržana kazna zatvora u višegodišnjem trajanju, a niti prijetnja naknadnim izricanjem kazne zbog počinjenih kaznenih djela nije ga poučila o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela, jer se u ovom predmetu pojavljuje kao osnovano sumnjiv zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ-a, koje je počinjeno u vrijeme provjeravanja iz jedne ranije presude kojom je prema njemu primijenjena uvjetna osuda (Općinskog suda u Zadru broj K-345/07).

Nadalje, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su obojica okrivljenika nezaposleni, bez redovitih prihoda i bez vrednije imovine time, da okr. Š. M. i u žalbi ističe svoju tešku financijsku situaciju, (okrivljeni M. I. ima u vlasništvu automobil, a okrivljeni Š. M. povremeno zarađuje vršeći popravke raznovrsnih motora svojih sumještana), pa sve to prije upućuje na zaključak da do sredstava za život dolaze i čineći djela za koja ih se tereti u predmetnom postupku, odnosno na opravdanost produljenja pritvora, a ne obrnuto, kako to smatra žalba okr. M..

Stoga, količina opojne droge zbog koje se oba okrivljenika terete i s tim povezana kriminalna količina u njihovom djelovanju, činjenica da se okrivljeni M. I. tereti za počinjenje dva djela, a da je okrivljeni Š. M. već i ranije u više navrata osuđivan, kao i izostanak redovnih prihoda i imovine kod oba okrivljenika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni M. I. i okrivljeni Š. M. boravkom na slobodi mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Stoga je opravdana daljnja primjena mjere pritvora protiv oba okrivljenika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Oba okrivljenika u žalbama prvenstveno osporavaju postojanje osnovane sumnje da su počinili predmetna kaznena djela, pri čemu okrivljeni M. I. ističe da je on ovisnik (o čemu u spisu predmeta nema podataka) i da je sva droga bila za njegovu osobnu uporabu, dok okrivljeni Š. M. ističe da kod njega nije pronađena opojna droga koja se spominje u činjeničnom opisu djela za koje ga se tereti, niti je on znao da okrivljeni M. I. u automobilu s kojim su se zajedno vraćali iz Z. ima opojnu drogu. No, ove okolnosti ne dovode u pitanje ukupnost okolnosti koje opravdavaju primjenu pritvorske mjere kako je to ovdje navedeno, s obzirom na to da je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor sud drugog stupnja nije ovlašten ulaziti u činjenično

II Kž 387/11-4

stanje u spisu i pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika. Obranu će okrivljenici moći iznijeti pred raspravnim vijećem, koje će je u konačnici i ocijeniti.

Slijedom navedenog, a budući da žalbama okrivljenih M. I. i Š. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. srpnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.