Pn-659/2024-21 · Općinski građanski sud u Zagrebu
Legislator summary
AI generatedTužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. ožujka 2024. navodi da je 20. kolovoza 2022. u [adresa] sudjelovao u prometnoj nesreći kao suvozač na motociklu registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MI. Ističe da je do nesreće došlo tako da je vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] RI, prilikom vršenja radnje polukružnog skretanja lijevo, oduzeo prednost vozaču MI koji je nailazio iz suprotnog smjera. Upućuje na to da je na mjestu nastanka štetnog događaja polukružno okretanje bilo zabranjeno. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nesreći zadobio višestruke tjelesne ozljede i to prijelom dvanaestog leđnog kralješka, trzajnu ozljedu vratne kralježnice te natukline i ogrebotine.
Legislator headnote
AI generatedPn-659/2024-21 · Općinski građanski sud u Zagrebu: Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 195 sati, a koju mu je pružala njegova supruga (točka 9.10. obrazloženja). Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadalo ukupno 1.170,00 EUR i to na temelju čl. 1089. ZOO-a.
Keywords
AI generatedRelated Decisions
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-659/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvo Bačić i partneri, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 7.998,00 EUR (sedam tisuća devetsto devedeset osam eura) sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 2.754,50 (dvije tisuće sedamsto pedeset četiri eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2023. do isplate.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 965,48 EUR (devetsto šezdeset pet eura i četrdeset osam centa) sa zateznim kamatama od 17. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. ožujka 2024. navodi da je 20. kolovoza 2022. u [adresa] sudjelovao u prometnoj nesreći kao suvozač na motociklu registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MI. Ističe da je do nesreće došlo tako da je vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] RI, prilikom vršenja radnje polukružnog skretanja lijevo, oduzeo prednost vozaču MI koji je nailazio iz suprotnog smjera. Upućuje na to da je na mjestu nastanka štetnog događaja polukružno okretanje bilo zabranjeno. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nesreći zadobio višestruke tjelesne ozljede i to prijelom dvanaestog leđnog kralješka, trzajnu ozljedu vratne kralježnice te natukline i ogrebotine.
Tužitelj pojašnjava da je zbog predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove, strah, da su zaostale trajne posljedice koje se ogledaju u bitno smanjenoj pokretljivosti kralješnice sa stalnim bolovima. Navodi da mu je zbog predmetnog štetnog događaja nastala neimovinska šteta u iznosu 8.000,00 EUR (2.000,00 EUR po osnovi pretrpljenih bolova, 2.000,00 EUR po osnovi pretrpljenog straha i 4.000,00 EUR po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti). Ističe da mu je nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega (za primjerice pospremanje stana, kuhanje, čišćenje, odlaske u nabavke, nošenje bilo kakvih tereta i slično) pa da mu je po toj osnovi nastala imovinska šteta u iznosu 2.000,00 EUR.
Također, tužitelj navodi da mu je imovinska šteta nastala i zbog uništenja odjeće i obuće (zaštitna kaciga, specijalno odijelo, tenisice, naočale) prilikom pada s motora i to u ukupnoj vrijednosti od 600,00 EUR. Tužitelj ističe da se nakon štetnog događaja liječio u Općoj bolnici u Zadru, a da je fizikalnu terapiju provodio u privatnim ordinacijama fizikalne terapije. Navodi da je obavljao fizikalnu terapiju u ordinaciji privatne fizikalne prakse PI (u 60 navrata), a što je platio ukupno 3.220,00 EUR. Tužitelj pojašnjava da se, u želji da se što prije vrati svojim svakodnevnim aktivnostima, odlučio za fizikalnu terapiju koja se u Republici Hrvatskoj obavlja vrlo malo i sa znatnim odmakom.
Tužitelj navodi da je zbog fizikalne terapije imao i trošak smještaja u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u iznosu 384,50 EUR. Nadalje, tužitelj navodi da je u vrijeme kada je nastao štetni događaj imao registrirani obrt za obavljanje uslužnih djelatnosti (usluge skipera) B zbog čega je od društva Interijer Color d.o.o. zakupio brodicu Suzuki registracijske oznake [registarska oznaka] za razdoblje od 20. lipnja do 30. rujna 2022. tijekom kojeg razdoblja istu nije mogao koristiti pa mu je po toj osnovi nastala imovinske šteta po osnovi plaćene (a neiskorištene) zakupnine u iznosu 1.548,00 EUR.
Dakle, tužitelj navodi da mu je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od ukupno 15.752,50 EUR, odnosno da mu je nastala neimovinska šteta u iznosu 8.000,00 EUR i imovinska šteta u ukupnom iznosu 7.752,50 EUR po osnovi pružene pomoći i njege (2.000,00 EUR), uništene odjeće i obuće (600,00 EUR), troška liječenja (3.220,00 EUR) i smještaja u bolnici (384,50 EUR) te neiskorištenog iznosa zakupnine za brodicu (1.548,00 EUR). Navodi da se obratio tuženiku prije podnošenja tužbe s ciljem mirnog rješenja spora te da mu je tuženik tom prilikom isplatio 5.000,00 EUR no da mu tužitelj spomenutom isplatom nije u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala zbog predmetnog štetnog događaja.
Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati 10.752,50 EUR sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2023. do isplate. Također, tužitelj traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku, zatim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. S druge strane tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata. Tuženik navodi da je tužitelju prije podnošenja tužbe po osnovi ukupne štete nastale u štetnom događaju isplatio 5.000,00 EUR, a da je time u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po navedenoj osnovi. Osporava da bi troškovi privatnog liječenja/rehabilitacije bili opravdani jer je tužitelj liječenje po štetnom događaju mogao obaviti u Općoj bolnici [adresa] i to na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
3. U nastavku postupka tužitelj pojašnjava da je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, da je potom proveo dugotrajno liječenje tijekom kojeg je bio podvrgnut brojnim neugodnostima (hitna medicinska pomoć, snimanja, nošenje imobilizacije, mirovanje, pohađanje fizikalne terapije i slično). Navodi da je tužitelj pristupio intenzivnoj fizikalnoj terapiji kojom je bitno popravio svoje zdravstveno stanje, a koja se sastojala od miofascijalne relaksacije i manipulacije (JI), respiratornih vježbi u cilju stabilizacije trupa u sagitalnoj ravnini, dinamičke neuromuskulatorne stabilizacije – DNS vježbe i fizikalne terapije Anatomy Trains, a koje metode rehabilitacije nije bilo moguće provesti u Općoj bolnici u Zadru. U pogledu troška smještaja u Specijalnoj bolnici navodi da su liste čekanja za navedenu ustanovu različite ovisno o plaćanju smještaja u jednokrevetnoj sobi, odnosno boravku u višekrevetnoj sobi na teret HZZO-a pa je tako lista čekanja u sustavu HZZO-a bila preko 8 mjeseci. Ističe da je takvim postupanjem pokazao brigu za svoje zdravlje i ubrzao oporavak pa da se takav trošak treba smatrati opravdanim.
4. Na ročištu održanom 11. lipnja 2025. stranke su učinile nespornim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta po osnovi uništene odjeće i obuće u iznosu 600,00 EUR i po osnovi neiskorištene zakupnine za brodicu u iznosu 1.548,00 EUR.
5. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 6-9 spisa), kaznene prijave (list 10-11 spisa), presude o kaznenom nalogu s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 12-15 spisa), medicinske dokumentacije (list 16-26 spisa), računa (list 27-59 spisa), obrtnice (list 60 spisa), ugovora o zakupu brodice (list 61-65 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 66 spisa), odštetnog zahtjeva (list 67-68 spisa), elektroničke pošte tuženika (list 69-70 spisa), priopćenja Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim neto plaćama zaposlenih od 2000. do 2008. prema NKD-u 2007. (list 83-84 spisa), prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama RH za 2023. (list 85 spisa), pregleda prosječnih mjesečnih neto i bruto plaća zaposlenih za siječanj 2024. (list 86 spisa), pregleda godišnje stope inflacije od 2010. do 2023. (list 87 spisa), pregled prosječnih mjesečnih isplaćenih neto i bruto plaća prema stupnju stručne spreme i djelatnostima u 2022. (list 88-90 spisa), dopisa tužitelja (list 91 spisa), dopisa Opće bolnice Zadar (list 92 spisa), pregleda liste čekanja (list 93-94 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (list 102-103, 119 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 120-121 spisa).
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i smještaja u bolnici, uništene odjeće i obuće i neiskorištene zakupnine za brodicu) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 20. kolovoza 2022., a u kojem je tužitelj sudjelovao kao suvozač na motociklu.
8. Među strankama nije sporno da se 20. kolovoza 2022. dogodio štetni događaj, zatim nije sporno da je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a niti da je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Također, među strankama nije sporno da je tužitelju u tom istom štetnom događaju nastala određena šteta zbog čega mu je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 5.000,00 EUR. Tijekom postupka postalo je isto tako nesporno da je tužitelju zbog predmetnog štetnog događaja nastala imovinska šteta po osnovi uništene odjeće i obuće u iznosu 600,00 EUR i po osnovi neiskorištene zakupnine za brodicu u iznosu 1.548,00 EUR. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te da li su troškovi liječenja (fizikalne terapije koju je tužitelj obavljao izvan sustava HZZO-a i troškovi smještaja u Specijalnoj bolnici Biokovka) bili osnovani, odnosno potrebni i opravdani.
9.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja u kojem je tužitelj sudjelovao kao suvozač na motociklu i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i činjenice da li su troškovi liječenja bili potrebni i opravdani), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Jakši Filipoviću Čuguri (kirurg).
9.2. Iz nalaza i mišljenja ranije spomenutog stalnog sudskog vještaka (list 102- 103 spisa) proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio prijelom II slabinskog kralješka; da je isti dan po ozljeđivanju zaprimljen u Opću bolnicu Zadar, da je pritom dobio preporuku za Jewetovu ortozu, mirovanje i analgetik, no da se nije indiciralo operativno liječenje; da je od 16. prosinca 2022. tužitelj postepeno napuštao ortozu i da mu se 11. siječnja 2023. po fizijatru preporučila stacionarna fizikalna terapija; da je vještak kliničkim pregledom 24. veljače 2025. verificirao reducirane kretnje LS kralježnice po M u srednjem stupnju uz napetu pvm, da je tužitelj uputio na to da osjeti jutarnju zakočenost LS područja i da mora vrlo često uzimati analgetik. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i da je provedena adekvatna terapija te da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji slabinske kralježnice srednjeg stupnja te da je liječenje tužitelja završeno 1. ožujka 2023. Također, vještak je ocijenio da se liječenje tužitelja moglo obaviti u sustavu HZZO-a i da su opisani postupci bili indicirani tijekom liječenja. Naveo je da su kod tužitelja po provedenom liječenju bile zaostale trajne posljedice od 10 %; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 75 dana (kumulativno); da je primarni strah kod tužitelja bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta kod tužitelja trajao 1 dan, srednjeg 5 dana, a da se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju 60 dana (kumulativno); da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 45 dana, zatim po 2 sata dnevno kroz 30 dana (kumulativno) i da kod tužitelja nije zaostalo naruženje kao posljedica predmetnog štetnog događaja.
9.3. Tuženik nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. S druge strane, tužitelj je istome prigovorio navodeći da je vještak prenisko odredio trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova, posebno uzimajući u obzir da je tužitelj prvih mjesec dana nakon nesreće bio imobiliziran te da je uzimao tablete Scudex s jakim opijatskim djelovanjem, a da je u daljnjem razdoblju od tri mjeseca strogo mirovao i nosio Jewett ortozu. Također, tužitelj je uputio na to da vještak nije adekvatno procijenio smanjenje životne aktivnosti upućujući na činjenicu da je vještak kod tužitelja utvrdio ograničenje kretnji slabinske kralježnice te na činjenicu da je (uz ozljedu slabinske kralježnice) pretrpio i ozljedu vratne kralježnice. Tužitelj je uputio da trpi posljedice u pogledu jutarnje zakočenosti te je naveo da mu je, zbog pretrpljenih ozljeda i posljedica koje je pretrpio zbog nesreće, značajno otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Prigovorio je i danoj ocjeni u pogledu tuđe pomoći i njege. Naveo je da je prvih mjesec i pol bio potpuno imobiliziran i nesposoban za samostalno obavljanje osnovnih aktivnosti, a da mu je do kraja studenog 2022. bila potrebna značajna pomoć oko svih svakodnevnih aktivnosti. Ističe da je čak i nakon odstranjenja ortoze njegova pokretljivost bila ograničena zbog čega je i nakon toga trebao tuđu pomoć i njegu. Tužitelj je uputio na činjenicu da je liječenje završeno kasnije nego što je to naveo liječnik u nalazu i mišljenju jer je fizikalnu terapiju nastavio sve do 21. svibnja 2023., a da specifične metode fizikalne terapije kojima se tužitelj podvrgnuo nisu bile dostupne u Općoj bolnici Zadar, odnosno u sustavu HZZO-a.
9.4. Na ročištu održanom 11. lipnja 2025. (list 119 spisa) vještak se očitovao o prigovorima tužitelja na njegov nalaz i mišljenje. Vještak je pojasnio da je ocjenu bolova dao kumulativno, odnosno da je iste, s obzirom da nije moguće obuhvatiti svakodnevnu satnicu bolova, izrazio u periodu od skoro 3 mjeseca koje je lakše ocijeniti. Navodi da je moguće da su bolovi, kad bi se gledali u vremenskom intervalu (a ne kumulativno, kako je to ovdje slučaj) trajali duže od 3 mjeseca. Vještak je pojasnio da je kumulativno dao i ocjenu tuđe pomoći i njege, da je ista izražena u danima kako bi se lakše mogao sagledati taj kvalifikatorni element, no da je gledajući sami vremenski interval potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom po štetnom događaju nešto duže trajala. U pogledu trajnih posljedica, vještak je naglasio da se iste ocjenjuju u onom trenutku u kojem je takve posljedice moguće ocijeniti, a da se, s obzirom da se radi o prijelomu II slabinskog kralješka, taj proces završio u roku 3 mjeseca. Istaknuo je da se daljnje liječenje sagledavalo u održavanju postojećeg stanja i eventualnog popravka. Istaknuo je da je ocjena za smanjenje trajnih posljedica od 10 % dana objektivno, uzimajući u obzir da se kod tužitelja radi o redukciji kretnje slabinske kralježnice srednjeg stupnja. Vještak je isto tako istaknuo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja cijenio i vrste analgetika koje je tužitelj uzimao tijekom liječenja. Što se tiče tuđe pomoći i njege, pojasnio je da se ista odnosila samo na segmente u kojima je tužitelju trebala pomoć (higijena), dok je sam mogao obavljati hranjenje i veći dio fizioloških potreba. Naglasio je da je smisao indikacije za ortozu zadržati mobilnost ozljeđenika, a ne da ozljeđenik u istoj leži u krevetu. Vještak je objasnio da je procjenu datuma završetka liječenja temeljio da tome što je u nalazu od 1. ožujka 2023. navedeno da je provedena edukacija za svakodnevne aktivnosti tužitelja pa da se smatra da je isto u tom trenutku bilo definitivno. U pogledu pretraga koje je tužitelj obavljao u privatnoj praksi, vještak je naveo da su iste bile indicirane, da liste čekanja doista postoje, a da se vremenski interval do provođenja svake pojedine pretrage može razlikovati ovisno o kojem dijelu RH se govori.
9.5. Što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti treba reći da je vještak takvu ocjenu dao uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju tužitelja iz koje proizlazi kakve ozljede je pretrpio tužitelj, koje pretrage, terapije i analgetici su mu indicirani i kako je teklo njegovo liječenje, odnosno koje posljedice su u konačnici kod tužitelja zaostale. Također, vještak je proveo klinički pregled tužitelja na temelju kojeg je mogao ocijeniti koje su trajne posljedice ostale kod istog nakon predmetnog štetnog događaja. Treba reći da sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je navedeno koje ozljede su kod tužitelja zaostale zbog predmetnog štetnog događaja. Naime, vještak je uputio da je kod tužitelja došlo do prijeloma II slabinskog kralješka, što proizlazi i iz medicinske dokumentacije. Međutim, vještak nije utvrdio da bi kod tužitelja došlo do ozljede vratne kralježnice, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu (primjerice iz nalaza hitnog prijema od 20. kolovoza 2022. (list 16-17 spisa) proizlazi da kod tužitelja nisu zaostale takve tegobe vrata - vrat bez kontuzijskih markera, palpatorno bezbolan, grubi nc status uredan, aktivna i pasivna fleksija uredna), dok iz preostale dokumentacije ne proizlazi da je kod tužitelja zaostala takva ozljeda). Kad se u obzir uzme ozljeda koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju (prijelom II slabinskog kralješka) i koje su posljedice zaostale kod istog, sud prihvaća ocjenu stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja koju je vještak dao u omjeru od 10 %.
9.6. Treba naglasiti da je ocjenu bolova vještak dao kumulativno, što znači da vještak svoju ocjenu nije dao uzimajući u obzir vremenske faze u kojima je tužitelj trpio bolove, već je bolove raščlanio po intenzitetu i ocjenu njihovog trajanja dao u njihovoj ukupnosti, prikazujući ju u danima radi lakše procjene nastalih posljedica u pogledu bolova kod tužitelja. Vještak je pritom uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a iz koje je vidljivo u kojem je stanju bio tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja, ali i tijekom samog liječenja, a uzeo je u obzir tužiteljevu potrebu za analgeticima. Na temelju spomenutog vještak je dao ocjenu u kojem je opsegu i intenzitetu tužitelj nakon nesreće i tijekom liječenja trpio bolove. Dakle, ovaj sud prihvaća i ocjenu vještaka i u pogledu ocjene pretrpljenih bolova.
9.7. Treba reći da je vještak ocjenu tuđe pomoći i njege u trajanju od ukupno 195 sati također dao kumulativno. Dakle, kao što je i sam vještak pojasnio na ročištu, takvu ocjenu je dao ne uzimajući u obzir vremenski period u kojem je takva pomoć tužitelju bila potrebna, već je takvu ocjenu dao u njenoj ukupnosti prikazujući ju u danima radi lakše procjene opsega potrebe za istom. Vještak je također uputio na činjenicu da je tuđa pomoć i njega, kad bi se gledala baš u vremenskom intervalu, tužitelju bila potrebna i dulje, no ista je ocjena iskazana kumulativno pa sama činjenica da bi tužitelju (vremenski gledano) tuđa pomoć i njega bila potrebna i kroz dulje razdoblje, ne dovodi u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka u tom dijelu. Što se tiče navoda tužitelja da je njegova potreba za tuđom pomoći i njegom bila veća nego što je to procijenio vještak jer je nosio ortozu, treba reći da je vještak uputio na to da je smisao ortoze zadržati mobilnost ozljeđenika. Da je to doista tako, odnosno da je smisao indiciranja nošenja ortoze kod tužitelja u konkretnom slučaju doista bila stabilizacija i imobilizacija proizlazi iz nalaza hitnog prijma od 20. kolovoza 2022. (list 17 spisa) u kojem je navedeno da je R ortozu potrebno nositi prilikom svake vertikalizacije, odnosno postavljanja u vertikalni položaj tužitelja, što podrazumijeva i njegovo kretanje. Dakle, tužitelj niti istaknutim prigovorom u tom smislu nije osporio danu ocjenu vještaka u pogledu potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom, koju sud stoga i prihvaća.
9.8. Stav je ovog suda da vještak kao kirurg nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene bolova i smanjenja životne aktivnosti, no i potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj istaknutim prigovorima nalaz i mišljenje vještaka nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća ocjenu koju je vještak dao u pogledu pretrpljenih bolova, zatim u pogledu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja i u pogledu potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Sud također prihvaća ocjenu vještaka o tome u kojem opsegu je tužitelj zbog štetnog događaja pretrpio strah kao istinitu i vjerodostojnu, a u odnosu na koji dio nalaza i mišljenja stranke nisu isticale prigovore.
9.9. Treba dodatno reći da je tužitelj, nakon što se vještak usmeno očitovao o istaknutim prigovorima, odustao od prijedloga da se provede novo vještačenje po drugom vještaku (list 121 spisa), odnosno od prijedloga kojeg je istaknuo ranije u tijeku postupka u podnesku od 30. travnja 2025.
9.10. Također, upućuje se na to da je nalaz i mišljenje vještaka u pobijanom dijelu u skladu s iskazom tužitelja. Naime, tužitelj je iskazao da je bol na početku (odmah nakon nesreće) bila grozna, što proizlazi i iz ocjene bolova jakog intenziteta koju je dao vještak. Ocjena vještaka u pogledu smanjenja životne aktivnosti isto je u skladu s iskazom tužitelja koji je iskazao da i danas osjeća posljedice predmetnog štetnog događaja, da mu se sasvim promijenio način života, da više ne može trčati, voziti bicikl, niti igrati utakmice, da još uvijek pije tablete (svakih 2-3 dana po potrebi Brufen 600 i Normabel), da svaki dan provodi vježbe u trajanju 26 minuta i da osjeća posljedice promjene vremena jer mu se pritom javlja ukočenost s lijeve strane leđa. Mišljenje je ovog suda da je procjena vještaka o tome da je kod tužitelja zbog posljedica štetnog događaja došlo do smanjenja životnih aktivnosti u omjeru 10 % spojiva s posljedicama koje je tužitelj pretrpio, odnosno o kojima je iskazivao u tijeku postupka. Isto tako, procjena vještaka o potrebi tužitelja za tuđom pomoći i njegom koja je, kao što je već rečeno, dana kumulativno u skladu je s iskazom tužitelja koji je iskazao da mu je tuđu pomoć i njegu pružala njegova supruga, da je mjesec dana ležao po uputi liječnika zbog toga što je bilo potrebno da puknuti kralježak zaraste. Tužitelj je također iskazao da je mogao samostalno jesti, no da mu je pomoć trebala u drugim segmentima (primjerice pri pripremi hrane, za fiziološke potrebe). Iskazao je da je ležanje i mirovanje bilo potrebno i tijekom drugog mjeseca nakon štetnog događaja kada je postupno otkopčavao ortozu, da se polako počeo kretati (hodanje, dizanje iz kreveta uz pomoć) tek nakon 60 dana od štetnog događaja, a da mu je tuđa pomoć i dalje bila potrebna za pripremanje hrane, čišćenje i slično. Iako iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđa pomoć i njega, vremenski gledajući, trebala dulje od 195 sati, treba reći da je takvu ocjenu vještak dao kumulativno pa je jasno da je tužiteljeva potreba za istim vremenski trajala dulje.
9.11. Slijedom navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je kod tužitelja došlo do smanjenja opće životne aktivnosti u omjeru 10 %. Također, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 75 dana (kumulativno); da je primarni strah kod tužitelja bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta kod tužitelja trajao 1 dan, srednjeg 5 dana, a da se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju 60 dana (kumulativno) i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 45 dana te po 2 sata dnevno kroz 30 dana (kumulativno).
10.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
10.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 8.000,00 EUR.
11. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 195 sati, a koju mu je pružala njegova supruga (točka 9.10. obrazloženja). Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadalo ukupno 1.170,00 EUR i to na temelju čl. 1089. ZOO-a.
12. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tužitelju zbog predmetnog štetnog događaja nastala imovinska šteta po osnovi uništene odjeće i obuće u iznosu 600,00 EUR i po osnovi neiskorištene zakupnine za brodicu u iznosu 1.548,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće i neiskorištene zakupnine za brodicu u ukupnom iznosu od 2.148,00 EUR na temelju čl. 1089. ZOO-a.
13. Tužitelj je osporio da bi liječenje tužitelja bilo završeno 1. ožujka 2023., kako je to vještak naveo u svom nalazu i mišljenju upućujući na nalaz na listu 26 spisa iz kojeg proizlazi da bi stanje tužitelja bilo definitivno jer je provedena edukacija pacijenta za svakodnevne aktivnosti. Međutim, u istom nalazu navedeno je da će se provesti terapijski proces od pet tjedana (primjena specijalnih tehnika fizikalne terapije: Anatomy trains, fascijalna manipulacija po ĆI, repiratorne vježbe u cilju stabilizacije trupa u sagitalnoj ravnini, koncept DNS vježbi individualno prilagođen trenutnom stanju). Dakle, tijekom dodatnih pet tjedana nakon tog pregleda tužitelj je provodio terapiju što je vidljivo i iz računa izdanih od strane Privatne prakse fizikalne terapije, a proizlazi i iz iskaza tužitelja (list 120 spisa) koji je iskazao da je u privatnoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju na kojoj se provode vježbe disanja, istezanja i izravnavanja. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da su opisani postupci bili indicirani, odnosno da je na iste bio upućen od strane liječnika u tijeku liječenja te da je kod tužitelja bila provedena adekvatna terapija iz čega proizlazi da je opisana fizikalna terapija bila potrebna u tijeku liječenja i oporavka tužitelja. Dakle, slijedom navedenog za zaključiti je da je liječenje tužitelja bilo završeno tek nakon proteka terapije u trajanju od 5 tjedana nakon pregleda od 1. ožujka 2023. na koji upućuje vještak, odnosno 5. travnja 2023.
14. Što se tiče spomenute fizikalne terapije koju je tužitelj provodio izvan sustava HZZO-a u ordinaciji privatne fizikalne prakse PI, a za koju je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je ista bila indicirana tijekom liječenja, treba reći da je takva terapija doista bila potrebna radi popravljanja posljedica predmetnog štetnog događaja. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud nalazi utvrđenim da je tužitelj navedene postupke mogao obaviti u sustavu HZZO-a, no iz dopisa Opće bolnice Zadar od 24. svibnja 2024. (list 92 spisa) proizlazi da metode rehabilitacije koje je tužitelj obavio izvan sustava HZZO-a (miofasijalna relaksacija, miofascijalna manipulacija – JI, repiratorne vježbe u cilju stabilizacije trupa u sagitalnoj ravnini, dinamička neuromuskulatorna stabilizacija – DNS vježbe i fizikalna terapija Anatomy Trains) nije moguće provesti na Odjelu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju te iste bolnice. Dakle, iako je tužitelj potencijalno i mogao obaviti navedenu terapiju na teret HZZO-a, istu nije mogao provesti u bolnici u kojoj se liječio (odnosno u bolnici njegova mjesta prebivališta) pa bi obavljanje spomenutog unutar sustava HZZO-a iziskivalo putovanje iz mjesta prebivališta tužitelja (i to u više navrata s obzirom da se terapija provodila u trajanju od 5 tjedana) što bi u stanju u kojem je isti bio u tom trenutku zbog težine zadobivenih ozljeda svakako bilo osobito tegotno.
15.1. Tužitelj je tijekom postupka ukazivao na to da potrebnu pomoć, i da je postupke obavljao unutar sustava HZZO-a zbog dužih lista čekanja, ne bi dobio na vrijeme, odnosno da bi za tužitelja daljnje čekanje bilo neprihvatljivo, kako je i iskazivao (list 120 spisa). Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je isti pokušao opisanim postupcima fizikalne terapije pristupiti unutar sustava HZZO-a, no da bi (nakon što je već ležao preko dva mjeseca) trebao na fizikalnu terapiju unutar tog sustava čekati 1- 2 mjeseca. Tužitelj je iskazao i da se zbog terapije kod dr. PI mogao u relativno kratkom periodu, s obzirom na težinu ozljede, vratiti normalnom funkcioniranju.
15.2. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit u tom dijelu jer je općepoznato da u Republici Hrvatskoj postoje poduže liste čekanja za postupke zdravstvene zaštite koje se pružaju unutar HZZO-a. Da je tako i za konkretni postupak fizikalne terapije koji je tužitelj u konačnici obavio izvan sustava HZZO-a proizlazi i iz navoda vještaka o tome da uistinu postoje liste čekanja za fizikalnu terapiju u Republici Hrvatskoj, no da vrijeme do provođenja iste ovisi o tome o kojem se dijelu Republike Hrvatske radi (list 119 spisa).
15.3. Treba reći da prema stavu ovog suda svaki pojedinac ima pravo na kvalitetnu, primjerenu i brzu zdravstvenu zaštitu te zaštitu svog zdravstvenog stanja, što uključuje najbolje standarde te najbolje i najbrže mogućnosti liječenja. Sasvim je logično da brzina reakcije u primjeni adekvatnih postupaka, odnosno terapije nakon štetnog događaja može utjecati na daljnji oporavak ozljeđenika, odnosno da će se zdravlje ozljeđenika nakon ozljeđivanja poboljšati brže ako se što prije provedu potrebni postupci zdravstvene zaštite, a i da će time posljedice po životnu aktivnost ozljeđenika biti manje. Cijeneći težinu ozljeda i posljedice za zdravlje tužitelja koje su nastale zbog predmetne prometne nesreće, sasvim izvjesno postojanje lista čekanja za postupke fizikalne terapije unutar sustava HZZO-a koji postupci su tužitelju bili indicirani i potrebni prilikom njegovog oporavka, zatim cijeneći činjenicu da spomenutu zdravstvenu zaštitu tužitelj nije mogao ostvariti u bolnici na području svog prebivališta te činjenicu da je tužitelju (koji je do predmetnog štetnog događaja bio iznimno aktivna osoba koja se bavila sportom) predmetna fizikalna terapija koju je obavio izvan sustava HZZO-a pomogla da se u kraćem roku vrati donekle normalnom funkcioniranju, mišljenje je ovog suda da je trošak liječenja koje je tužitelj obavio izvan sustava HZZO-a bio opravdan i potreban prilikom njegovog liječenja pa da je tuženik na temelju čl. čl. 1095. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju taj isti trošak liječenja naknaditi.
15.4. Iz računa Privatne prakse fizikalne terapije Mate Baričevića, mag. physioth. (list 27-57 spisa) proizlazi da je trošak predmetne fizikalne terapije 1.680,00 EUR.
15.5. Navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.
15.6. Na temelju spomenutih računa sud nalazi utvrđenim da trošak liječenja tužitelja (fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije Mate Baričevića, mag. physioth.) iznosi 1.680,00 EUR.
15.7. Stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju 1.680,00 EUR po osnovi troškova liječenja na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
16.1. U pogledu troškova smještaja u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Biokovka isplatu kojeg tužitelj traži u ovom postupku, treba pak reći da, s obzirom da tuženik tijekom postupka nije učinio nespornim da je tužitelj doista pristupio postupcima terapije u toj istoj bolnici, odnosno da su pretrage kojima je tužitelj bio podvrgnut u Specijalnoj bolnici Biokovka u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, na tužitelju se nalazi teret dokazivanja navedene činjenične tvrdnje (čl. 219. st.
1. ZPP). Tužitelj dostavlja račun i potvrdu o uplati (list 58-59 spisa) iz kojih proizlazi da je spomenuti trošak jednokrevetnog smještaja uz puni pansion uz ambulantnu uputnicu u razdoblju od 15. svibnja do 21. svibnja 2023. doista platio. Iako iskazuje da je platio smještaj u spomenutoj bolnici da bi izbjegao red čekanja i da je u istoj bio podvrgnut terapiji laserom, magnetom i slično što je pokriveno sredstvima HZZO-a, tijekom postupka ne dostavlja, odnosno ne predlaže izvođenje adekvatnog dokaza (medicinske dokumentacije) na temelju koje bi se moglo utvrditi kojim je točno tretmanima, odnosno kojoj je terapiji tužitelj bio podvrgnut tijekom boravka, a niti da li su ti isti tretmani bili potrebni za liječenje ozljeda koje je tužitelj zadobio upravo u predmetnom štetnom događaju, zbog čega bi se trošak smještaja eventualno mogao smatrati opravdanim.
Iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da je fizikalna terapija u Specijalnoj bolnici doista provedena, a niti da bi (u slučaju da je zaista provedena) bila provedena u vrijeme kada se tužitelj nalazio u smještaju iste bolnice. S obzirom da se u spisu ne nalazi medicinska dokumentacija o tome da je (i kojoj je) terapiji tužitelj pristupio, vještak nije bio u mogućnosti očitovati se o tome da li je eventualno provedena terapija bila indicirana. Također, upućuje se na činjenicu da je tužitelj prije smještaja u Specijalnu bolnicu Biokovka bio podvrgnut fizikalnoj terapiji izvan sustava HZZO-a (tijekom koje je bio educiran za svakodnevne aktivnosti – list 26 spsia), na što je specijalist neurokirurgije uputio tužitelja 16. prosinca 2022. (specijalistički nalaz na listu 20 spisa) pa nije niti jasno da li se uputa neurokirurga odnosi i na fizikalnu terapiju koju je tužitelj (eventualno) obavio i u Specijalnoj bolnici Biokovka, odnosno da li bi ista uopće bila indicirana od strane neurokirurga.
Budući da tužitelj nije dokazao istinitost gore navedenih činjeničnih tvrdnji, sud je o istome zaključio na temelju pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Dakle, ovaj sud je zaključio da navedeni trošak nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, odnosno da tijekom boravka u Specijalnoj bolnici nije provedena terapija koja je u vezi s tim istim štetnim događajem.
16.2. Stoga je ocjena ovog suda da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti troškove smještaja u Specijalnoj bolnici.
17. Slijedom svega navedenog, tužitelju je zbog predmetnog štetnog događaja nastala neimovinska šteta u iznosu 8.000,00 EUR i imovinska šteta u iznosu 4.998,00 EUR (1.170,00 EUR po osnovi tuđe pomoći i njege, 600,00 EUR po osnovi uništene odjeće i obuće, 1.680,00 EUR po osnovi troškova liječenja i 1.548,00 EUR po osnovi neiskorištene zakupnine).
18. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete isplatio 5.000,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama (12.998,00 EUR) potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos.
19. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 7.998,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.
20. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu 2.754,50 EUR (830,00 EUR po osnovi tuđe pomoći i njege, 1.540,00 EUR po osnovi troškova liječenja, odnosno fizikalne terapije i 384,50 EUR po osnovi smještaja u Specijalnoj bolnici "Biokovka") sa pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
21. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio 11. srpnja 2023. (list 70 spisa) pa isti na temelju čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu i to također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a. Stoga je sud na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 12. srpnja 2023. do isplate i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.
22.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 124-125 spisa).
22.2. Tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 74,38 %, dok je tuženik s druge strane uspio u omjeru od 25,62 %. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 48,76 %.
22.3. Tužitelju je nastao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava dva podneska (od 29. svibnja 2024. i 30. travnja 2025.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na dva ročišta (održana 9. siječnja 2025. i 11. lipnja 2025.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je nastao trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je nastao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu 50,00 EUR (potvrde o uplati na listu 99 i 117 spisa) te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 76,99 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 154,00 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu 1.980,07 EUR.
22.4. Tužitelj ima pravo na isplatu nastalih troškova parničnog postupka u omjeru od 48,76 %, odnosno u iznosu od 965,48 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na odmjereni trošak (list 4 spisa) od dana donošenja ove presude do isplate i to na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
22.5. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.
22.6. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.
U Zagrebu 17. srpnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju – po punomoćniku
2. Tuženiku – po punomoćniku