Rev-320/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-320/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz D., zastupane po punomoćniku T. Đ., odvjetnici u D., protiv tuženika E. H. T. D. D. D., kao pravnog sljednika H. E. p.o. D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Dubrovniku od 18. srpnja 1997. broj Gž-695/96, kojom je potvrđena - djelomično prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 13. rujna 1996. broj P-241/93-28, u sjednici održanoj 7. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke kojom je odbijen dio njezinog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 500,90 kn (istom odlukom toga suda - rješenjem - ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojom je tužena obvezana da joj isplati iznos od 109,76 kn, sa kamatom i parnični trošak u iznosu od 454,64 kn, a u povodu žalbe tuženika).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinače obje presude i da joj se dosudi odbijeni dio tužbenog zahtjeva - iznos od 500,90 kn.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Pravomoćnom presudom istoga prvostupanjskog suda broj P-331/91 (potvrđena drugostupanjskom presudom broj Gž-288/92-2) poništen je kao nezakonit natječaj prednika tužene HTP H. radi dodjele kredita za izgradnju ili dovršenje izgradnje zgrade ili stana i to odluka Komisije za društveni standard i stambena pitanja HTP H. (pravni prednik tužene) od 19.

listopada 1990. i odluka Radničkog savjeta od 17. siječnja 1991. godine. Natječaj je poništen jer Radnički savjet nije dodijelio tužiteljici zajam (kredit) za dovršenje izgradnje obiteljske zgrade u iznosu od tadašnjih 109.758,40 dinara (109,75 kn) iako je Komisija donijela odluku da joj se taj kredit dodijeli).

Tužiteljica je ustala tužbom za isplatu iznosa od ukupno 610,66 kn, kao naknade štete za kredit koji je trebala dobiti a nije joj nikada isplaćen. Ona je tražila isplatu citiranog iznosa, pored 109,76 kn još i 500,90 kn jer smatra da joj pripada pravo na kredit u utuženom iznosu (610,66 kn), jer bi prema odredbi čl. 34. i 35. Pravilnika o izdvajanju, raspoređivanju i korištenju sredstava zajedničke potrošnje prednika tužene (H.) od 29. travnja 1989. godine dobila toliko kredita, na koliko je imala pravo prema odluci Komisije za društveni standard od 26. prosinca 1990. godine ali je zbog raspoloživih sredstava tada dobila samo 109.758,40 dinara.

Prvostupanjski sud, samo je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio joj 109,75 kn, jer nalazi da je to šteta koju ona trpi odbijanjem zahtjeva za kredit u natječaju koji je poništen citiranim presudama, a preostali iznos (odbio je 500,90 kn), da nije dobila u vrijeme natječaja i ne predstavlja štetu.

I ovaj Vrhovni sud nalazi da je tužiteljica dokazala postojanje štete od samo dosuđenih joj 109,75 kn (što je međutim ukinuto pa će i o tome zahtjevu ponovno odlučivati nižestupanjski sudovi) a ne i preostalih 500,90 kn što je pravomoćno odbijeno i protiv koje odluke je izjavljena revizija.

Točno je da prema odredbama čl. 34. i 35. Pravilnika o izdvajanju ... sredstava zajedničke potrošnje, radnici koji su dobili zajam po raspisanom natječaju, a nisu dovršili izgradnju obiteljske zgrade ili stana, imaju pravo na odobrenje daljnjih iznosa zajma za navedene svrhe (to bi bio iznos od odbijenih 500,90 kn) - čl. 34. Pravilnika a na daljnje iznose zajma za razliku cijene - u roku od dvije godine od dana konačnosti odluke o dobijanju prvog iznosa zajma po raspisanom natječaju - čl. 35. Pravilnika.

Tužiteljica je oštećena za dosuđenih (ali je ukinuto) 109,75 kn, koliko joj je bilo odobreno. Razliku nije dobila jer nije bilo raspoloživih sredstava (ona je bila posljednja na listi radnika - zajmoprimaca) - prema obrazloženju odluke Komisije za društveni standard od 26. prosinca 1990. godine.

Nikada kasnije nije odlučivano ni odlučeno o dodjeli razlike zajma (preko 109,75 kn) i došlo je do promjene statusa poduzeća (prednik tužene je pretvoren u više drugih pravnih osoba), prestali su funkcionirati radnički savjeti te su u pravu sudovi nižeg stupnja kada utvrđuju da pravo tužiteljice na dodjelu razlike kredita nije dospjelo i ona za taj (istaknuti a pravomoćno odbijeni dio) nema pravo naknade štete.

Zato nisu sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili ovaj dio tužbenog zahtjeva te revizija nije osnovana pa ju je trebalo odbiti i presuditi kao u izreci po čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 7. travnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.