Supreme Court dismisses appeal claiming lost wages rent due to invalidity pension after settlement. Appeal rejected for lack of specific procedural grounds and factual error.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the lower courts' decision rejecting a claim for lost wages rent. The appellant argued that an external settlement did not waive their right to claim rent due to a subsequent invalidity pension, but the court found the settlement explicitly extinguished all claims from the original incident. Consequently, the court ruled that the lower courts correctly applied the law by denying the rent claim based on the settled facts.
Legislator headnote
AI generatedčl. 386. st. 1. ZPP; čl. 392. a) ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima: A revision must specify procedural violations and material law errors; if a prior settlement extinguished the underlying claim, a subsequent request for lost wages rent is legally unfounded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 750/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz Z., zastupanog po I. Ć., odvjetniku iz Z., protiv tuženika „C. c. B. H.“ d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u O. društvu „P. i Š.“ iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr 369/06 od 16. svibnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr 19116/04 od 22. prosinca 2005., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2007.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja F. D. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 3.500,00 kn mjesečno počev od 1. lipnja 2002. nadalje sa zateznim kamatama i parničnim troškom, a tužitelju je naloženo da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava njene navode i predlaže da se kao neosnovana odbije.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Odredbom čl. 386. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) propisano je da stranka u reviziji treba određeno navesti razloge zbog kojih izjavljuje reviziju. Tužitelj nije određeno naveo u reviziji koju je povredu postupka sud učinio i kojim radnjama, pa se iz tih razloga pobijanu presudu i ne može ispitati u smislu odredbe čl. 392. a) ZPP.
Kao pogrešna primjena materijalnog prava u reviziji se navodi, da tužitelj potražuje štetu koja mu je nastala, nakon sklapanja izvansudske nagodbe od 7. svibnja 2002., zbog odlaska u invalidsku mirovinu, pa kako se tom nagodbom nije odrekao potraživanja s naslova naknade štete zbog razlike između plaće i mirovine, smatra da su sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava trebali prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu rente s osnova izgubljene zarade.
Sudovi nižeg stupnja su uvidom u izvansudsku nagodbu sklopljenu između stranaka 7. svibnja 2002. utvrdili, da se isplatom iznosa od 137.611,63 EUR tužitelj smatra u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem prema tuženiku iz štetnog događaja od 28. srpnja 1993., te da se odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja iz tog štetnog događaja.
Tom nagodbom tužitelj se dakle odrekao svih potraživanja iz bilo kojeg naslova iz predmetnog događaja.
Tužitelj je istog dana 7. svibnja 2002. sklopio s tuženikom i sporazum o prestanku ugovora o radu, a od 16. svibnja 2002. se nalazi u invalidskom mirovini. Šteta zbog izgubljene zarade bila je, dakle, očekivana u času potpisivanja izvansudske nagodbe. Kako se tužitelj odrekao bilo kakvog daljnjeg potraživanja iz predmetnog štetnog događaja, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev za isplatu rente s naslova izgubljene zarade.
Navedenom nagodbom stranke su uredile svoja uzajamna prava i obveze u smislu odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99.), pa ta nagodba važi i obvezuje stranke sve dok ne bi bila poništena.
Nije, dakle, ostvareni ne revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe revident. Valjalo je zato reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 7. veljače 2007.
Predsjednik vijeća:
Ivica Crnić, v.r.