Rev-891/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-891/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića, Mladena Žuvele i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Lj. P. iz Z., kojeg zastupa M. Š., odvjetnik iz R., protiv tužene ZOIO C. Z., (Filijala R.), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 22. studenog 1989, br. Gž-1851/89, kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 8. lipnja 1989, br. P-2287/87, u sjednici održanoj dana 18. srpnja 1990,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se presuda Okružnog suda u Rijeci br. Gž-1851/89, od 22. studenog 1989. godine i presuda Općinskog suda u Rijeci br P- 2287/87, od 8. lipnja 1989. godine u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od (konvertibilnih) dinara 1.400 ("prijašnjih" dinara 14.000.000) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za iznos od (konvertibilnih) dinara 3.000 ("prijašnjih" dinara 30,000.000) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i za iznos od (konvertibilnih) dinara 200 ("prijašnjih" dinara 2,000.000) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog nagrđenja preinačuju i sudi:

"Tužena je dužna platiti tužitelju pored iznosa dosuđenog pravomoćnom presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž- 1851/89, od 22. studenog 1989. godine, i iznos od (konvertibilnih) dinara 1.400 (prijašnjih" dinara 14,000.000) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, iznos od (konvert. 3.000) dinara ("prijašnjih" dinara 30,000.000) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i iznos od (konvertibilnih) dinara 200 ("prijašnjih" 2,000.000 dinara) na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog nagrđenja, sve sa zateznom kamatom od 8. lipnja 1989. godine do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene preko godinu dana bez određene namjene, u roku od 15 dana."

II. Revizija tužitelja odbija se u dijelu u kojem je presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž-1851/89, od 22. studenog 1989. godine odbijena žalba tužitelja i prvostepena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2287/87, od 8. lipnja 1989. godine potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od (konvertibilnih) dinara 13,90 ("prijašnjih" dinara 139.150) spp i za zateznu kamatu na iznos od (konvertibilnih) dinara 1.005,70 ("prijašnjih" dinara 10,057.180) za vrijeme ranije od 22. veljače 1989. godine.

III. Tužena je dužna nadoknaditi tužitelju trošak cijelog postupka u iznosu od (konvertibilnih) 5.300,00 dinara, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž-1851/ 89, od 22.XI.1989. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostepena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2287/87, od 8.VI. 1989. godine u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od (konvertibilnih) dinara 4.600 spp na ime naknade neimovinskih šteta, te djelomično uvažena žalba tužene i prvostepena presuda preinačena je tako da je tužbeni zahtjev odbijen i za iznos od (konvertibilnih) dinara 13,90 na ime naknade materijalne štete - troškova taxi prijevoza kao i za zateznu kamatu na dosuđeni iznos na ime naknade materijalne štete zbog oštećenja automobila od (konvertibilnih) dinara 1.005,70 za vrijeme ranije od 22.II.1989. godine.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude - u dijelu u kojim je tužbeni zahtjev odbijen - reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jeste zahtjev za naknadu štete zbog tjelesne povrede i zbog oštećenja automobila. U reviziji je sporno: da li dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne neaktivnosti i nagrđenja predstavljaju pravične novčane naknade; da li je pravilno određena visina naknade materijalne štete - troškova taxi prijevoza i da li zatezna kamata na dosuđenu naknadu materijalne štete zbog oštećenja automobila teče od dana štetnog događaja (14.VIII. 1986. godine) ili od 22.II.1989. godine.

Prema odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (Z00), za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao i za strah i naruženost sud će, ako nade da okolnosti, slučaja a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (stav 1.), s tim što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (stav 2.).

Navedene mjerodane odredbe materijalnog prava, po ocjeni ovog revizijskog suda, sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno su primijenili kada su djelomično odbili tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti.

Utvrđene činjenice relevantne za određivanje visine naknade ovih šteta - pobliže navedene u razlozima prvostepene i drugostepene presude - opravdavaju da se visina naknade štete za pretrpljene fizičke bolove odredi u iznosu od (konvertibilnih) dinara 2.000 ("prijašnjih" dinara 20,000.000), za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od (konvertibilnih) dinara 4.000 ("prijašnjih" dinara 40,000.000) i za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od (konvertibilnih) dinara 400 ("prijašnjih" dinara 4,000.000), koliko je tužitelj i tražio s naslova naknade ovih šteta.

Tako određene novčane naknade rezultat su primjene kriterija iz stava 2. čl. 200. Z00 i ukazuju se pravičnim novčanim naknadama pretrpljenih nematerijalnih šteta.

Pravilno je u pobijanoj presudi primijenjeno materijalno pravo (član 195. st. 1. Z00) kada je tužitelju za troškove taxi prijevoza kojeg je koristio oko liječenja tjelesnih povreda dosuđena naknada u visini nastalih troškova.

Materijalno pravo pravilno je primijenjeno i u dijelu odluke o zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zbog oštećenja automobila. U pitanju je nenovčana materijalna šteta visina koja je određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (stav 2. čl. 189. Z00), pa zatezna kamata na ovu naknadu teče od dana donošenja prvostepene presude kojom je visina naknade određena (Načelni stav XXXI Zajedničke sjednice Saveznog suda, Vrhovnog vojnog suda, vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina održane 25. i 26. studenog 1986. godine u Beogradu), a što je u konkretnom slučaju kasnije od vremena za koje je zatezna kamata dosuđena.

Iz ovih je razloga, na temelju odredaba čl. 393.

ZPP i čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 18. srpnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.