Gž-8/2018-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-8/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Zavoda, OIB:…, protiv tuženika Ž. O. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica K. P., dipl. iur., zaposlenica u N. s. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-779/17-37 od 30. studenog 2017., 10. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dočim se žalba tužitelja prihvaća, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-779/17-37 od 30. studenog 2017.:

- potvrđuje u točki I. izreke;

- preinačuje u točki II. izreke i sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.396,29 kn za razdoblje počevši od 10. listopada 2010. pa do 5. travnja 2011. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-779/17- 37 od 30. studenog 2017., presuđeno je tako da izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Ž. O. iz Z., OIB: .. isplatiti tužitelju Zavodu, OIB: … zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 3.396,29 kn teče od 6. travnja 2011. do 5. listopada 2017., i to po stopi koja se od 06. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 05. listopada 2017. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Zavoda, OIB: … u dijelu za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 3.396,29 kn teče od 10. listopada 2010. do 5. travnja 2011."

Protiv te presude žalbu podnose obje stranke, i to tužitelj u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba usvoji i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili da se presuda preinači na način da se presudi u njegovu korist; te tuženik u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na žalbe stranaka nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je osnovana, dočim je žalba tuženika neosnovana.

Žalbene tvrdnje tuženika kojima ukazuje na nesavjesnu ocjenu izvedenih dokaza i s tim u vezi pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u obzir. Ovo stoga što vrijednost novčana zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 3.396,29 kn od 10. listopada 2010. do 5. listopada 2017. kraj visine glavnice, propisane kamatne stope i razdoblja obračuna nesporno ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se i presuda u ovom sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. u vezi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ne može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali niti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tvrdnjom o nesavjesnoj ocjeni dokaza aludira tuženik. Nije u pravu tuženik ni kada postojanje bitne procesne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tomu što je sud prvog stupnja za odluku u ovom sporu neodlučnim ocijenio tijek i ishod postupka u predmetu Općinskog suda u Rijeci, broj P-1284/10, a za što je suprotno žalbenim navodima tuženika iznio dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tužitelj uopće ne obrazlaže, niti opisuje u čemu se sastoji bitna procesna povreda na koju u žalbi ukazuje samo pukim pozivanjem na taj zakonom propisani žalbeni razlog, a postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da je pri donošenju pobijane presude, ali i u postupku koji je tomu prethodio, učinjena bitna procesna povreda na koje žalbe ne ukazuju, a na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano tuženik, a osnovano tužitelj dovodi u sumnju pravilnost ocjene tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka zatražene zakonske zatezne kamate, a time i pravilnost primijenjena materijalna prava.

Naime, nije sporno da je tužitelj u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08, 94/09, 71/10, 139/10, dalje: ZZO) tuženiku kao osiguraniku iz obveznog zdravstvenog osiguranja isplatio naknadu plaće u iznosu 3.396,29 kn za prvih 30 dana nakon što mu je za vrijeme trajanja bolovanja njegov poslodavac M. I. d.o.o. M. L. izvanredno otkazao ugovor o radu, tj. za razdoblje od 24. srpnja do 22. kolovoza 2009., da je povodom tuženikove tužbe presudom Općinskog suda u Rijeci, broj Prs- 467/09, pravomoćnom 2. travnja 2010., utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz od 23. srpnja 2009. i poslodavcu naloženo da vrati tuženika na rad i da mu u radnu knjižicu upiše neprekinuto trajanje radnog odnosa od dana nedopuštenog otkaza pa nadalje, te da uslijed toga u obnovljenom upravnom postupku rješenjem tužitelja od 21. rujna 2010. (konačno 10. listopada 2010.) tuženiku nije priznato pravo na isplatu naknade plaće po čl. 38. st. 1. ZZO-a za razdoblje od 24. srpnja do 22. kolovoza 2009. u iznosu 3.396,29 kn.

Dakle, uspjehom tuženika u radnom sporu prestala je postojati zakonska osnova iz čl. 38. st. 1. ZZO-a za isplatu naknade plaće tuženiku u iznosu 3.396,29 kn, pa je u smislu odredbe čl. 114. ZZO-a tužitelj imao pravo zahtijevati vraćanje tog isplaćenog iznosa. Tom je odredbom, naime, propisano da je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

Odredbom čl. 119. ZZO-a propisano je kako je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim tim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna. Iz sadržaja i smisla navedene odredbe, a imajući u vidu i odredbu čl. 123. ZZO-a koja propisuje rokove zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi tog Zakona i u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz čl. 119. ZZO-a, proizlazi da je i potraživanje tužitelja spram tuženika tim Zakonom pravno kvalificirano kao naknada štete, što pak znači da i u pogledu ocjene tijeka zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos valja primijeniti odredbu čl. 124. st. 3. ZZO-a, a na što s punim pravom u žalbi ukazuje tužitelj. Naime, tom je odredbom propisano da Zavod ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana nastale štete. Kako se šteta ima smatrati nastalom s danom 10. listopada 2010. kada je postalo konačno rješenje od 21. rujna 2010. kojim je u obnovljenom upravnom postupku utvrđeno da tuženiku ne pripada pravo na temelju čl. 38. st. 1. ZZO-a isplaćenu naknadu plaće za razdoblje od 24. srpnja do 22. kolovoza 2009. u iznosu 3.396,29 kn (list 12), to je kraj nesporne činjenice da je tuženik tijekom trajanja ovog postupka 5. listopada 2017. vratio tužitelju taj novčani iznos, tuženik uz primjenu odredbe čl. 124. st. 3. u vezi čl. 119. i čl. 114. ZZO-a dužan tužitelju na iznos od 3.396,29 kn platiti i zateznu kamatu po stopi propisanoj zakonom za razdoblje od 10. listopada 2010. pa do 5. listopada 2017.

Međutim, uslijed propusta da primijeni odredbu čl. 124. st. 3. ZZO-a, koju je trebalo primijeniti, prvostupanjski je sud pogrešno i na štetu tužitelja primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke pobijane presude odbio dio njegova zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate i za razdoblje od 10. listopada 2010. pa do 5. travnja 2011.

Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prihvatiti žalbu tužitelja, te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. u vezi čl. 457. ZPP-a prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi i preinačiti na način pobliže opisan u izreci ove drugostupanjske presude.

Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 10. rujna 2019.

Sudac

Vladimir Šestak v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Božidar Štefanac