Revr-1354/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1354/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz B., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1020/10-2 od 22. ožujka 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-987/09-9 od 4. prosinca 2009., u sjednici održanoj 5. svibnja 2015.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.363,84 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u presudi (t. I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 307,50 kn odbijen kao neosnovan (t. II. izreke) Ujedno je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 kn odbijen kao neosnovan (t. III. izreke)

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari te je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi (t. I. izreke) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 925,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predlaže preinačiti pobijanu i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija tuženice nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 392.a st. 2. ZPP).

Predmet ovog spora je isplata dodatka na posebne uvjete rada u visini od 30% na temelju čl. 35. i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04, 141/04 i 150/04: dalje- KU/04) za odrađene prekovremene sate u razdoblju od siječnja 2008. do kolovoza 2008., na radnom mjestu službenika na poslovima osiguranja u svojstvu vježbenika za zvanje mlađeg pravosudnog policajca u Okružnom zatvoru u Puli.

U postupcima pred nižestupanjski sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen kao državni službenik u Okružnom zatvoru u Puli u svojstvu vježbenika za zvanje mlađeg pravosudnog policajca,

- da je koeficijent složenosti poslova njegovog radnog mjesta 0,87 te da mu prema rješenju Ministarstva pravosuđa RH od 21. prosinca 2007. pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 30 %,

- da je tužitelj ostvario prekovremene sate rada za koje mu je tuženica isplatila naknadu bez dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje,

- da je tužitelj prekovremene sate rada prikazane u izračunu tuženice ostvario na istom radnom mjestu na kojemu je ostvario redovni rad za koji mu je isplaćen dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi ocijenili su osnovanim tumačenjem rješenja o rasporedu tužitelja od 21. prosinca 2007. te odredaba čl. 35. st. 1. i čl. 39. KU/04 na način da državni službenici imaju pravo na dodatak na plaću za uspješnost u radu i posebne uvjete rada s tim da im taj dodatak pripada na ukupnu naknadu za rad- bez obzira radi li se o radu u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu kao i da službeniku, neovisno o ostalim dodacima na plaću, prema čl. 39. KU/04 pripada i dodatak od 30% na plaću za prekovremeni rad koji mu je tuženica dužna isplatiti, jer bi se u protivnom redovni i prekovremeni rad, iako obavljeni u istim uvjetima rada, različito vrednovali na štetu tužitelja.

Tuženica smatra da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe KU/04, Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 107/07 i 27/08-dalje:ZDS), Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 109/03), Uredbe o posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 72/04 i 58/08) te u reviziji postavlja materijalnopravna pitanja koja glase:

1. Ima li tužitelj, koji je državni službenik, pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća?

2. Imaju li državni službenici i namještenici pravo na isplatu posebnih dodataka na plaću ako takvi dodaci nisu izričito propisani Kolektivnim ugovorom koji je mjerodavan za određeno razdoblje, odnosno, može li se nedostatak odgovarajućih odredaba KU/04 nadomjestiti priznanjem prava na posebne dodatke državnim službenicima ekstenzivnim tumačenjem postojećih odredaba KU/04?

Obrazlažući važnost postavljenog materijalnopravnog pitanja ističe da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje te da se može očekivati da bi drugostupanjski sudovi o tom pitanju mogu imati različita shvaćanja, zbog mogućnosti različitog tumačenja odredaba Kolektivnog ugovora i s njim u vezi zakonskih odredaba.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da riječ je o pitanjima o kojima se može očekivati različita praksa drugostupanjskih sudova.

U tumačenju važećih spornih odredaba KU/04 valja poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05-dalje: ZR), koje pravilo se primjenjuje na temelju odredbe čl. 2. st. 2. ZDS i glasi: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

S obzirom da je tužitelj državni službenik na njegov radnopravni status valja primijeniti odredbe čl. 108. i čl. 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 27/01), koje su u spornom razdoblju ostale na snazi na temelju prijelaznih i završnih odredaba čl. 144. st. 1. i st. 2. ZDS i to sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i do donošenja uredaba kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i namještenika. Uz navedene zakonske odredbe na snazi su ostali i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredaba pa tako i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 74/02, 81/06 i 58/08-dalje: Uredba) koja u čl. 4. poslovima u posebnim uvjetima rada smatra i „poslove ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u Upravi za zatvorski sustav“.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada, druga uvećanja plaće.

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika, između ostalog, uvećati i za prekovremeni rad 50% te je izričito određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04).

Dakle, ako tužitelj po KU/04 ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Iako je takav način obračuna proizlazio i iz propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08, dilema oko takvog načina obračuna konačno je razriješena donošenjem novog KU/08: njime je samo izričito određen takav (već postojeći) način obračuna dodatka na plaću.

Prema tome, polazeći od činjenice da je tužitelju, osim prava na uvećanje plaće po KU/04, rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Puli od 21. prosinca 2007., u tom smislu priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30% po osnovi rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada, proizlazi da je tužitelj kao državni službenik imao pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada i u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju, dakle, pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona.

S obzirom da tuženica nije vršila obračun plaće tužitelju na opisani način, a da visina neisplaćene plaće nije sporna, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo.

Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, o reviziji tuženice odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća

Ivan Mikšić, v. r.