Rev-x-251/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 251/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz Z., Republika Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku Đ. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika I. P. iz P., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3518/08-2 od 31. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-334/06 od 12. studenoga 2007., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 56.242,10 E u protuvrijednosti u kunama na dan plaćanja sa zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 1997. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (toč I), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu 124.152,36 kn, dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen preko dosuđenog iznosa.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

Odgovora na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08– dalje: ZPP) koja odredba se u ovom sporu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Iako je tužitelj podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u reviziji nije određeno naveo razloge pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po služenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP i nije našao da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 8 ZPP.

Predmet spora je vraćanje dijela plaćene kupoprodajne cijene u iznosu 54.242,10 E u protuvrijednosti u kunama.

U postupku je utvrđeno:

- da su tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili ugovor o prodaji nekretnina 2. prosinca 1996. predmet kojega je stan u P. za cijenu u iznosu 230.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti, koju je tužitelj u cijelosti isplatio i stupio u posjed,

- da je tužitelj za stjecanja prava vlasništva nekretnine na području Republike Hrvatske trebao u roku od šest mjeseci od sklapanja ugovora ishoditi suglasnost Ministarstva pravosuđa,

- da tužitelj nije dobio navedenu suglasnost, pa su stranke 15. kolovoza 1997., pri čemu je tužitelja zastupao punomoćnik S. I. odvjetnik u P., sklopile sporazum o raskidu ugovora o prodaji nekretnina kojim su ugovorile da se cijena treba vratiti tako da tuženik (prodavatelj) ovlasti S. I. da na temelju specijalne punomoći proda stan, primi kupoprodajnu

i oslobađa obveze

cijenu i isplati ju tužitelju, a tuženik se izdavanjem specijalne punomoć povrata primljene cijene,

- da je tuženik dao S. I. specijalnu punomoć i sklopio s njim ugovor o zastupanju, te je S. I. stan prodao trećoj osobi i od nje primio isplatu ugovorene cijene u iznosu 300.000 DEM,

- da je S. I. ispatilo tužitelju iznos 130.000 DEM.

Polazeći od prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev uz zaključak da se tuženik oslobodio obveze prema tuženiku na isplatu dijela cijene sklapanjem sporazuma s tužiteljem i ispunjenjem njime preuzetih obveza davanjem specijalne punomoći za prodaju stana.

U postupku je i nadalje sporno je li tužitelj bio pravilno zastupan i je li se sklapanjem sporazuma od 15. kolovoza 1997. i davanjem specijalne punomoći za prodaju stana tuženik oslobodio obveze vraćanja dijela cijene kao posljedice raskida ugovora.

Prema odredbi čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ugovor kao i drugi pravni posao može se poduzeti i preko zastupnika. Ovlaštenje za zastupanje može se između ostalog temeljiti na izjavi volje zastupanog.

S obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj dao punomoć za zastupanje S. I., odvjetniku u P. od 21, srpnja 1997. za sklapanje sporazuma o raskidu Ugovora o prodaju nekretnina od 2. prosinca 1996., taj sporazum obvezuje tužitelja u smislu odredbe čl. 85. st. 1. ZOO.

S tim u vezi, a na temelju odredbe čl. 85. st. 2. ZOO i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi.

Kako je zastupnik tužitelja poduzimao pravne poslove za čije je poduzimanje bio ovlašten, dakle u okviru opsega ovlaštenja (čl. 91. st. 1. ZOO), pa je dakle sklopio je sporazum o raskidu ugovora o prodaji kako to proizlazi iz punomoći od 21. srpnja 1997. i poduzeo pravne radnje radi povrata isplaćene kupoprodajne cijene, takav sporazum obvezuje tužitelja i ispunjenjem obveza preuzetih tim sporazumom tuženik se oslobodio obveze prema tužitelju i na njegovu obvezu ne utječe okolnost je li zastupnik tužitelja tužitelju isplatio primljenu cijenu od prodaje stana trećoj osobi.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.