Rev-12/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 12/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.J. iz S., B., …, koga zastupa punomoćnik M.G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. -osiguranje d.d. iz Z., …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. svibnja 1994.g. br. Gž 3222/94, kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1994.g., br. Pn 157/93, u sjednici održanoj 10. rujna 1998.g.,

presudio i riješio je:

Revizija tužitelja D.J. se djelomično prihvaća te se ukidaju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. svibnja 1994.g. br. Gž 3222/94 i Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1994.g. br. Pn 157/93 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.806,88 kn (ranije 1,806.880 HRD) pa se predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje, dok se u preostalom dijelu revizija odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tuženik "C. osiguranje" d.d. dužan je isplatiti tužitelju J.D. s naslova štete 32.693.120.- HRD sa zakonskom kamatom koju određuje čl. 277. st. 1. ZOO, tekućom od 24. siječnja 1994. pa do isplate, te nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.840.000 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 98.306.880.- HRD tužitelj se odbija."

Sud drugog stupnja je presudio:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1994.g. br. Pn 157/93 kao pod stavom I. izreke, kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju naknadu štete preko iznosa od 25,493.120 HRD do iznosa od 32,693.120 HRD (za iznos od 7,200.000 HRD), te naknadi parnični trošak preko iznosa od 1,000.000 HRD do iznosa od 1,840.000 HRD (za 840.000 HRD) i u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 2  Rev 12/1995-2

II. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava prvostupanjska presuda u dijelu kao pod stavom II. izreke, kojim je tužitelj odbijen s dijelom naknade štete u izn osu od 10,000.000 HRD i sudi:

Tužena je dužna platiti tužitelju još naknadu štete u iznosu od 10,000.000 HRD s kamatama, po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 95/93) tekućim od 24. siječnja 1994. do isplate, te mu naknaditi još troškove parničnog postupka u iznosu od 603.330 HRD sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv dijela prvostupanjske presude kao pod st. II. izreke, kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom naknade štete u iznosu od 88.306.880 HRD i u tom dijelu pobijana presuda potvrđuje."

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je tužitelj reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Dana 10. studenog 1992.g. došlo je do prometne nezgode u kojoj je tužitelj ozlijeđen. U svezi s tom ozljedom on u ovoj parnici traži naknadu štete za koju inače odgovara tuženik. Nižestupanjski su sudovi utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) zavisi visina pravične novčane naknade za sporne oblike nematerijalne štete te suprotno navodima revidenta ta naknada nije dosuđena u preniskom iznosu.

I odšteta za uništenu odjeću dosuđena je opravdano primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, citirano: ZPP) u primjerenom iznosu, a revidentovi prigovori glede toga nisu konkretni i argumentirani.

Opravdano međutim, tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kad se radi o odšteti za tuđu pomoć i njegu. Nižestupanjski su sudovi iznos te naknade utvrdili prema slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223. ZPP. Međutim, po shvaćanju ovog Vrhovnog suda u slučaju kao što je ovaj, kada je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana besplatno, naknadu za tu pomoć treba utvrditi po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana i u vrijeme kad je pružana, bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tek ako takva osoba ne postoji, odštetu treba dosuditi primjenom čl. 223. ZPP. Nižestupanjski sudovi nisu postupili na taj način pa je valjalo njihovu odluku ukinuti u dijelu kojim je odbijen zahtjev za plaćanje naknade za tuđu pomoć i njegu za iznos od 1.806,88 kn.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. i 395. st. 2. ZPP).

U nastavku suđenja potrebno je glede ukinutog dijela nižestupanjskih presuda dopuniti dokazni postupak u iznesenom smislu te odlučiti o spornom dijelu zahtjeva za tuđu pomoć i njegu.

U Zagrebu, 10. rujna 1998.g.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.

 3  Rev 12/1995-2

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica

Klepac/