II Kž-137/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 137/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Milana Petranovića, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. A. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi opt. T. A. po branitelju, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 24. ožujka 1998. godine br. K-7/98-30, u sjednici održanoj 7. travnja 1998. godine,

r i j e š i o j e :

I. Povodom žalbe opt. T.A., a po službenoj dužnosti, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zadru od 24. ožujka 1998. godine br. K-7/98-30 i ukida pritvor protiv optuženika te se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.

II. S obzirom na odluku iz toč. I. žalba opt. T.A. ukazuje se bespredmetnom.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 104. st. 3. ZKP/97, produljen je pritvor protiv žalitelja na temelju odredbe čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP/97, a nakon donesene nepravomoćne presude od 24. ožujka 1998. godine br. K-7/98-31, kojom je žalitelj proglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu optuženik po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor prema njemu ukine.

Riješeno je kao u izreci ovog rješenja iz ovih razloga:

Naime, propisom čl. 102. st. 3. ZKP određeno je: "Pritvor se može odrediti na temelju odredbe stavka 2. točke 3. ovog članka samo ako postoji opasnost od počinjenja kaznenog djela protiv imovine ili drugog kaznenog djela za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora preko tri godine".

To podrazumijeva kada sud prvog stupnja donese nepravomoćnu presudu, kojom je okr. proglasio krivim za kazneno djelo za koje po zakonu ne može izreći kaznu zatvora preko tri godine a ne radi se o kaznenom djelu protiv imovine, ne može okr. produljiti pritvor iz osnova čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, neovisno ako je optužnicom ovlaštenog tužitelja bio optužen za kazneno djelo za koje je po zakonu moguće izreći

II Kž 137/1998-3

kaznu zatvora preko tri godine.

U ovome slučaju gore naznačenom nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja žalitelj je proglašen krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, za koje je u zakonu određena kao sankcija novčana kazna ili zatvor do jedne godine.

U tom slučaju, a slijedom gore svega istaknutog, nije bilo zakonskog utemeljenja žalitelju produljiti pritvor iz osnova točke 3. čl. 102. st. 2. ZKP, radi čega pobijano rješenje nije na zakonu utemeljeno, a što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga i valjalo je povodom žalbe optuženika a po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 398. st. 3. ZKP/97 riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. travnja 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.