Legislator Case Law & Legislation
Revr-687/2005-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on military salary arrears due to statute of limitations and invalid contract terms.

Case Number Revr-687/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment denying salary arrears and housing credit. The court found the claim time-barred under the Obligations Act because the plaintiff retired in 1995 and did not participate in wartime operations, preventing a suspension of the limitation period. Furthermore, the court ruled that the plaintiff's contract could not override the mandatory government regulation governing military personnel payments.

Legislator headnote

AI generated

Articles 372, 373 of the Obligations Act; Article 393 of the Civil Procedure Act: A claim for military salary arrears is barred by the statute of limitations if the service member retired prior to the claim and did not engage in wartime operations, and a private contract cannot supersede mandatory state regulations on military compensation.

Keywords

AI generated
statute of limitations military personnel salary arrears mandatory regulation contract validity civil procedure appeal wartime service

Cited Legislation

AI generated
Article 392(a) of the Civil Procedure Act
Article 372 of the Obligations Act
Article 373 of the Obligations Act
Article 382 of the Obligations Act
Article 383 of the Obligations Act
Article 90 of the Constitution of the Republic of Croatia
Decision of the President of the Republic of Croatia on payments and other benefits of active military personnel dated May 11, 1995

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 687/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz S., koga zastupa punomoćnik K. M., odvjetnica iz S., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, po punomoćniku L. P., zamjeniku u Građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2309/04 od 23. lipnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-380/03 od 09. veljače 2004., u sjednici održanoj dana 14. veljače 2006. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2309/04 od 23. lipnja 2005. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-380/03 od 09. veljače 2004. godine.

Tom je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa razlike plaće za razdoblje od 01.01.1992. do 31.12.2002. u ukupnom iznosu od 393.000,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom da mu tuženi odobri kredit za kupnju stana, te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.150,00 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj. Protivna strana nije dogovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a). Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 99/92, 112/99 i 117/03 - dalje ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od 01.01.1992. do 31.12.2002. u utuženom iznosu od 393.000,00 kn i traženje drugih prava (prava na dodjelu stambenog kredita), kako je to pobliže navedeno u tužbi i u izreci prvostupanjske presude.

Odbijajući tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja, koja prihvaća i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj temeljem ugovora zaključenog 01. siječnja 1992., bio raspoređen kao djelatna vojna osoba kod tuženika,

- da je tužitelju dana 31. svibnja 1995. prestala djelatna vojna služba zbog odlaska u invalidsku mirovinu,

- da je tužitelj podnio tuženoj 25. srpnja 1996. zahtjev za stambeno zbrinjavanje,

- da je Vlada Republike Hrvatske dana 25. studenog 1999. donijela Uredbu o stambenom zbrinjavanju dužnosnika, djelatnika, vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih starješina ("Narodne novine" broj 133/99), međutim da tužitelj u to vrijeme nije imao status djelatnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, jer mu je djelatna vojna služba prestala 31. svibnja 1995. godine.

S obzirom na izloženo, sudovi su s pravom prihvatili prigovor zastare potraživanja tužitelja u smislu čl. 372., te čl. 373. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 117/99, 88/01- dalje: ZOO), s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 31. siječnja 2003. godine.

Sudovi su također pravilno ocijenili da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 382. i čl. 383. ZOO, koji bi doveli do zastoja zastare potraživanja na način da bi činili neosnovanim istaknuti prigovor zastare, s obzirom na utvrđenu činjenicu da tužitelj nakon 31. svibnja 1995., kojeg dana je umirovljen, nije sudjelovao u ratnim operacijama.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud također s pravom upućuju na Odluku Predsjednika Republike Hrvatske o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika od 11. svibnja 1995., koja je donesena na temelju odredbe čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 23/95, 33/95 i 105/99), kojom je izričito propisano da plaće i druga beriva aktivnih vojnih osoba uređuje vrhovni zapovjednik po prijedlogu ministra obrane, pa je u skladu s time tuženik isplaćivao plaću tužitelju prema citiranoj Odluci, koja ima karakter prinudnog propisa, pa se stoga suprotne odredbe Ugovora sklopljenih između stranaka dana 01. siječnja 1992., na koje se poziva tužitelj, nisu mogle primjenjivati.

U toč. XXIV Odluke propisano je da ona stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od isplate za mjesec svibanj 1995. godine. Prema odredbi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine („Narodne novine“ broj 56/90) u Službenom glasilu Republike Hrvatske moraju biti objavljeni samo zakoni, a ne i drugi propisi.

Svojim navodima iznesenim u reviziji tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane odluke, pa kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje se poziva tužitelj, reviziju je temeljem odredaba čl. 393. ZPP trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. veljače 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.