Gž-2957/2015-2 · Županijski sud u Splitu

Gž-2957/15

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz S., …, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pnš-610/12 od 24. kolovoza 2015. godine, dana 14. rujna 2016. godine

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-610/12 od 24. kolovoza 2015. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu s osnova povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 55.000,00 kn sa kamatama koje teku od 12. listopada 2012. godine do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena i to na ime:

- općeg umanjenja životnih aktivnosti iznos od 25.000,00 kn,

- pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn,

- pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 15.000,00 kn.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iz osnova imovinske štete za nemedicinsku tuđu pomoć i njegu iznos od 11.025,00 kn sa kamatama koje teku od 12. listopada 2012. godine do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iz osnova imovinske štete za troškove liječenja iznos od 214,42 kn sa kamatama koje teku od 1. studenog 2009. godine do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici cjelokupan parnični trošak sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena."

Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Inače, sukladno stajalištu zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 3. srpnja 2014. godine u konkretnom slučaju smatrati je da rok za žalbu teče od dostave pisanog otpravka presude.

Žalba tužiteljice je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete pretrpljene u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. studenog 2009. godine na raskrižju P. ceste i ulice P. T. u S. kada je tužiteljicu oborilo osobno vozilo marke C. C. C. reg. oznake … koje je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika policom broj … a istim je upravljao M. K..

Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako je upravo u ponašanju tužiteljice tražiti isključivi razlog nastupa štetnog događaja.

Navedeni zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za sada se ne može se prihvatiti kao pravilan.

To stoga što je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 298. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, te koja povreda je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

U skladu s raspravnim načelom iz članka 7. i članka 219. ZPP-a prije svega je na strani stranke dužnost da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Međutim, unatoč tome što prema raspravnom načelu stranke imaju odlučujuću ulogu u prikupljanju procesnog gradiva, ne može se zanemariti ni uloga suda da u okviru materijalnog upravljanja parnicom potiče procesne aktivnosti stranaka.

Naime, da bi stranka mogla iskoristiti svoje pravo na kontradiktorno raspravljanje koje proizlazi iz odredbe članka 5. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je sud dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, ona mora biti upoznata sa stavovima suda od kojih zavisi usmjeravanje parnice i njena sudbina, odnosno s tim koje činjenice će sud ocijeniti kao pravno odlučne za odluku u predmetu. Ako sud ocijeni da stranka nije iznijela sve pravno odlučne činjenice odnosno da nije predložila odgovarajuće dokaze za njih, dužan je za to upozoriti stranku. Obveza suda da strankama omogući saznanje koje činjenice su uopće pravno odlučne u sporu i koja dokazna sredstva, proizlazi neposredno iz odredbe članka 298. ZPP-a.

Ta zakonska odredba nalaže sucu, odnosno predsjedniku vijeća da postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastoji da se tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se dadu sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. U mjeri u kojoj je potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora. Sudac odnosno predsjednik vijeća treba razmotriti pravna pitanja spora ne samo u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se stranke potakle na davanje razjašnjenja u vezi s odlučnim činjenicama, kako to navodi odredba članka 298. ZPP-a, nego u okviru savjesnog upravljanja raspravom treba otkriti parničnim strankama svoj pravni pogled o sporu, odnosno otvoreno priopćiti strankama svoje radne teze o primjeni pravne norme i o činjeničnim i pravnim pitanjima, kako ih on vidi. Ta obveza vrijedi bez obzira na to ima li stranka u sporu punomoćnika odvjetnika ili ne.

U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako bi tužiteljica bila jedini i isključivi uzročnik predmetne prometne nesreće i to zbog nepropisnog ponašanja, kojim tvrdnjama se tužiteljica izričito usprotivila.

S obzirom na takav odgovor na tužbu, prvostupanjski je sud vodio postupak u cilju utvrđivanja činjenica koje se tiču nastanka predmetnog štetnog događaja, pa je u tu svrhu saslušao tužiteljicu, osiguranika tuženika, kao i očevice, s tim da su isti o odlučnim činjenicama kontradiktorno iskazivali.

Također je pregledao i spis Prekršajnog suda u Splitu broj Pp3-P-20170/10, time da je tužiteljica oslobođena od prekršajne odgovornosti za nastanak predmetne prometne nesreće.

U takvoj situaciji, a u okviru savjesnog upravljanja raspravom, sud prvog stupnja trebao je otkriti parničnim strankama, osobito tužiteljici, svoj pravni pogled o sporu, odnosno otvoreno priopćiti strankama svoje radne teze o primjeni pravne norme i o činjeničnim i pravnim pitanjima, kao i o prikupljenoj procesnoj građi kako bi mogle označiti ili dopuniti dokazna sredstva koja se odnose na njihove navode, a sve sukladno odredbi članka 298. ZPP-a.

Nepostupanjem u skladu sa navedenom zakonskom odredbom te onemogućavanjem tužiteljici da bude upoznata na osnovu kojih pravno odlučnih činjenica će sud odlučiti o sporu i s tim u vezi jesu li predložena i izvedena dokazna sredstva dovoljna za utvrđivanje tih činjenica, tužiteljica je onemogućena da učinkovito iskoriste svoje pravo na kontradiktorno raspravljanje.

Štoviše, osnovano tužiteljica u žalbi ističe kako je zatečena odlukom suda u ovom predmetu s obzirom da se sud prvog stupnja upustio i u utvrđivanje same visine štete, odnosno u tom pravcu je proveo medicinsko vještačenje po vještacima odgovarajuće struke, pa je isto upućivalo na drugačiji pravni pogled suda prvog stupnja o sporu od onog iznesenog u pobijanoj odluci.

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

U Splitu 14. rujna 2016. godine.

SUTKINJA

Vedrana Perkušić, v. r.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik