I Kž-254/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-254/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. D. zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 2. KZRH i dr., odlučujći o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. veljače 1999. godine broj: K-406/97, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2002. godine u nazočnosti opt. Z. D. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o je:

I Djelomično se prihvaća žalba opt. Z.D., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji, tako da se djelo zbog kojeg se tom presudom opt. Z.D. proglašen krivim, pravno označava kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - teško djelo protiv opće sigurnosti - iz čl. 155. st. 4. u vezi čl. 146. st. 1. KZRH, te se opt. Z.D. po čl. 155. st. 4. KZRH, uz primjenu čl. 39. st. 1. toč. 3) OKZRH utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i po čl. 47. i 48. OKZRH izriče uvjetna osuda i istodobno određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti ako opt. Z.D. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu uračunat će se vrijeme provedeno u pritvoru od 20. kolovoza do 03. rujna 1993. godine.

II U ostalom dijelu žalbe opt. Z.D. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. Z.D. zbog kaznenog djela iz čl. 15. st. 4. u vezi čl. 146. st. 4. KZRH, činjenično i pravnog opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 155. st. 4. KZRH, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te istovremeno po čl. 67. KZ-a primijenio uvjetnu osudu, sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine, s time da će u slučaju opoziva uvjetne osude opt. Z.D. biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. kolovoza do 03. rujna 1993. godine.

Po čl. 90. st. 1. ZKP-a, opt. Z.D. naloženo je snašanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 6.948,13 kn, te paušalni iznos od 400,00 kn.

Protiv ove presude žalbe su podnijeli: opt. Z.D. , po branitelju mr. Š.P. , odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje; državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači na način da se opt. Z.D. osudi na kaznu zatvora.,

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis predmeta dostavljen je državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Na sjednicu vijeća pristupio je opt. Z.D., dok uredno obaviješten branitelj optuženika mr. Š.P., odvjetnik iz Z., nije pristupio, tako da je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba opt. Z.D. je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

Na žalbu opt. Z.D.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP/93 (sada: čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a), a iz razloga što je prekoračio optužbu i to time što je opt. Z.D. presudio za kazneno djelo iz nehaja, a isti optužnim aktom optužen za kazneno djelo iz nakane.

Prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, ne radi se o nikakvom prekoračenju optužbe, jer sud prvog stupnja osudio je Z.D. samo na drugačije, a ne i drugo kazneno djelo i to kazneno djelo koje je lakše od kaznenog djela iz optužbe, zbog čega se ni na koji način nije ogriješio o objektivni identitet presude i optužbe, kako to pogrešno ističe žalitelj u žalbi.

Međutim, u pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon, jer je kazneno djelo pravno označio po jednom kaznenom zakonu (KZRH), a prilikom ublažavanja kazne i izricanja uvjetne osude primijenio drugi kazneni zakon (KZ/97).

Kako i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, Posebni dio Kaznenog zakon mora pratiti Opći dio istog Zakona, sud prvog stupnja, primjenom KZ/97, primijenio je zakon koji se ne može primijeniti, i na taj način povrijedio kazneni zakon, kako to ističe i žalitelj u žalbi, zbog čega je ovaj Vrhovni sud i preinačio pobijanu presudu, kao pod toč. I. Prema žalitelju, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, jer je pošao od toga da je opt. Z.D. bio upoznat sa sadržajem Propisnika o stražarskoj službi iz ožujka 1993. godine, što je u suprotnosti i sa obranom opt. Z.D. ali i sa iskazom svjedoka D.V., a time je, u suštini, povrijedio i kazneni zakon na štetu opt. Z.D. jer, prema žalitelju, "u njegovom ponašanju nedostaje svijesti o protupravnosti djela zbog izvršavanja naređenja koje se tiče službe i koja je opravdana i u svemu sukladna obavezama stražara s obzirom na ratno vrijeme, konkretnu situaciju i sve one bitne okolnosti koje su pratile ovaj tragičan slučaj".

Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i ni na koji način nije povrijedio kazneni zakon, kako to ističe žalitelj u žalbi.

Prije svega, ovaj Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja iznesene na str. 18-19 pobijane presude, prema kojima nedvojbeno proizlazi da je opt. Z.D. postupao protivno čl. 12. Propisnika o stražarskoj službi u oružanim snagama, jer je izvan područja objekta osiguranja pucao na ošt. K.S. i M.F., umjesto da o samom događaju samo izvijesti zapovjednika straže.

Isto tako, tvrdnja žalitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio oblik krivnje opt. Z.D. nije prihvatljiva za ovaj Vrhovni sud, te se žalitelj upućuje na razloge navedene na str. 18 pobijane presude, kada sud prvog stupnja utvrđuje da je opt. Z.D. bio svjestan svoje radnje - rafalnog pucanja, te da je pogrešno držao da vlada konkretnom situacijom i lakomisleno prosudio da će precizno pogoditi gume vozila i na taj način zaustaviti vozilo. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je po službenoj dužnosti i odluku o kaznenoj sankciji te našao da je sud prvog stupnja izrekao opt. Z.D. adekvatnu i primjerenu kaznenu sankciju te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda uvjetnom osudom ostvariti sve svrhe kaznenih sankcija, a okolnosti slučaja ukazuju da će se i bez izvršenja kazne ostvariti sve svrhe kažnjavanja, kako to pravilno ističe i sud prvog stupnja.

Na žalbu državnog odvjetnika.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je pogrešno zaključio da je opt. Z.D. kazneno djelo ostvario sa svjesnim nehajem, umjesto da je utvrdio da je opt. Z.D. kazneno djelo ostvario eventualnom nakanom.

Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu oblika krivnje opt. Z.D., jer je pravilno zaključio da je opt. Z.D., prije svega, lakomisleno postupao bez pristajanja na počinjenje kaznenog djela u smislu voljne sastavnice neizravne namjere. Ovaj Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja, te na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja opt. Z.D. osudio na neadekvatnu kaznenu sankciju te da ga je trebao osuditi na kaznu zatvora. Kako je ovaj Vrhovni sud po službenoj dužnosti ispitao odluku o kaznenoj sankciji, a povodom žalbe opt. Z.D., žalitelj se upućuje na taj dio ove odluke.

Kako su razlozi žalbi samo djelomično ostvareni, i kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ana Garačić, v.r.