Rev-1067/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1067/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Gordani Matasić-Špoljarić, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz P., kojega zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u V., protiv tuženika Lj. b. d.d. Lj., G. f. Z., kojega zastupa generalni punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5251/07 od 1. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinski građanski sud u Zagrebu) poslovni broj P-7196/05 od 6. lipnja 2007., dana 19. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž-5251/07 od 1. prosinca 2009. potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7196/05 od 6. lipnja 2007. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 7.168,67 € sa pripadajućom kamatom i uz naknadu troška postupka u iznosu od 7.840,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i traži trošak revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Odredbom čl. 382. st. 2. toč. 3. i st. 3. ZPP propisano je:

„U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona, primjerice:

1) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

U reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.“

Iz sadržaja odredbe čl. 382. toč. 3. ZPP proizlazi da Vrhovni sud Republike Hrvatske može pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te s time u svezi dopuštenosti revizije ukoliko revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da se radi o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, te određeno i jasno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Revident navodi da reviziju podnosi iz razloga što odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje ravnopravnosti građana to zbog slijedećeg:

1. Zakon o obveznim odnosima ne primjenjuje se na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu.

2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama poslovni broj Rev-2918/92 te Rev-2546/93 i čitavom nizu kasnijih odluka zauzeo pravno shvaćanje da su odlukom o načinu na koje ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćim fizičkim osobama devizama s njihovih računa i deviznih štednih uloga („Narodne novine“, broj 53/91), uspostavljeni vremenski rokovi i količina deviza koje su deponenti u 1991. mogli podići sa svojih štednih uloga koje su kod banaka položili prije stupanja na snagu te odluke.

3. Odluka drugostupanjskog suda utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojim odlukama poslovni broj Rev-2337/82, Rev-2062/82 u svezi primjene odredbe čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) te nije podudarno niti s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2918/92, te Rev-2546/93 u svezi zakašnjenja i tijeka zateznih kamata u ispunjenju obveze banke po osnovi deviznog štednog uloga zbog rokova propisanih spomenutom odlukom.

Zato smatra da je pobijana drugostupanjska i prvostupanjska odluka nezakonita u materijalnopravnom smislu.

Razlozi iz kojih tuženik podnosi izvanrednu reviziju predstavljaju tvrdnje, a ne pravno pitanje. Revident treba pravno pitanje postaviti na način da ne ostavlja sumnju o kojem pravnom pitanju, u okviru nekog pravnog instituta je riječ, što u reviziji nije učinjeno. Revizijski sud nije ovlašten sam pronalaziti i kreirati pitanje za tzv. izvanrednu reviziju.

Kako u ovom predmetu nisu ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 3. ZPP jer nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena to revizija tuženika nije dopuštena.

Zato je ovaj sud primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbacio reviziju tuženika kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 19. travnja 2012.

Sutkinja:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.