II Kž-160/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 160/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2016. broj Kov-iz-9/16 (Kov-40/16), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. K., zbog dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela pokušaja teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/11.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. K. po braniteljici, odvjetnici M. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu, odnosno da se okrivljeniku odredi neka od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, okrivljenik žalbom osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na njegovoj strani postoje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, jer da prvostupanjski sud, osim ranije kažnjavanosti, nije naveo druge okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi

II Kž 160/16-4

okrivljenik, boravkom na slobodi, mogao počiniti novo kazneno djelo. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora te potom ispravno zaključio da protiv okrivljenog S. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, što je i valjano obrazložio.

Tako prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti da će okrivljeni S. K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo temelji, ne samo na činjenici okrivljenikove višestruke osuđivanosti, i to većinom zbog imovinskih kaznenih djela, već i na okolnosti da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je u vremenskom periodu od svega 10-tak dana počinio četiri kaznena djela i to dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo pokušaja teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, a što ukazuje na upornost okrivljenika u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje.

Nadalje, okrivljeni S. K. je, prema vlastitom kazivanju, nezaposlen i bez imovine, pa sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik, puštanjem na slobodu, nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela upravo s ciljem pribavljanja sredstava za život.

Stoga je neosnovan žalbeni navod kojim se osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog S. K. i kojim tvrdi da takav zaključak prvostupanjski sud temelji isključivo na prethodnoj okrivljenikovoj osuđivanosti.

Isto tako, uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je protiv okrivljenika i nadalje nužna upravo primjena mjere istražnog zatvora iz osnove članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2016.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.