Pr-285/2014-31 · Općinski sud u Splitu

poslovni broj: Pr – 285/14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., protiv tuženika HRT, Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. svibnja 2016., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. F., odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika H. S., odvjetničke vježbenice, objavljene dana 14. srpnja 2016.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem posljednjeg Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-1607/2014 od 29. 1. 2014. za poslove radnog mjesta novinar reporter, odnosno radnog mjesta koje odgovara stručnoj spremi tužitelja.

2. Utvrđuje se da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem posljednjeg Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-3816/2014 za poslove radnog mjesta novinar reporter, odnosno radnog mjesta koje odgovara stručnoj spremi tužitelja.

3.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad, i to na radno mjesto novinara reportera odnosno na ono radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak.“.

II Nalaže se tužitelju da roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi zaprimljenoj kod suda 14.4.2014. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o korištenju autorskog djela br- 11094/2011 dana 22. 6. 2011.. Od tada da je tužitelj kontinuirano, mjesec za mjesec, s tuženikom sklapao Ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi sve do zadnjeg sklop1jenog ugovora za mjesec veljaču 2014.. Istekom tog

poslovni broj: Pr – 285/14

posljednjeg Ugovora o djelu tužitelju da nije dan na potpis novi ugovor. Zbog toga da se tužitelj obratio tuženiku dopisom od 15. 3. 2014. koji dopis da predstavlja Zahtjev za zaštitu povrijeđenih prava, a tuženik da nije odgovorio na tužiteljev zahtjev. U pravnom poretku Republike Hrvatske moguće je sklopiti s određenom osobom neki drugi pravni posao predmet kojeg je rad, odnosno, osnova obavljanja tog posla ne mora biti radni odnos. Međutim, ako poslodavac s tom osobom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, prema članku 8. st. l. Zakona o radu, smatra se da je poslodavac s tom osobom sklopio Ugovor o radu, osim ako poslodavac dokaže suprotno. Iz zaključenih Ugovora o djelu, sinopsisa, e-mail korespondencije razvidno je da se ne radi o Ugovorima o djelu već o Ugovorima o radu. Iz e- mailova, dostavljenih sinopsisa, DVD podataka i potpisanih ugovora jasno proizlazi da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta novinara reportera za što ima stručne kvalifikacije, da je radio više od 8 sati dnevno vikendima i nedjeljom, da je imao samo tjedan dana godišnjeg odmora, šifru za pristup programu čime je bila u tehničkom sustavu HRT-a, svoje radno mjesto (sobu) te da je obavljao terenski rad. Osim toga, tužitelj da je obavio znatno više poslova i zadataka nego li je to prikazano u Ugovorima o djelu. U tužiteljevu slučaju da su ostvarena sva četiri elementa (dobrovoljnost, osobna podređenost, osobno obavljanje rada, naplatnost) radnog odnosa pa da je u konkretnom slučaju riječ o prikrivanju radnog odnosa putem ugovora o djelu. U konkretnom slučaju radi se o školskom primjeru fiktivnog ugovora. Međutim, riječ je o prikrivenom Ugovoru o radu, a ne ugovoru o autorskom djelu.

Obzirom na navedeno, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojem će se utvrditi da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem posljednjeg Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-1607/2014 od 29. 1. 2014. za poslove radnog mjesta novinar reporter, odnosno radnog mjesta koje odgovara stručnoj spremi tužitelja i kojom će se obvezati tuženika da u roku od 15 dana vrati tužitelja na radno mjesto novinara reportera odnosno na ono radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi. Ujedno je predloženo da se naloži tuženiku, da naknadi tužitelju trošak koji mu je nastao vođenjem ovog postupka.

Tužitelj je pred ovim sudom 14.5.2014. podnio još jednu tužbu pod posl. br. Pr-360/14 u kojoj navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o korištenju autorskog djela br- 11094/2011 dana 22. 6. 2011..Od tada da je tužitelj kontinuirano, mjesec za mjesec, s tuženikom sklapao Ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi sve do zadnjeg sklop1jenog ugovora za mjesec ožujak 2014.. Istekom tog posljednjeg Ugovora o djelu tužitelju da nije dan na potpis novi ugovor. Zbog toga da se tužitelj obratio tuženiku dopisom od 13.4.2014. koji dopis da predstavlja Zahtjev za zaštitu povrijeđenih prava, a tuženik da nije odgovorio na tužiteljev zahtjev. Svi ostali navodi iz te tužbe su identični navodima iz tužbe gornjeg poslovnog broja te je predloženo donošenje odluke kako je to navedeno u izreci presude pod točkama 2., 3. i 4..

Sud je po prijedlogu tužitelja raspravnim rješenjem od 27.5.2015. spojio predmete koji se vode pod posl. br. Pr-285/14 i Pr-360/14 radi zajedničkog raspravljanja te premet nastavio voditi pod gornjim poslovnim brojem, sve pozivom na čl. 313. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP).

poslovni broj: Pr – 285/14

Odgovarajući na tužbu i tužbeni zahtjev tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu. U cijelosti je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva i to iz razloga jer da tužitelj nikada nije bio u radnom odnosu sa tuženikom, niti da je sa tuženikom sklapao ugovore koji si imali obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. U pogledu Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa isti da je u potpunosti bespredmetan jer da je tužitelj isključivo sa tuženom surađivao putem Ugovora o djelu po narudžbi, pa tužitelj nije bio u radnom odnosu sa tuženom pa stoga da nije niti ovlašten podnositi Zahtjeva za zaštitu prava.

Međutim da, ukoliko da je tužitelj zaista i smatrao da je s tuženom u radnom odnosu, da već ranije trebao podnijeti citirani zahtjev. Ugovor o stvaranju autorskog dijela po narudžbi koji je tužitelj sklopio sa tuženom ni po čemu da nema obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Navodi u tužbi da su potpunosti neosnovani, paušalni i nemaju uporište u dokazima. Tužitelj da nikada predmetne ugovore, za koje navodi da je sklapao s tuženikom, nije pobijao zbog mana volje, isti da se tek idu osporavati nakon prestanka angažmana, što znači da je postojala volja tužitelja za angažmanom temeljem Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi.

Tuženik je istakao kako je u potpunosti postupao sukladno čl.

73. ZAPSP-a koji uređuje pitanje Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi. Tuženik je istakao kako u izvršavanju djelatnosti koristi usluge pojedinaca koja posjeduju određena specijalistička znanja, a za čijim radom nema potreba za kontinuirano zasnivanje radnog odnosa, već se osoba angažira za obavljanje određenih autorskih poslova. U takvim slučajevima s osobama se sklapaju Ugovori o narudžbi autorskog djela, jer se radi o izvršenju točno određenog posla. Redovito te osobe navedeni posao obavljaju u vremenu koje same odrede.

U konkretnom slučaju radilo se o izvršenju naručenog posla koji da je intelektualne naravi, obavlja se bez obvezujućih uputa poslodavca, a rezultat rada predstavlja intelektualno vlasništvo zbog čega autorska suradnja navedenog vanjskog suradnika po svom opsegu i sadržaju nema obilježja radnog odnosa. Između tužitelja i tuženika isključivo da je postojao obveznopravni odnos uređen Ugovorom o djelu, sukladno važećim propisima za taj odnos. Pitanje mjesta gdje se obavlja Ugovor o radu, odnosno izvršavanje njegovog sadržaja, da nije karakteristika niti Ugovora o radu niti Ugovora o djelu.

To znači da se i sadržaj Ugovora o radu može obavljati izvan prostorija poslodavca, ali da se i Ugovor o djelu može obavljati unutar prostorija poslodavca na njegovim sredstvima. Temeljem odredbi čl. 593. ZOO-a naručitelj ima pravo obavljati nadzor nad obavljanjem posla davati upute kad to odgovara prirodi posla, a izvoditelj mu je to dužan omogućiti. Prema tome, obavljanje nadzora davanje uputa karakteristično je i za Ugovor o djelu, a ne samo za Ugovor o radu kad radnik postupi po uputama poslodavca. Karakteristike Ugovora o radu također da predstavljaju karakteristike i obilježje Ugovora o djelu, ali da se postavlja pitanje volje ugovornih stana da sklope upravo Ugovor o djelu, te da takva volja nije protivna niti jednom propisu pa ni sud, niti bilo koje državno tijelo, bez da ima podlogu u zakonskom propisu; ne može određivati kada se sklapa Ugovor o radu, a kada Ugovor o djelu.

U tom dijelu sloboda ugovaranja nije ničim ograničena. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog i nalaganje tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka.

U odnosu na prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda za navesti je da isti nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju ne radi o sporu nastalom u vezi s tumačenjem i izvršavanjem ugovora o korištenju autorskog djela za koje sporove su stranke ugovorile

poslovni broj: Pr – 285/14

nadležnost Općinskog suda u Zagrebu već tužitelj ovim postupkom traži ostvarivanje prava u svezi rada, koji rad je obavljao u prostoru tuženika u S., gdje ima prebivalište pa je u smislu čl. 65. ZPP-a za suđenje o ovoj pravnoj stvari nadležan sud u Splitu.

U odnosu na prigovor tuženika prekluzije tužbe za navesti je da isti nije osnovan. Naime, kada radnik tužbom zahtijeva utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, budući da nije riječ o sporu u kojem se traži zaštita protiv odluke poslodavca kojom je povrijeđeno neko pravo radnika, za dopuštenost tužbe nije odlučno je li se radnik prethodno obratio poslodavcu u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o radu. Podnošenje tužbe u kojoj je istaknut deklaratorni zahtjev na utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, nije vezano za rok. Odlučno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, što u konkretnom slučaju ima jer poslodavac taj pravni odnos osporava (Revr 1874/12-2 od 29.10.2014.).

Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom NKS bankovnog računa tužitelja, Ugovora o korištenju autorskog djela br. 11094/2011 od 22. 6. 2011., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-2035/2011 od 28. 9. 2011., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-20896/2011 od 3. 11. 2011., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-22674/2011 od 1. 12. 2011., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-393/2012 od 4. 1. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br.

H A-2032/2012 od 27. 1. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-11333/2012 od 5. 3. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-13436/2012 od 27. 3. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-13436/2012 od 27. 3. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-15705/2012 od 30. 4. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-17186/2012 od 24. 5. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-18555/2012 od 26. 6. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br.

H A-20177/2012 od 30. 7. 2012.,Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-20673/2012 od 29. 8. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-22941/2012 od 1. 10. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-24880/2012 od 2. 11. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-27489/2012. od 29. 11. 2012., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-310/2013 od 2. 1. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-1433/2013 od 31. 1. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br.

H A-3068/2013 od 25. 2. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-5681/2013 od 29. 3. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-7703/2013 od 6. 5. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-10908/2013 od 4. 7. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-11821/2013 od 30. 7. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-12606/2013 od 16. 9. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-13750/2013 od 3. 10. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br.

H A-15529/2013 od 30. 10. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-17754/2013 od 2. 12. 2013., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-314/2014 od 8. 1. 2014., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-1607/2014 od 20. 1. 2014., Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A-3816/2014 od 8.4.2014., e-mailova Vedrane Krstić Ivanišević upućenih tužitelju, Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi (a) br. H A- 3816/2014 od 8. 4. 2014., izvatka iz Sudskog registra za tuženika, presude Općinskog radnog

poslovni broj: Pr – 285/14

suda u Zagrebu br. 14 Pr-5/11-35 od 23. 5. 2013., presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 76 Gžri-1365/13-2 od 28. 1. 2014., presude VSRH posl. br. Revr 314/13-2 od 22. 10. 2014., presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 21 Gžr-1032/12-2 od 30. 10. 2012., presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 12 Gžr-1146/13-2 od 10. 12. 2013., presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. 15 Pr-7732/10-30 od 28. 2. 2013., presude i rješenja VSRH posl. br. Revr 350/14-2 od 30. 4. 2014., presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 71 Gžr-1920/12-2 od 10. 10. 2013., Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora za radnike u HRT, Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama radnika u HRT, Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih mjesta radnika u HRT, cjenika naknada za korištenje autorskih i izvođačkih djela i naknada za ostalu programsku suradnju HRT-a kao i istog cjenika od studenog 2007., presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 76 Gžr- 415/14-2 od 10. 2. 2015. i presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 28 Gžr-2089/14-2 od 17. 2. 2015. i ostale spisu priložene dokazne dokumentacije. U postupku je saslušan tužitelj u svojstvu parnične stranke te svjedoci D. M., Z. V., V. K. I., T. P. M., I. V. i S. F. te je pregledan spis Ministarstva rada, Inspektorata rada Klasa: II6-02/14-01/428, Urbroj: 524-10- 04-01/5-14-18 od 15. 10. 2015..

Punomoćnici stranaka su popisali trošak postupka.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto novinar-reporter ili radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja počevši od 29.1.2014., odnosno počevši od 8.4.2014., kao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na rad i to na radno mjesto novinar-reporter ili drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelj. Člankom 8. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br.:149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR), propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Stavkom 2. istoga članka propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, da se smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

Spisu je priloženo 31 Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi iz razdoblja 2011-2014 prema kojim Ugovorima je tužitelj kao autor obavljao za tuženika kao naručitelja poslove raznih autorskih djela u različitim emisijama (U., T., O. b.d. k., V. p., D., N.G. , S., T. p., U.s.d., J. m. s., za poslovne jedinice tuženika (HRT Centar S., Redakciju informativnog programa radiopostaje S. i Redakciju programa radiopostaje S.).

U tim ugovorima navedeno je slijedeće:

- u čl. 1. da tuženik naručuje, a tužitelj kao autor prihvaća za HRT stvoriti određeno djelo,

- u čl. 2. da se tužitelj kao autor obvezuje Djelo izvršiti i predati tuženiku u određenom roku (najčešće u roku do mjesec dana) te na traženje ovlaštene osobe HRT-a to djelo doraditi, izmjeniti ili dopuniti (bez posebne naknade),

-

- u čl.3. određena je naknada za obavljeni rad, s tim, da ukoliko autor ne isporuči Djelo u određenom roku, količini, vrsti i kvaliteti, naručitelj je ovlašten utvrditi naknadu u skladu s isporučenim,

-

- u čl. 6. da ukoliko se autor ne pridržava uputa o radu, da HRT ima pravo jednostrano raskiniti ugovor uz pravo na naknadu štete,

-

poslovni broj: Pr – 285/14

- u čl. 7. da HRT pridržava pravo procjene kvalitete Djela za vrijeme trajanje realizacije tog Djela.

Zadnji u nizu sklopljenih Ugovora o stvaranju autorskog djela po narudžbi, bio je onaj od 8.4.2014., s tim da je tužitelj po tužbi posl. br. Pr-285/14 (prije spajanja postupaka) kao zadnji u nizu naveo onaj od 20.1.2014..

Tužitelj navodi, da je prije potpisivanja ugovora s tuženikom iste pročitao i da je znao da se radi o sklapanju Ugovora o stvaranju autorskog dijela, da na sadržaj potpisanog ugovora tuženiku nije izjavljivao pisani prigovor, ali da je usmeno izjavio prigovor glavnoj urednici na okolnosti količine stvarno odrađenog posla pa da mu je u više navrata isplaćeno 500 ili 600,00 kn više nego što li je ugovoreno. Tuženik da mu je obavljena Djela isplatio naknade u bruto iznosu, ali da mu nije plaćao poreze, prireze, mirovinsko i zdravstveno. Prosječno da bi radio 8 sati dnevno u i izvan prostorija tuženika, služeći se opremom tuženika. Tužitelj navodi, da kada bi netko od novinara iz sportske redakcije bio na bolovanju, da bi ga mijenjao-obrađivao i vodio emisije. Urednik sportske redakcije da je bio novinar F. te tužitelj smatra da je radio sve segmente posla kao i navedeni urednik, osim što nije „prenosio utakmice“.Inače, u Sportskoj redakciji da su još radili honorarac M. M. i povremeno umirovljeni novinar E. P.. Tužitelj navodi da nikada nije zahtijevao od tuženika da sklope Ugovor o radu umjesto Ugovora o Autorskom djelu, ali da je razgovarao na tu temu s Z. V. i da su postojala obećanja, međutim da se nisu izrealizirala. Tužitelj navodi i to, da je nakon što je završio suradnju s tuženikom završio dodiplomski studij.

Dakle, tužitelj navodi da je radio isti posao kao i drugi radnik koji s tuženikom ima sklopljen Ugovor o radu, odnosno da je radio novinarski posao pa smatra da se radi o sklopljenom ugovoru o radu.

Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08. i 125/11, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl.,

a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Člankom 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ br.: 167/03., 79/07., 80/11., 125/11. i 141/13., dalje ZAP) i to čl. 5. propisano je što se smatra autorskim djelom. U tom članku se navodi da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu osim ako Zakonom nije drugačije uređeno.

Radi utvrđenja svih okolnosti, odnosno je li posao koji je tužitelj obavljao za tuženika imao sva obilježja posla za koji se zasniva radni odnos kod tuženika kao poslodavca, saslušani su svjedoci Z. V., D. M., V. K. I., T. P. M., I. V. i S. F..

Svjedok Z. V., glavni urednik Radio S. je opsežno iskazao na predmetne okolnosti, a čiji iskaz sud vjeruje jer je uvjerljiv, detaljan, u skladu s dokumentacijom priloženoj spisu i iskazima svjedoka S. F., V. K. I. i D. M. pa tako navodi:

- da mu je poznato da je tužitelj u razdoblju od 2011. do 2014. radio za potrebe sportske redakcije i da je bio student;

poslovni broj: Pr – 285/14

- da kao glavni urednik ne traži rezultat rada od radnika honorarca već od određene redakcije;

- da su se oduvijek koristile usluge honoraraca, vanjskih suradnika i stručnjaka;

- da je razlika između honorarnog radnika i novinara koji je u radnom odnosu kod tuženika, kvalitativna i kvantitativna Npr. novinar koji uređuje određenu emisiju direktno odgovara glavnom uredniku za razinu i kvalitetu unutar te emisije, dok za to honorarni radnik ne odgovara. Nadalje, da se događa da u jednom segmentu honorarni suradnik i radnik novinar rade isti posao za određeni događaj pa da se tako primjerice, zatražilo od tužitelja da izradi sažetak rezultata Tjedna druge lige, odnosno da pribavi podatke, a nakon čega je taj sažetak dostavio novinaru uredniku emisije na daljnju obradu,

- da kod honoraraca nema radnog vremena te da u prostorije tuženika dolaze povremeno, ovisno po potrebi posla te da zbog specifičnosti posla elektronskog medija koriste sredstva rada tuženika kao što je računalo, diktafon i sl., ali da honorarci nisu zaduženi za ta sredstva rada već novinari pa ukoliko novinar odobri honorarcu korištenje npr. diktafona, nakon čega ga honorarac izgubi, da je za taj diktafon tuženiku odgovoran novinar, a ne honorarac,

- da nadzor rada honoraraca vrši izvršni urednik, a njegov nadzor glavni urednik i da sve što izađe u eter, ide na odgovornost glavnom uredniku. Naime, da izvršni urednik primjerice u sportskoj redakciji novinaru F. kaže da tužitelj može obaviti toliko i toliko uradaka, a za što da će mu se isplatiti honorar pa da izvršni uredni i novinar ujedno dogovore, koji će se segment posla rasporediti na honorarca, dok da honorarac konkretnih, dnevnih radnih zadataka nema,

- da se tuženik, ovisno o financijama tuženika i o programskim smjernicama uredništva HRT-a, odlučuje za suradnju s honorarnim suradnicima jer da primjerice logično, da studentsku emisiju rade studenti; ili kada u sportskoj redakciji rade dva komentatora, da honorarac obavi dodatni posao npr. snimanje ankete; ili kada netko otvori bolovanje ili je zbog nekog drugog razloga odsutan, a potrebno je odradi „presicu“ ili nešto slično tome.

- da poslovi koje je tužitelj radio po navedenim Ugovorima o stvaranju autorskog dijela, predstavljaju samo jedan segment poslova koji obavljaju novinari koji su u radnom odnosu kod tuženika i da su to manje zahtjevni uraci jer da je novinar taj koji uređuje određenu emisiju, potpisuje je i za nju je zadužen.,

- da tužitelj nije uređivao emisije jer da to može samo novinar u radnom odnosu što je u sportskoj redakciji bio F., a da je tužitelj samo mogao doprinijeti svojim autorskim uratkom ili moderirati emisiju, a što znači, da je u studiju taj dan mogao biti voditelj i sl.. Primjerice, da je tužitelj moderirao emisiju T., ali da ju je uređivao netko drugi od novinara u radnom odnosu kod tuženika, Nadalje, da Radio S. ima cijeli niz glazbenih emisija u kojima rade i vanjski suradnici, međutim ništa od tih emisija da ne bih izašlo u eter da ih nije odobrio glazbeni urednik koji je stalno zaposlen i koji odgovara za sveukupnu glazbu odnosno glazbeni program. Također, da postoji razlika između emisija pa da tako, dnevni i jutarnji program, središnju informativnu emisiju i vijesti na puni sat uvijek moderiraju, uređuju i vode stariji novinari, odnosno stalno zaposleni, obzirom da se radi o stalnim emisijama. Vikend program, da je laganijeg sadržaja i da njega vode kako vanjski suradnici, tako i novinari tuženika. Također, da se od honorarnog radnika nikad ne traži da uredi zahtjevniji uradak kao što je primjerice, kritički osvrt u odnosu na nešto, ali se tako zna događati da se od stručnih osoba zatraži osvrt na neko događanje koje je dio njene struke. Tako da se od tužitelja nisu tražila nikakva stručna znanja već pomoć u realizaciji klasičnog novinarskog posla.

- da u sistematizaciji rada tuženika ne postoji novinar pomoćnik, novinar početnik ili novinar pripravnik, a da je tužitelj bio suradnik u novinarskoj redakciji,

- da tužitelj za tuženika nije obavljao posao u kontinuitetu jer da to za radnika honorarca nije moguće, a da se sječa i toga da je tužitelj osobno jedne prigode tražio da ga se

poslovni broj: Pr – 285/14

ne zove kao honorarca u razdoblju od 15 dana jer da polaže ispite na studiju. Inače, da je novinarski posao nepredvidiv pa da se ne može znati unaprijed kada će se ukazati potreba za vanjskom suradnjom.

Iz iskaza glavnog urednika sportske redakcije kod tuženika S. F. među ostalim proizlazi, da ne može procijeniti koliko vremena je tužitelju trebalo da obavi posao za potrebe sportske redakcije po Ugovorima o stvaranju autorskog dijela; da postoji razlika u radu između novinara radnika tuženika i honorarca u kvaliteti i kvantiteti; da za rezultate rada cijele sportske redakcije odgovara svjedok glavnom uredniku i da je on taj koji potpisuje neku emisiju kao finalni proizvod; da tužitelj nije samostalno uređivao i prenosio emisije; da su se tužitelju dodjeljivali u rad isključivi jednostavniji poslovi; da bi on bio taj koji bi odlučio koji će dio posla dati u rad tužitelju.

Iz iskaza novinarke-urednice kod tuženika V. K. I. među ostalim proizlazi,da je tuženik suradnju s tužiteljem započeo u vrijeme kada su počeli emitirati novu studentsku emisiju i to iz razloga što da je između tuženika i Sveučilišta bio potpisan Sporazum o suradnji kojim da je bila predviđena mogućnost rada studenata kod tuženika. Tada da je svjedokinja za prvih 10 emisija odradila gotovo sve uz suradnju kolege novinara, a kasnije studenti, ali pod njihovim nadzorom. Inače, da nije postojala stvarna potreba da tužitelj radi izrade djela po Ugovorima o stvaranju autorskog dijela dolazi svakodnevno u prostorije tuženika, ali da mu to nitko nije branio te da nije bila potreba da se svjedokinja svakodnevno čuje s tužiteljem radi potreba obavljanja posla. Tužitelj da se koristio sredstvima rada tuženika jer se radi o specifičnosti elektronskog medija.

Svjedokinja napominje da je razlika u radu između novinara radnika tuženika i vanjskog suradnika, golema jer da radnik tuženika ima svoje šifre, evidenciju radnog vremena, mora pratiti svoj sektor i u sklopu toga isporučiti na dnevnoj razini određeni broj uradaka dok da vanjski suradnici moraju isporučiti onoliko uradaka koliko im je navedeno u ugovoru, a koji ugovor prethodno pročitaju i potpišu te da nisu obvezni dolaziti na posao svaki dan 8 sati niti imaju druge obveze koje proizlaze iz radnog odnosa. Također, da tuženik u vrijeme dok je bio student, nije mogao zasnovati radni odnos s tuženikom jer da tuženik ne prima u radni odnos studente, a među strankama nije sporno da je tužitelj diplomirao nakon što je završio suradnju s tuženikom. Nadalje, da se posao koji je radio tužitelj tehnički ne može okarakterizirati kao posao koji bi radio novinar pripravnik jer da se za novinara pripravnika podrazumijeva da ima završen fakultet i određena znanja i vještina koje poslodavac testira na javnom natječaju. Inače, da je prema „starom“ Pravilniku bilo moguće da se u radni odnos uzme osoba sa završenom SSS, ali da to više nije moguće. Što se tiče tužitelja, u vrijeme kada je potpisao prvi Ugovor s tuženikom, da je bio student koji je „zapeo“ na jednom ispitu i da mu je kao takvome bilo jasno tj. da nije očekivao da zasnuje radni odnos te da je prethodno pročitao ugovor i bez ikakvog pritiska ga potpisao. Svjedokinja pretpostavlja, da je tužitelju odgovaralo da potpiše ugovor takvog sadržaja jer da je svakoj mladoj osobi u interesu da stječe znanja i vještine i gradi svoje ime, te da je tužitelj svojevoljno prekinuo suradnju s tuženikom.

Svjedok D. M. koji je u radnom odnosu kod tuženika, a koji je od 1. 7. 2013. rukovoditelj Centra HRT S. je iskazao podudarno naprijed navedenim svjedocima pa tako i to, da je voditeljica V. K. I. jednom mjesečno kontaktira honorarce pa tako i tužitelja i dogovarala opseg njihova rada za idući mjesec. Inače, da s HRT-om surađuje 80 autorskih

poslovni broj: Pr – 285/14

honoraraca pa ukoliko nemaju mogućnost da sami obrade svoje autorsko djelo, da prije isporuke poslodavcu koriste sredstva tuženika (dostupna su im dva kompjutera, dvije sjedalice, dva stola i telefon). Svjedok navodi da tuženik angažira honorarce i da se od njih očekuje jednaka kvaliteta rada kao i kod novinara, ali u 10%-nom obliku onoga što radi stalno zaposleni novinar, dakle da je razlika samo u opsegu posla. S tim, da iz naprijed navedenih iskaza svjedoka proizlazi da bi im se u rad davao manje zahtjevniji dio novinarskog posla.

Iskaz svjedokinje T. P. M. koja je za tuženika radila po osnovi sklopljenih Ugovora o stvaranju autorskih djela, sud ne smatra vjerodostojnim jer je u suprotnosti s naprijed izvedenim dokazima te svjedokinja vodi parnični postupak protiv tuženika, također radi utvrđenje da je s HRT-om sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Svjedokinja predložena od strane tužitelja I. V. je u bitnom iskazala, da je od 2011. do 2014. radila kod tuženika kao honorarac; da je kvaliteta i kvantiteta posla odrađenog od strane honorarca ista onom odrađenom od strane novinara u radnom odnosu, a što je u suprotnosti sa svim naprijed izvedenim dokazima. Nadalje, navodi da su honorarci svako mjesec dana s tuženikom zaključivali ugovor i da količina posla navedena u ugovorima nije odgovarala stvarnoj količini odrađenog posla, ali da nije izjavljivala prigovor. Svjedokinja da je znala, da potpisuje ugovor o stvaranju autorskog dijela jer da neku drugu mogućnost rada kod tuženika nije imala. Nikada, da nije prigovarala sadržaju tih ugovora. Nadalje, da kod tuženika postoje novinari koji imaju SSS i koji su u stalnom radnom odnosu. Svjedokinja napominje, da kada je prestala zaključivati s tuženikom daljnje Ugovor o stvaranju autorskog dijela, da je razgovarala s gosp. M., a koji da joj je rekao da rade u prikrivenom radnom odnosu, da im se treba smanjiti obim posla da mogu raditi kao pravi honorarci i da im je jedna od opcija da tuže tuženika, a koji navodi su paušalne naravi jer navedeno ne proizlazi iz ni jednog drugog dokaza izvedenog u postupku. Svjedokinja I. V. navodi, da je autorsko djelo iz Ugovora mogla izvršiti jedino u prostorijama tuženika jer da je on imao odgovarajuću tehniku. Navedeno da se odnosi i na tužitelja. Inače, svjedokinja da je radila na zamjeni u školama pa kada bi s tim poslom završila, da bi došla na HRT. Dakle, na neki način da je posao u HRT-u prilagođavala nastavi koju je trebala odraditi. Navedeno upućuje na zaključak, da svjedokinja nije imala obvezu poštivanja radnog vremena niti obvezu svakodnevnog dolaženja na rad u trajanju od 8 sati, a koju obveze su imali novinari koji su bili u radnom odnosu kod tuženika.

Iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi, da posao koji je tužitelj obavljao za tuženika nema sva obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Tužitelj nije imao propisano radno vrijeme, obvezu upisivanja u evidenciju o radnom vremenu, nije imao šifru radnika, nije imao dnevne radne zadatke, odnosno obvezu praćenja svog sektora i isporučivanja na dnevnoj razini određenog broja uradaka, nije uređivao i potpisivao emisije te poslodavac nije bio u obvezi da mu uplaćuje poreze, prireze, mirovinsko i zdravstveno. Nadalje, istina je da se tužitelj koristio u izradi ugovorenog djela opremom tuženika, a sve iz razloga što se radi o specifičnosti posla elektronskog medija. Tužiteljev posao se razlikovao od posla novinara u radnom odnosu kod tuženika i po tome, što nije bio u obvezi izvršavati naloge urednika u onoj mjeri, i na način kako su to bili obvezni zaposlenici tuženika i nije mogao mijenjati zaposlene u svim programskim obvezama već samo nekima, nije mogla obavljati veće i složenije reportaže.

Dakle, cijeneći izvedene dokaze, sud zaključuje kako u konkretnom slučaju sklapanjem ugovora o korištenju autorskog djela, u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZR-a, nije

poslovni broj: Pr – 285/14

došlo do zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika, odnosno sklopljeni ugovori s obzirom na narav i vrstu rada, kao i ovlasti poslodavca nemaju obilježja posla za koje se zasniva radni odnos.

Naime, predmet ugovora o djelu i autorskom djelu je obavljanje određenoga posla odnosno izvršenje u konkretnom slučaju, određenog fizičkog i umnog rada za ugovorenu naknadu. Radi se o obvezno pravnom ugovoru građanskog prava. Za razliku od takvog ugovora, radnik temeljem zaključenog ugovora o radu ima i druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa (npr. stjecanje radnog staža, pravo na godišnji odmor, otkazni rok i sl.).

Nadalje, temeljem ugovora o radu radnik radi nesamostalno, po uputi poslodavca i u njegovim prostorijama, sa njegovim resursima, a bitan element toga rada je radno vrijeme i plaća za obavljeni rad.

Bitan element ugovora o radu je sam rad, neovisno o njegovom rezultatu, kao i subordinacija kao ključni element radno – pravnog odnosa. S druge strane, kod ugovora o djelu izvođač radi samostalno, za svoj račun i rizik, sam određuje radno vrijeme i odgovara za kvalitetu djela po načelima građanskog prava. Ključno je postizanje određenog rezultata odnosno djela, a ne samo vrijeme rada.

U konkretnom slučaju, tužitelj je radio na poslovima koji se rade po uputi poslodavca i sa njegovim resursima, ali je s obzirom na karakter i vrstu poslova kojima se tuženik bavi, temeljem sklopljenih ugovora jedino tako i mogao izvršiti ugovorene obveze. Međutim, za razliku od zaposlenika temeljem ugovoru o radu, isti je imao određenu samostalnost koju oni nisu imali jer nije imao obvezu svakodnevnog dolaženja na rad kod tuženika i poštivanja radnog vremena te se na njega nisu odnosili ni primjenjivali propisi kojima se reguliraju prava i obveze radnika tuženika.

Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik zbog specifičnosti posla kojim se bavi, iskoristio zakonsku mogućnost angažiranja tužitelja u smislu članka 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ br.: 59/04. i 84/11.), kojim je propisano da je novinar fizička osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija te je zaposlen kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje u skladu sa zakonom. Iz ove zakonske odredbe proizlazi specifičnost medija i poslova u okviru medija, posebno poslova novinara, koji se ne mogu izjednačavati s ostalim poslovima i uslugama kod kojih sklapanje ugovora o djelu može doista prikrivati ugovor o radu.

Prema mišljenju suda, ugovori o autorskom djelu koje je tužitelj godinama zaključivao sa tuženikom, rezultat su slobodnog očitovanja volja dviju ugovornih stranaka, tužitelj nije bila u zabludi glede sadržaja tih ugovora, odnosno prava i obveza stranaka iz istih, nije pisano izjavljivao prigovor na sadržaj Ugovora o Autorskom dijelu te nije zahtijevao od tuženika da sklope Ugovor o radu umjesto Ugovora o Autorskom djelu (navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja). Stoga se u konkretnom slučaju ne može govoriti da bi se ovim ugovorima htio prikriti drugi pravni posao, tj. ugovor o radu. Ovo iz razloga što ugovor treba tumačiti polazeći od volje ugovornih stranaka, kako je bilo propisano čl. 319. ZOO-a. Sukladno čl. 249. ZOO-a, stranke su slobodnom voljom ovlaštene odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze. Dakle, stranke su izrazile slobodnu volju da

poslovni broj: Pr – 285/14

njihov pravni odnos predstavlja pravni odnos korištenja autorskog djela te da tužitelj na temelju tako sklopljenog ugovora ne ostvaruje prava iz radnog odnosa već da na temelju ispunjenja ugovorne obveze dobije jednokratnu naknadu prema cjeniku tuženika, koja mu je i isplaćena.

Slijedom iznijetog, sud zaključuje kako u konkretnom slučaju u smislu čl. 8. st. 2. ZR- a nije došlo do zasnivanja radnoga odnosa, odnosno da sklopljeni ugovori o korištenju autorskog djela s obzirom na narav i vrstu rada kao i ovlasti poslodavca nemaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13.) pa je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12. i 103/14., dalje OT) kako slijedi: jednokratna nagrada u visini od 2.000,00 kn u skladu s Tbr.7. toč.2., uvećano za pdv što daje iznos od 2.500,00 kn.

Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 14. srpnja 2016.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis