Croatian Supreme Court dismisses employer's appeal due to procedural error in labor dispute facts.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal against a final labor dispute judgment, ordering the lower court decisions to be vacated and the case remanded. The employer argued that the lower courts failed to properly evaluate evidence regarding disciplinary measures against the employee. The court ruled that the lower courts erred by not verifying the factual accuracy of the employer's disciplinary decisions, which constitutes a significant procedural violation under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP; čl. 83. st. 1. ZOPRO; If a labor court fails to verify the factual accuracy of an employer's disciplinary decisions, it commits a significant procedural violation requiring the case to be remanded for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2572/1998-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz V., koju zastupa F. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika PIK V. M. i. d.d. iz V., koga zastupa punomoćnik J. B., dipl. pravnik, radi zaštite prava iz radnog odnosa, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženiku protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1998. godine broj Gž-4119/1997, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 27. ožujka 1996. godine broj P-13/1996, u sjednici održanoj dana 13. veljače 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika se prihvaća, obje nižestupanjske odluke – presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1998. godine broj Gž-4119/1997 te Općinskog suda u Vrbovcu od 27. ožujka 1996. godine broj P-13/1996 ukidaju u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O troškovima revizijskog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te slijedom toga poništena Odluka Komisije za zaštitu prava radnika tuženog poduzeća P. d.d. broj D-22/95 od 28. prosinca 1995. godine, kojom je kao neosnovan odbijen prigovor tužiteljice i potvrđena Odluka rukovoditelja ZOJ Prerada broj D-25/95 od 23. studenog 1995. godine, te se tuženom poduzeću nalaže da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn. Protiv navedene, pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način, da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, odnosno podredno predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
Ostvaren je istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Revident između ostalog ističe, da su u protivnosti sa stvarnim sadržajem izvedenih dokaza izvršenih uvidom u odluke tuženika o izricanju disciplinske mjere tužiteljici – utvrđenja nižih sudova o tome, da spomenute odluke tuženika ne sadrže obrazloženje činjenica na kojima se zasnivaju disciplinske odluke tuženika, niti da upućuju koji su dokazi provedeni radi utvrđenja odlučnih činjenica – na temelju kojeg utvrđenja je sud prvog stupnja zaključio kako su već zbog toga razloga nedostatka obrazloženja odluke tuženika nezakonite i nepodobne da bi se njihova zakonitost i pravovaljanost mogli ispitati i ocijeniti u sudskom postupku koji je radnik pokrenuo radi zaštite prava.
Na taj način revident smatra da je u postupku pred nižim sudovima počinjena ona bitna postupovna povreda koja je označena u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
Ovaj revizijski sud nalazi kako revident osnovano ukazuje na postojanje spomenute bitne procesne povrede, jer je protivno razlozima sadržanim u pobijanim odlukama nižih sudova ustanovio kako prvostupanjska i drugostupanjska odluka tuženika o disciplinskoj odgovornosti tužiteljice sadrže u izreci prvostupanjske odluke potpuni opis inkriminirane disciplinske povrede koja se stavlja na teret tužiteljici, s navođenjem odredbi općeg akta tuženika temeljem kojih je odlučeno o izricanju disciplinske mjere, dok je u obrazloženju te prvostupanjske odluke označeno na koji način i na temelju kojih dokaza je utvrđeno činjenično stanje podrobno opisano u izreci odluke, pri čemu se u obrazloženju točno upućuje na koji način su izvedeni i u kojem zapisniku su sadržani izvedeni dokazi, čiji sadržaj se prema tome može provjeriti, a isto tako je i u drugostupanjskoj odluci izvršena ocjena izloženih prigovora tužiteljice u odnosu na izvedene dokaze u tom postupku, tako da se prema nalaženju ovog Vrhovnog suda, pobijane odluke tuženika – koje nesumnjivo sadrže utvrđenja odlučnih činjenica i način njihovog utvrđivanja – mogu u sudskom postupku ispitati, pa stoga protivna utvrđenja nižih sudova u suprotnosti su sa stvarnim sadržajem izvedenih dokaza (prijepis pobijanih odluka tuženika i ostali pisani prilozi iz disciplinskog spisa revidenta) zbog čega je u pogledu utvrđenja spomenutih odlučnih činjenica u postupku pred nižim sudovima počinjena spomenuta bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, zbog čega je valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).
Kod toga valja navesti, da je pogrešan pravni pristup nižih sudova prema kojem sud u postupku koji radnik pokreće radi zaštite prava o kojem su prethodno odlučivala tijela poslodavca, ne bi bio ovlašten radi utvrđenja navodne nezakonitosti odluka poslodavca ocjenjivati pravilnost postupka utvrđivanja činjenica sadržanih u pobijanim odlukama poslodavca. Protivno tome, po shvaćanju ovog Vrhovnog suda, ako radnik tvrdi da činjenice na kojima se temelje pobijane odluke poslodavca nisu pravilno utvrđene sud je ne samo ovlašten nego i dužan provjeriti točnost takvih tvrdnji radnika i ocijeniti, da li su u postupku provedenom kod poslodavca pravilno utvrđene činjenice na kojima se temelje pobijane odluke kojima su prema navodima radnika izvršene povrede njegovih prava.
Stoga će u nastavku postupka, sud prvog stupnja biti dužan raspraviti i ocijeniti da li je tuženik pravilno utvrdio činjenice na koje se poziva u pobijanim odlukama i da li je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe svojeg općeg akta koje se odnose na moguću disciplinsku odgovornost tužiteljice, što je zbog svog pogrešnog pravnog pristupa propustio učiniti, pa se stoga ostvario i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 395. st. 2. ZPP).
Revidentu valja međutim odgovoriti, da nije osnovan onaj revizijski prigovor u kojem ističe kako se iz tužbenog zahtjeva, odnosno izreke prvostupanjske presude ne vidi koju odluku tuženika pobija tužiteljica, te što je sa prvostupanjskom odlukom tuženika, čije se poništenje ne traži tužbom. Naime, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva za poništenje drugostupanjske odluke poslodavca, kojom je odbijen prigovor radnika i potvrđena prvostupanjska odluka poslodavca, treba po shvaćanju ovog revizijskog suda smatrati da je time ujedno poništena i prvostupanjska odluka poslodavca, jer je u smislu čl. 83. st. 1. ranijeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“Narodne novine” br. 34/91 i dr. – u daljnjem tekstu: ZOPRO) koji predstavlja mjerodavno pravo u ovom sporu – predmet pobijanja u radnom sporu konačna odluka poslodavca, pa kad sud poništi tu odluku podrazumijeva se da je poništio ujedno i onu prvostupanjsku odluku poslodavca kojom je odbijen prigovor radnika.
Pozivom na čl. 166. st. 3. ZPP, riješeno je da se o troškovima revizijskog postupka ima odlučiti u konačnoj odluci.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v.r.