II-4 Kr-50/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-4 Kr-50/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH odlučujući o prijedlogu za rješavanje sukoba nadležnosti Županijskog suda u Bjelovaru od 11. siječnja 1999. godine broj K-4/99-31, u sjednici održanoj 14. travnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Za suđenje u kaznenom predmetu prema optužnici Općinskog državnog odvjetništva iz Slatine broj Kt-203/95 od 20. veljače 1997. godine protiv opt. M.Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, stvarno je nadležan Županijski sud u Bjelovaru.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo iz Slatine podiglo je optužnicu broj Kt-203/95 od 20. veljače 1997. godine protiv opt. M.Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH.

Općinski sud u Slatini nije prihvatio svoju stvarnu nadležnost, te se sukladno čl. 33. st. 1. ZKP oglasio nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostavio predmet Županijskom sudu u Bjelovaru, smatrajući ga stvarno nadležnim sudom.

Međutim, Županijski sud u Bjelovaru također smatra da nije stvarno nadležan za postupanje u konkretnom predmetu, te zbog toga temeljem čl. 34. st. 1. ZKP pokreće pred Vrhovnim sudom postupak za rješavanje sukoba nadležnosti i u tom smislu dostavlja obrazloženi prijedlog. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nakon uvida u spis dostavilo je mišljenje prema kojem je u ovom predmetu stvarno nadležan Općinski sud u Slatini.

Prijedlog nije osnovan.

Razmatrajući predmet ovaj je sud našao da je za postupanje u konkretnom slučaju stvarno nadležan Županijski sud u Bjelovaru.

Naime, prema čl. 33. st. 1. ZKP sud je dužan tijekom čitavog postupak po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu nadležnost, a to znači da mora voditi računa o tome da li se u međuvremenu izmijenio zakon koji pitanje stvarne nadležnosti određuje na drugi način.

Stoga, a budući da je u konkretnom slučaju u međuvremenu došlo do izmjene u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske tako što po sadašnjem Kaznenom zakonu djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH predstavlja kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, a s druge strane novim Zakonom o kaznenom postupku u odredbi čl. 19. st. 1. toč. a. određeno je da su županijski sudovi nadležni suditi za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko deset godina ili dugotrajni zatvor, kao što je to sada propisano po čl. 173. st. 2. KZ, pa su upravo ovako izmijenjene okolnosti do kojih je u međuvremenu došlo u kaznenom zakonodavstvu one okolnosti na koje sud u smislu čl. 33. st. 1. ZKP mora paziti prilikom ocjene stvarne nadležnosti.

Slijedom izloženog proizlazi da pitanje primjene blažeg zakona nije relevantno za utvrđivanje činjenica vezanih za odluku o stvarnoj nadležnosti suda, budući da se pitanje primjene blažeg zakona rješava tek nakon što se odredi stvarna nadležnost, a ovdje je ona određena čl. 19. st. 1. toč. a. ZKP, pa je u konkrentom predmetu samo Županijski sud u Bjelovaru stvarno nadležan ocijeniti obaveznu primjenu blažeg zakona u smislu čl. 3. st. 2. KZ i pravno označiti inkriminirano djelo iz optužnice kao kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH.

Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, a na temelju čl. 35. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 14. travnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.