Rev-x-104/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 104/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika 1. M. L., 2. N. L. iz S., 3. M. L. iz S., 4. M. L. iz K. S., 5. D. L., 6. A. L. iz K. S., 7. mld. M. L. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici – 4. tužiteljici, a 2., 3., 4., 6. i 7. tužitelji zastupani po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., protiv tuženice I. L. iz K. S., koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, te isplate, odlučujući o reviziji tuženice – protutužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 731/07 od 30. kolovoza 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kaštel Lukšiću posl. br. P 217/99 od 24. listopada 2006., u sjednici održanoj 12. veljače 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice – protutužiteljice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispražnjenje od osoba i stvari stambene zgrade u K. S., … izgrađene na čest. zem. 8/6 i 8/8 z.u. 17/08 k.o. K. S. uz zabranu uznemiravanja iste zgrade, - u dijelu u kojem je djelomično odbijen protutužbeni zahtjev za iznos 696.696,50 kn sa zateznim kamatama.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice – protutužiteljice odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva za utvrđenje da je tuženica – protutužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela, a 2. – 7. tužitelji – protutuženici kao slijednici 1. tužitelja u preostala 2/3 dijela navedene nekretnine, - za izdavanje isprave podobne za upis njezina vlasničkog prava na istim nekretninama, te u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje da su 1. tužitelj – protutuženik i tuženica – protutužitelj za trajanja bračne zajednice stekli pokretnine navedene u toč. I. a) izreke prvostupanjske presude u jednakim doprinosima, te da je tuženica – protutužiteljica dužna tužiteljima – protutuženicima dozvoliti diobu tih stvari tako da njima pripadne ½ a njoj ½ dijela.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. a) utvrđuje se da su 1. tužitelj – protutuženik i tuženica – protutužiteljica za trajanja bračne zajednice stekli pokretnine pobliže navedene u tom dijelu izreke presude, te se utvrđuje da je doprinos stranaka u stjecanju imovine ½ dijela svakoga, - u toč. I. b) izreke dužna je tuženica – protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) dozvoliti tužiteljima – protutuženicima (dalje u tekstu: tužitelji) diobu zajednički stečene imovine iz toč. I. a) na način da će tužiteljima u njihov dio pripasti ½ a tuženici ½ dijela, - u toč. I. c) izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se bračnom stečevinom stranaka utvrde pokretnine pobliže navedene u tom dijelu izreke prvostupanjske presude, - u toč. II. izreke tuženica je dužna isprazniti od osoba i stvari stambenu zgradu u K. S., … sagrađenu na čest. zem. 8/6 i 8/8 z.u. 17/08 k.o. K. S., te se ubuduće kaniti bilo kakvog uznemiravanja iste, - u toč. III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženica suvlasnica za 1/3 dijela, a 2., 3., 4., 6. i 7. tužitelji kao pravni slijednici 1. tužitelja pok. M. L. suvlasnici za 2/3 dijela iste nekretnine, pa da su dužni tuženici izdati ispravu podobnu za upis njezina vlasničkog prava na navedenim nekretninama, koju će u protivnom zamijeniti presuda, - u toč. IV. 2., 3., 4., 6. i 7. tužitelji dužni su solidarno platiti tuženici s naslova njezinog ulaganja u istu nekretninu 139.303,50 kn sa zateznim kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz iste osnove u iznosu 696.696,50 kn sa zateznim kamatama je odbijen, - u toč. V. izreke utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužitelja istaknuto radi prebijanja. Rješenjem prvostupanjskog suda istoga broja i datuma u toč. I. utvrđuje se da su postupak prekinut u odnosu na 1. i 5. tužitelja preuzeli njihovi nasljednici 2., 3., 4., 6. i 7. tužitelji, - u toč. IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za ispražnjenje predmetne stambene zgrade i zabranu njezina uznemiravanja, - u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva 2., 3., 4., 6. i 7. tužitelja i tuženice na predmetnoj nekretnini, - za izdavanje isprave podobne za upis vlasničkog prava tuženice na istoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti presuda, - u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu 696.696,50 kn sa zateznim kamatama, - u dijelu u kojem je utvrđeno da ne postoji potraživanje tužitelja istaknuto radi prebijanja, - kao i u odluci o parničnim troškovima.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, te u dijelu u kojem je djelomično odbijen protutužbeni zahtjev pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, a usvoji protutužbeni zahtjev, ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Prvostupanjski je sud na ročištu 13. ožujka 2008. prihvatio prijedlog tuženice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude i ukinuo svoje rješenje od 4. siječnja 2008. o odbacivanju revizije tuženice protiv drugostupanjske presude kao nepravovremene.

Tužitelji na reviziju nisu odgovorili.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su pravni prednik 2. – 7. tužitelja sada pok. M. L. i tuženica sklopili brak … 1983. koji je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P 547/92 od 25. svibnja 1994.,

- da je pok. M. L. preminuo … 1998., a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O 387/98 od 21. travnja 1999. njegovim nasljednicima utvrđeni su 2. – 7. tužitelji,

- da je pok. M. L. temeljem rješenja Općinskog suda u Kaštel Lukšiću posl. br. Z- 3084/67 od 16. listopada 1967. bio upisan kao suvlasnik u ½ dijela na predmetnim nekretninama, a da su sada uknjiženi kao suvlasnici 2. i 3. tužitelji svaki u 4/24 dijela, a 4., 5., 6. i 7. tužitelji svaki u 1/24 dijela te M. P. u ½ dijela,

- da su M. L. i P. M. 12. prosinca 1967. s Poduzećem za izgradnju S. sklopili ugovor o izgradnji obiteljske kuće na predmetnoj kat. čestici,

- da je na istoj stambenoj zgradi na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. Z 2741/73 od 6. studenog 1973. dozvoljen upis založnog prava u korist poduzeća D.,

- da je nakon zaključenja braka između M. L. i tuženice na predmetnoj stambenoj zgradi podignut krov, izvršeno bojanje fasade, uređenje i betoniranje uz popločavanje okućnice, uređenje i oplemenjivanje unutrašnjosti kuće, koja je po postojećim gabaritima većim dijelom izgrađena prije zasnivanja njihove bračne zajednice,

- da je tuženica tijekom bračne zajednice sa M. L. primala mirovinu iz SR Njemačke, a on je bio zaposlen kao radnik električar, te je povremeno radio i u slobodnom radnom vremenu,

- da su tijekom bračne zajednice M. L. i tuženica zajedno ulagali u dovršenje i uređenje predmetne kuće, a vrijednost tih ulaganja je 278.607,00 kn, a da je njihov udio u tim ulaganjima podjednak,

- da tuženica i M. L. nisu imali djece.

Kako je tuženica sudjelovala tek u dovršenju i uređenju predmetne kuće nakon sklapanja braka sa M. L. nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je predmetna kuća bila u vlasništvu M. L. i P. M., a da tuženica ulaganjem u istu nije stekla suvlasnički dio te nekretnine.

S obzirom da tuženica nije stekla suvlasnički dio predmetnih nekretnina pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev za ispraženje iste kuće od osoba i stvari tuženice, te za zabranu uznemiravanja iste nekretnine.

Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje u tekstu: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako tuženica posjeduje predmetnu kuću bez pravne osnove dužna je isprazniti istu kuću od osoba i svojih stvari, te se kaniti bilo kakvog uznemiravanja tužitelja u odnosu na tu kuću.

Kako vrijednost ulaganja tužiteljice u predmetne nekretnine iznosi 139.303,50 kn neosnovano ona zahtijeva isplatu iznad toga iznosa – 696.696,50 kn sa zateznim kamatama.

Prema odredbi čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako vraćanje imovine nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi, a prema odredbi st. 2. toga članka – pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Budući da je protutužbeni zahtjev iz te osnove osnovan do iznosa 139.303,50 kn sa zateznim kamatama, pravilno je odbijen preostali dio protutužbenog zahtjeva iz te osnove za iznos 696.696,50 kn sa zateznim kamatama.

Suprotno tvrdnji revidentice izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva i proturječna samoj sebi i razlozima presude, - ista presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu nejasni i proturječni, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP).

Suprotno tvrdnji revidentice prvostupanjski je sud utvrdio odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a s obzirom na izvedene dokaze nije bilo potrebno izvoditi i druge dokaze.

Utvrđene činjenice temelje se na savjesnoj ocjeni izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispražnjenje predmetne kuće od osoba i stvari te za zabranu budućeg uznemiravanja iste kuće, te u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu 696.696,50 kn sa zateznim kamatama (čl. 393. ZP).

Revizija u dijelu kojim se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva 2. – 7. tužitelja i tuženice te za izdavanje tabularne isprave nije dopuštena. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Tuženica je protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva i izdavanja tabularne isprave istaknula na ročištu glavne rasprave 27. svibnja 1994., a tada niti tijekom glavne rasprave nije označila vrijednost predmeta spora u odnosu na taj protutužbeni zahtjev, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na taj dio protutužbenog zahtjeva.

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, - a prema odredbi st. 5. toga zakonskog članka – ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. toga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. Kako vrijednost predmeta spora u odnosu na navedeni dio protutužbenog zahtjeva ne prelazi 100.000,00 kn revizija tuženice u dijelu kojim se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva na predmetnim nekretninama i za izdavanje tabularne isprave nije dopuštena, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

Tuženica žalbom nije pobijala prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su M. L. i tuženica za trajanja braka stekli pokretnine navedene u toč. I. a) izreke prvostupanjske presude, te zahtjev za diobu tih pokretnina (toč. I. b) izreke iste presude), pa njoj ne pripada pravo taj dio prvostupanjske presude pobijati revizijom.

Stoga je valjalo odbaciti kao nedopuštenu reviziju i u dijelu kojim se pobija prihvaćanje navedenog dijela tužbenog zahtjeva (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 12. veljače 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.