Court convicted defendant of aggravated bodily injury under old law, applying probation due to time lapse.
Legislator summary
AI generatedThe court convicted the defendant of aggravated bodily injury and sentenced him to six months of imprisonment, applying probation. The prosecution argued for a conviction under the old Criminal Law, while the defense claimed the act constituted a different offense under the new law. The court rejected the defense's argument, established legal continuity between the old and new statutes, and determined the older law was more favorable due to a lower maximum penalty.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 3. stavak 3. Kaznenog zakona; Članci 99. stavak 1. KZ/97 i 118. stavak 1. KZ/11: When legal continuity exists between an offense under the old law and a new law, the court must apply the law that imposes the lighter penalty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: K-684/12-24
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu u ime Republike Hrvatske po sucu Vedranu Paveliću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Mirjane Karoli u kaznenom postupku protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08. (dalje: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški. broj K-DO-1021/12-33. od 17. rujna 2012. godine, nakon održane javne rasprave dana 1. veljače 2016. godine, u nazočnosti optuženog Z. M., zamjenika branitelja, I. B. odvjetničkog vježbenika i zastupnika optužbe J. V. zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, istog dana,
p r e s u d i o j e
Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14. (dalje: ZKP/08) kazneni nalog ovog suda broj K-493/12-2. od 6. studenog 2012. godine stavlja se izvan snage.
Optuženi Z. M.. (OIB:..)- sin J. i Đ. rođene F., rođen ... godine u N. G., s prebivalištem u B... Općina O., Hrvat, državljanin R. H., profesor, zaposlen u školi M. L. u N. G., sa prosječnim primanjima oko 4.000,00 kuna mjesečno, vlasnik kombija V. i osobnog automobila T. godina proizvodnje ... i kuće u O., razveden, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio ... u N., vodi se u vojnoj evidenciji u N. G., sudionik Domovinskog rata, nositelj odlikovanja Bljesak,
k r i v j e
š t o j e:
dana 12. lipnja 2012. godine oko 18,00 sati u mjestu K., na predjelu zvanom K. s ciljem da ga teško tjelesno ozlijedi tjelesno napao D. B. udarivši ga letvom dužine oko 70 cm u predjelu rebara i glave te potom i rukama u predjelu glave i tijela, a kada su obojica pali na tlo, pritisnuo ga je podlakticom ruke u predjelu vrata, nakon čega mu je rekao da idu kod oštećenikove žene, a nakon što su došli pred obiteljsku kuću D. B. u N. G., T. K. V. 34 A, ponovo ga je tjelesno napao udarivši ga glavom u predjelu nosa, a potom više puta rukama po glavi i tijelu, kojom prilikom je oštećenik zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom, prijelom IV. i V rebra lijevo s pomakom te nagnječenje pluća s nakupljanjem slobodnog zraka u prsištu lijevo u vršnim dijelovima, koje ozljede su teške naravi,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,
č i m e j e počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda - opisano i kažnjivo po članku 99. stavak 1. KZ/97,
pa se na temelju članka 99. stavak 1. KZ/97
O S U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 /šest/ MJESECI
pa mu se temeljem članka 67. KZ/97
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako u roku 1 /jedne/ godine ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi Z. M. dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka te mu se nalaže da na to ime uplati novčani iznos 4.708,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, IBAN HR, model: HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-684-12 , u roku 15 dana.
Obrazloženje
Uvodno citiranom optužnicom koja je u činjeničnom opisu izmijenjena na raspravi od 16. veljače 2015. godine Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu optuženom Z. M. na teret je stavilo počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda - opisano i kažnjivo po članku 99. stavak 1. KZ/97.
Upitan kakav stav zauzima prema optužbi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.
Presudom ovog suda broj K-493/12-2 od 6. studenog 2012. godine izdan je kazneni nalog, a kako je branitelj pravodobno uložio prigovor, taj kazneni nalog je temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 stavljen izvan snage.
Branitelj koji je podnio prigovor protiv kaznenog naloga odvjetnik A. F. iz P. tijekom postupka je preminuo, a po rješenju komore koje je zaprimljeno u Ured predsjednika ovog suda preuzimatelj njegovog ureda je Ž. D. odvjetnik iz P..
Na raspravu od 1. veljače 2016. godine je pristupio zamjenik odvjetnika Ž. D. i to odvjetnički vježbenik zaposlen u njegovom uredu I. B. koji ima položen pravosudni ispit. Na upit suca optuženik je izjavio da pristaje da njegovog novog branitelja odvjetnika Ž. D. zamjenjuje njegov vježbenik s položenim pravosudnim ispitom.
U provedenom dokaznom postupku ispitan je vještak psihijatar dr. I. Z., a optuženik je iznio obranu. Temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju vještaka specijalista neurokirurga dr. M. M. kao i zapisnici o ispitivanju svjedoka D. B., S. C., S. L. i N. L..
Temelje članka 430. ZKP/08 pročitane su slijedeće isprave: medicinska dokumentacija za oštećenog D. B. (list 27, list 35 do 38 te list 55 spisa), medicinska dokumentacija za optuženika (list 64 te listovi 68 do 80).
Nesporno je u ovom kaznenom postupku da je dana 12. lipnja 2012. godine oko 18,00 sati došlo do sukoba između optuženog Z. M. i oštećenog D. B., s tim da se prvi dio tjelesnog sukoba dogodio u mjestu K. na predjelu zvanom K., a drugi dio tjelesnog sukoba odmah potom, pred obiteljskom kućom oštećenika u N. G.
Ove nesporne činjenice sud je utvrdio iz obrane optuženika kao i iz iskaza svih ispitanih svjedoka, pa kako optuženik i svjedoci nemaju prijepora oko ovih činjenica sud ih ocjenjuje nespornim.
Nesporno je nadalje u ovom kaznenom postupku da je istog dana oštećeni D. B. zadobio teške tjelesne ozljede. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka specijalista neurokirurga dr. M. M. proizlazi da je on utvrdio kod oštećenika ozljede i to prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom IV i V rebra s lijeve strane s pomakom ulomaka, nagnječenje pluća s nakupljanjem slobodnog zraka u prsištu lijevo u vršnim dijelovima, kao i gnječno sjekotinsku ranu na hrptu nosa. Prema mišljenju vještaka dr. M. svaka od nabrojanih ozljeda je teška tjelesna ozljeda. Mišljenje je vještaka da je ozljeda nosa s prijelomom i gnječno sjekotinska rana na nosu da su mogle nastati udarcem tupo tvrdim predmetom ili glavom napadača. Dalje vještak dr. M. smatra da je ozljeda rebara posljedica udarca tupo tvrdim predmetom koji je ostavio vidljiv trag u području prednje strane prsnog koša pri čemu su napukla rebra ozlijedila pluća te je došlo do izlaska zraka u slobodnu prsnu šupljinu.
Nalaz i mišljenje vještaka dr. M. sud ocjenjuje kao stručan, detaljan, logičan i uvjerljiv. Zbog tih karakteristika kao i zbog činjenice da stranke na nalaz i mišljenje vještaka dr. M. nisu imale primjedbu, sud njegovom nalazu i mišljenju u cijelosti poklanja vjeru.
Sporne su međutim u ovom kaznenom postupku okolnosti pod kojima je došlo do ozljeda oštećenika koje su naprijed obrazložene. Sporno je da li je te ozljede oštećeniku zadao optuženik, a ako je, da li mu ih je nanio s ciljem da ga teško tjelesno ozlijedi ili pak na način da je optuženik bio doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost teškim vrijeđanjem od strane oštećenika.
Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj svezi sud je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da naprijed navedene teške tjelesne ozljede oštećeniku zadao optuženik i to s ciljem da ga teško tjelesno ozlijedi.
Takva svoja utvrđenja sud temelji na slijedećem: u obrani optuženik uvodno ističe da je kao sudionik Domovinskog rata 1992. godine dobio bolest osteoporozu što je i bio razlog zbog kojeg više nije bio sposoban za vojsku, ali unatoč tome nije išao u mirovinu nego je išao raditi. 2011. godine njegov otac pretrpio je dva moždana udara i završio je u domu za stare i nemoćne. Navodi da je zbog bolesti ali i psihičkog stanja vezano za oca u to vrijeme bio spolno disfunkcionalan, ali unatoč tome nije imao sukoba sa suprugom, ali opet, bio je više izvan kuće. Objašnjava da je u lipnju 2012. godine kuću koju je prethodno sa oca prepisao na sebe sada on dalje prepisao na suprugu S. jer je očekivao da će on završiti u invalidskim kolicima.
Za dan 12. lipnja 2012. godine objašnjava da je bio na poslu u poslijepodnevnoj smjeni i za vrijeme pauze je došao kući te zatekao suprugu da sjedi vani u dvorištu, koristi mobitel i rekla mu je da se ne osjeća dobro. Vratio se na posao i odradio ga do kraja, a kada je došao kući shvatio je da nema ni supruge ni automobila. Objašnjava da je dobio poziv na mobitel sa broja koji je bio skriven, s druge strane bio je njemu nepoznat muški glas koji mu je rekao da neka ode u P. naselje vinskim putem i da će tamo pronaći suprugu uz iznenađenje.
Krenuo je tim putem i došao do vikendica, pa je vidio automobil svoje supruge, ali i neki drugi. Došao je do jedne vikendice, približio se i kroz zatvore prozor vidio suprugu i oštećenika kako vode ljubav. Objašnjava da je sa oštećenikom prošao rat, a prije toga fakultet, međusobno su si pomagali u izgradnji kuća. Vidjevši tu scenu bio je šokiran, koljena su mu počela klecati, osjetio je šum u ušima te bubnjanje u glavi, a kada je supruga izašla iz vikendice i kad više nije bilo dvojbe da li je ona vodila ljubav s oštećenikom objasnio je da je u tom momentu postao razjaren.
Supruga je popravljala trenirku, a kada ga je ugledala počela je vikati na njega a i on na nju, svašta ružnoga su si izgovorili. Objašnjava da je njegova supruga počela trčati a on za njom, pa ju je uhvatio za ruke jer ga je htjela ogrebati po licu, a ona ga je udarila nogom u genitalije. Tada je shvatio da je ovim drugim automobilom došao oštećenik, a kako je u blizini bila hrpa otpadnog građevinskog materijala dohvatio je okorak koji je zapravo poluletva poluštafla duga otprilike 1,5 metar. O širini se nije mogao izjasniti. Priznaje da je tim okorkom počeo udarati po automobilu oštećenika te je vidio da oštećenik dolazi prema njemu govoreći mu da šta mu je.
Dalje optuženik navodi da je oštećenik od njega krupniji pa kako mu se približavao oštećenika je okorkom kojega je držao u ruci podbo u prsa da bi ga tako držao na distanci, a potom je zamahnuo i udario ga okorkom u predjelu preko prsa. Oštećenik mu je izbio letvu, gurali su se, pa je oštećenik počeo trčati prema hrpi otpadnog građevinskog materijala, a kako je pomislio da će oštećenik sad njega izudarati, skočio je na njega i obojica su pali na hrpu. Od umora su se prestali gurati i navlačiti pa je optuženik inzistirao da idu obojica u kuću oštećenika jer je optuženik htio razgovarati s oštećenikovom ženom.
Vozili su se oko 1,5 do 2 kilometra tako da je oštećenik vozio prvi a optuženik iza njega i kad su došli do oštećenikove kuće i izašli oštećenik je rekao da nema auta i da supruga nije kod kuće obzirom da radi. Optuženik navodi da je na to rekao da će je čekati da se vrati te se okrenuo i pošao prema svom automobilu, a oštećenik ga je s leđa odgurnuo, zakucao tako da je optuženik udario glavom u retrovizor svog automobila i potekla mu je krv iz glave. Navodi da od krvi nije dobro vidio pa je nasumično počeo mahati rukama u pravcu oštećenika.
Osjetio je da ga je netko uhvatio za ruku te je osjetio kotač invalidskih kolica i tada je vidio da je to bio njegov prijatelj invalid. Navodi da od tog momenta on i optuženik međusobno više nisu tjelesno kontaktirali.
Upitan od suca objasnio je da se ne sjeća da je u sukobu s oštećenikom ispred oštećenikove kuće oštećenika udario glavom u nos, ali se sjeća da oštećeniku nos nije krvario. Oštećeni D. B. ispitan kao svjedok iskazao je da se nakon poziva optuženikove supruge S. C. (ranije M.) s njom našao u svojoj vikendici sjeverno od mjesta K.. Objasnio je da mu je S. C. rekla da ima problema sa suprugom i da ga treba za pomoć. Objasnio je da je on prvi došao do vikendice, a desetak minuta nakon toga došla je S. M. sa svojim vozilom. Vidio je da prema njegovoj vikendici dolazi kombi vozilo a to je vozilo optuženika koji je istim upravljao. Nije vidio da je optuženik stao pred njegovom vikendicom, ali je čuo lomljavinu stakla pa je vidio da optuženik drži letvu dužine jednog metra, a držeći ju krenuo je prema oštećeniku te ga je napao. Oštećenik objašnjava da ga je optuženik udario letvom dva puta, drugi puta ga je udario u glavu, a kada se počeo braniti rukama optuženik ga je letvom udario u predjelu rebara pa je tada izgubio zrak, ali mu je ipak uspio oduzeti letvu. Objašnjava da je sada optuženik njega napadao rukama te su oba pala na zemlju, a optuženik ga je pokušao podlakticom gušiti tako što je ležeći bio iznad njega i pritisnuo mu je vrat podlakticom. Unatoč tome oštećenik navodi da ga je uspio odgurnuti i riječima je uspio urazumiti optuženika da se umiri. Oštećenik je objasnio da je ranije s optuženikom bio obiteljski prijatelj. Nakon ovog događaja i to odmah nakon njega, nakon što su ustali navodi da je optuženik htio da oba idu oštećenikovoj kući do oštećenikove supruge. Pomislio je da je bolje da i on ide nego da optuženik ide sam. Oštećenik navodi da je vozio prvi, a optuženik iza njega, te je vozeći oštećenik nazvao policiju. Kad su došli do kuće oštećenika izašli su van, a kako nije bilo automobila oštećenik navodi da je shvatio da supruga nije kod kuće i da je optuženik inzistirao da idu k njoj na posao u G. , a oštećenik to nije htio dopustiti. Navodi da ga je tada optuženik fizički napao šakama udarajući ga po glavi i tijelu a također ga je udario glavom u predjelu nosa tako da je oštećeniku pukao nos, a osim toga imao je problema s disanjem zbog udaraca koje mu je ranije optuženik zadao. Upitan od suca oštećenik je odgovorio da u vikendici nije imao ljubavni odnos sa S. C..
Svjedokinja S. C. veći dio iskaza usmjerila je na objašnjavanje postupanja optuženika prema njoj, tvrdeći da ju je fizički napao. Ne spori da je 12. lipnja 2012. godine oko 18,00 sati bila u vikendici zajedno s oštećenikom i da je naknadno došao optuženik. Objašnjavajući postupanje optuženika prema njoj, što nije predmet ovog postupka, uzgred je napomenula da je optuženik "...napao je fizički D. B...." . Dalje navodi da je ona tada pobjegla. Pobliže objašnjavajući detalj da je optuženik napao oštećenika navela je da je optuženik držeći letvu u rukama krenuo prema oštećeniku, a ona je tada pobjegla. Nakon događaja čula se s oštećenikom koji joj je rekao da ga je optuženik teško tjelesno ozlijedio slomivši mu nos i rebra. Upitana na raspravi od suca da li je 12. lipnja 2012. godine u vikendici D. B. imala s njim ljubavni odnos odbila je odgovoriti na to pitanje i pozvala se na uputu suca da nije dužna odgovoriti na pitanje ako bi sebe ili bliskog srodnika odgovorom mogla izvrgnuti teškoj sramoti, materijalnoj šteti ili kaznenom progonu.
Svjedoci S. i N. L. suglasno su, iznoseći osobne podatke, naveli da su prebivališta na adresi N. G., (oštećenik je u istoj ulici ali na kbr. 34 B.). Oba svjedoka navela su da su barem djelomično vidjeli sukob između optuženika i oštećenika. Tako je svjedok S. L. naveo da je u prvom trenutku vidjevši ih, pomislio da se optuženik i oštećenik grle, ali je shvatio da se udaraju. Isti svjedok navodi da je vidio optuženika kako pod svojom desnom rukom drži za glavnu oštećenika. Prišao im je, optuženika je povukao za ruku i viknuo "prestanite" pa je na to optuženik pustio oštećenika.
Svjedok N. L. navodi da je vidjela kako iz svog vozila izlazi oštećenik a iz drugog vozila optuženik, vidjela je kako oštećenik tetura. Kada su optuženik i oštećenik prišli jedan drugome imala je osjećaj da su se zagrlili, a ustvari su se počeli tući. Vidjela je da je optuženik počeo šakama udarati oštećenika po glavi i po gornjem dijelu tijela i to vrlo jako. Analizirajući iskaze svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka dr. M. i obranu optuženika, dovodeći ih u svezu, a potom i ocjenjujući u odnosu na dio događaja između optuženika i oštećenika pred vikendicom, sud vjeru poklanja iskazu oštećenika i svjedokinje C. u cijelosti, a obrani optuženika djelomično. Naime, optuženik priznaje da je drvenim predmetom koji je imao u ruci najprije podbo u rebra oštećenika da bi ga držao na distanci, a potom je zamahnuo i udario ga istim drvenim predmetom u predjelu preko prsa. To u svom iskazu potvrđuje i oštećenik, a dodatno oba iskaza potvrđuje vještak dr. M. u nalazu i mišljenju. Zbog toga tom dijelu obrane gdje optuženik priznaje da je letvom u predjelu rebara tj. prsa udario oštećenika sud poklanja vjeru.
Svjedokinja C. objasnila je da je vidjela da je optuženik držeći letvu krenuo prema oštećeniku i tako ga napao. Obzirom da je u suglasju kako sa dijelom obrane optuženika tako i sa iskazom oštećenika, sud tom dijelu iskaza svjedokinje C. poklanja vjeru. Međutim, uz opis ovog udarca drvenim predmetom u rebra, oštećeni D. B. detaljno je objasnio da ga je optuženik također udarao rukama u predjelu glave i tijela, a kad su oba pali na tlo pritisnuo ga je podlakticom ruke u predjelu vrata. Obzirom na činjenicu da je ovaj dio iskaza oštećenika vrlo detaljno opisan, kao i uvažavajući činjenicu da optuženik objašnjava da kada je vidio suprugu da je izašla iz vikendice da je postao razjaren zbog čega je drvenim predmetom razbijao automobil, sud poklanja vjeru dijelu iskaza oštećenika kada objašnjava uz udarce letvom i ove dodatne tjelesne nasrtaje optuženika ka njemu koji se očituju u udaranju šakama po glavi i tijelu te guranju podlaktice u vrat u ležećem položaju. Naime, u tom dijelu je iskaz oštećenika detaljan i uvjerljiv, a kako sam optuženik priznaje stanje razjarenosti, zbog tih razloga je po ocjeni ovog suda i taj dio iskaza oštećenika istinit.
Niti oštećenik, niti optuženik, a niti svjedokinja C., što su jedina tri sudionika događaja ispred vikendice, nisu u iskazima spominjali da bi u tjelesnom sukobu ispred vikendice optuženik nanio ozljedu nosa oštećeniku. Nedvojbeno je da je napad na oštećenika optuženik nastavio i ispred njegove kuće. Liječnik vještak dr. M. kao jednu od ozljeda utvrdio je prijelom nosa oštećenika. Oštećenik u iskazu navodi da ga je ispred kuće optuženik tjelesno napao na način da ga je udarao rukama po glavi i tijelu, a osim toga udario ga je glavom u nos. Da je tjelesni sukob između optuženika i oštećenika nastavljen ispred kuće oštećenika potvrdili su u iskazu svjedoci S. i N. L. pa zbog toga sud njihovim iskazima poklanja vjeru.
Obzirom na činjenicu da niti optuženik niti oštećenik niti svjedokinja C. ozljedu nosa oštećenika ispred vikendice nisu spominjali, obzirom da je vještak utvrdio i ozljedu oštećenikovih nosnih kostiju s pomakom, sud poklanja vjeru i dijelu iskaza oštećenika da ga je ispred njegove kuće optuženik napao tako što ga je udario glavom u nos i nastavno udarao šakama po glavi i tijelu.
Obranu optuženika kada navodi da se ne sjeća da bi tom prilikom oštećenika udario glavom u nos sud ocjenjuje neistinitom i upravljenom na umanjenje ili otklanjanje kazneno pravne odgovornosti.
Osim vještaka dr. M. nalaz i mišljenje dala su još dva vještaka i to dr. S. G. spec. kliničke psihologije i dr. I. Z. spec. psihijatar. Pri ovome će analiziran i ocijenjen biti nalaz i mišljenje samo vještaka dr. Z., ali ne i vještaka dr. G. jer je vještak dr. Z. iskazujući na raspravi od 26. ožujka 2015. godine navela da bi puno točniji nalaz i mišljenje dala ako bi prethodno imala nalaz i mišljenje vještaka psihologa. Obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka psihologa dr. G. podlog i jedan od parametara na kojima je nalaz i mišljenje izradila dr. Z., nalaz i mišljenje dr. G. neće biti zasebno analiziran i ocijenjen. Njezin nalaz i mišljenje involviran je u nalaz i mišljenje dr. Z. pa kroz nalaz i mišljenje dr. Z. podliježe analizi i ocjeni.
U pisanom nalazu i mišljenju od 31. kolovoza 2015. godine vještak dr. Z. ustvrdila je da optuženik nije osoba nedovoljnog duševnog razvitka, a tempore criminis kod optuženika nije postojala duševna bolest. U istom pisanom nalazu i mišljenju navela je da je optuženik osoba koja ima poremećaj osobnosti sa dominantno narcističkim crtama ličnosti. Nakon toga, u odnosu na ubrojivost, navela je da je sposobnost shvaćanja značenja svoga postupanja i vladanja voljom i postupcima je tempore criminis kod optuženika bila kompromitirana, a redukcija je bila na nivou smanjenja ubrojivosti u manjem stupnju.
Na raspravi od 19. studenog 2015. godine očitujući se o ubrojivosti optuženika, na upit suca da li se poremećaj osobnosti sa dominantno narcističkim crtama ličnosti, što je utvrdila kod optuženika, može svrstati pod privremenu duševnu poremećenost ili pod neku drugu težu duševnu smetnju u smislu definicije neubrojivosti po KZ/97 vještak je odgovorila da ne može.
Ponovo upitana od suca vještakinja je na istoj raspravi navela da kod optuženika nema nedovoljnog duševnog razvitka, niti duševne bolesti. Ostala je kod dijagnoze optuženika - poremećaj osobnosti sa dominantno narcističkim crtama ličnosti. I dalje je ostala kod stava da ta dijagnoza ne spada niti u privremenu duševnu poremećenost niti u neku drugu težu duševnu smetnju.
Prema članku 40. stavak 2. KZ/97 neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja zakonskog obilježja kaznenog djela nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Vještakinja je dva puta upitana od suca jasno i nedvojbeno odgovorila da tempore criminis optuženik nije imao duševnu bolest, privremenu duševnu poremećenost, nedovoljni duševni razvitak ili neku drugu težu duševnu smetnju.
Članak 40. stavak 2. KZ/97 za stanje neubrojivosti pretpostavlja nemogućnost shvaćanja značenja svojega postupanja ili nemogućnost vladanja svojom voljom zbog nekih od četiri nabrojana stanja i to duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Članak 42. KZ/97 veže stanje smanjene ubrojivosti za stanje iz članka 40. stavak 2. KZ/97.
Dakle nemogućnost shvaćanja postupanja i nemogućnost vladanja voljom prema članku 40. stavak 2. KZ/97, odnosno smanjena mogućnost shvaćanja postupanja i nemogućnost vladanja voljom u smislu članka 42. KZ/97 nije vezana za bilo kakovu situaciju nego izričito se za neubrojivost/smanjenu ubrojivost pretpostavlja stanje nemogućnosti shvaćanja značenja postupanja i nemogućnosti vladanja voljom isključivo zbog duševne bolesti ili privremene duševne poremećenosti ili nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.
Kako je vještak jasno u dva navrata odgovorila da dijagnoza koju je postavila optuženiku ne spada u duševnu bolest, privremenu duševnu poremećenost, nedovoljni duševni razvitak ili neku drugu težu duševnu smetnju sud zbog toga diskvalificira stanje neubrojivosti ili stanje smanjene ubrojivosti kod optuženika.
To ne znači da sud ne prihvaća mišljenje vještaka dr. Z. da je optuženik tempore criminis imao kompromitiranu sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja i vladanja voljom, sud nalazu vještaka dr. Z. poklanja vjeru jer je stručan, uvjerljiv, izrađen nakon opsežne pripreme koja je uključivala i nalaz i mišljenje psihologa. Međutim kada se takvo mišljenje vještaka stavlja u kontekst neubrojivosti, odnosno stanje smanjene ubrojivosti, sud je stava da se zbog obrazloženih razloga ne radi o smanjenoj ubrojivosti u smislu članka 42. KZ/97.
Sud poklanja vjeru nalazu i mišljenju vještaka dr. Z. da je upravo zbog činjenice što ima poremećaj osobnosti sa dominantno narcističkim crtama ličnosti tempore criminis optuženik mogao biti pod utjecajem snažnog afektivnog reagiranja. Sud i tom dijelu nalaza i mišljenja dr. Z. poklanja vjeru jer je na sudu prihvatljiv način objasnila povezanost narcisoidnosti sa lakom mogućnošću u dovođenje u pojačano afektivno stanje.
Teza obrane koja je postavljena prvo u prigovoru protiv kaznenog naloga, zatim u uvodnom govoru te konačno u završnom govoru je da je optuženik doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost koja je nastala zbog teškog vrijeđanja optuženika od strane oštećenika. Obrana tvrdi da je zaticanje supruge u spolnom činu s oštećenikom za optuženika teško vrijeđanje.
Ovakvu tezu obrane sud diskvalificira.
Naime, za postojanje kaznenog djela - tjelesna ozljeda na mah - opisano i kažnjivo po članku 100. stavak 1. KZ/97 traži se da je počinitelj doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast počiniteljevim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem. Kada se promatra dio ove zakonske odredbe i to "...bez svoje krivnje..." tada se ističe da je optuženik u obrani naveo da je bio spolno disfunkcionalan, naveo je da je bio u zahladnjelim odnosima sa suprugom. U takvom odnosu sa suprugom dobio je anoniman telefonski poziv u kojem je saznao da suprugu može naći na sumnjivom mjestu u sumnjivim okolnostima "... uz iznenađenje...". Unatoč tom saznanju optuženik je svjesno krenuo na mjesto gdje je znao da će naći suprugu "... uz iznenađenje...". U situaciji kada bračni partneri imaju zahladnjele odnose, kada je muškarac po vlastitom priznanju spolno disfunkcionalan, a kada žena odlazi u vikendicu s drugim muškarcem da ih nitko ne može pronaći, jasno je da optuženik kao i svaka prosječna osoba može pretpostaviti da se radi o ljubavnom činu između bračnog partnera i treće osobe. Zbog svega opisanog sud diskvalificira da se u stanju jake razdraženosti optuženik našao bez svoje krivnje. On je znao ili barem mogao pretpostaviti sa visokim stupnjem vjerojatnosti da mu je supruga s drugim muškarcem, a unatoč tome je to išao istraživati i kada je utvrdio da je tome tako, bio je razjaren. Da nije otišao za suprugom ne bi se našao u stanju razdraženosti, pa stoga otpada mogućnost da je bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraženosti.
Dalje, za počinjenje kaznenog djela iz članka 100. stavak 1. KZ/97 traži se da je oštećenik teško vrijeđao optuženika. Obrana to teško vrijeđanje sagledava u činjenici da je oštećenik imao spolni odnos s optuženikovom ženom. Iz obrane optuženika proizlazi da je gledao kroz prozor vikendice i u unutrašnjosti vidio suprugu i oštećenika kako vode ljubav. Sama lokacija na kojoj su bili oštećenik i S. C. - vikendica, govori da su se htjeli skriti što i sam oštećenik u iskazu spominje. Dakle, oštećenik ne samo da nije imao namjeru da ga optuženik zatekne u spolnom činu sa vlastitom suprugom, već se htio skriti od optuženika. Oštećenik nije bio svjestan da ga optuženik gleda dok vodi ljubav s njegovom suprugom, tada oštećenik nije bio svjestan nazočnosti optuženika pa ga i nije mogao teško uvrijediti. Pojam teškog vrijeđanja iz članka 100. stavak 1. KZ/97 podrazumijeva želju, volju, namjeru oštećenika da teško uvrijedi optuženika.
Zbog činjenice da u stanje razdraženosti oštećenik nije doveden bez svoje krivnje i zbog činjenice što ga iz obrazloženih razloga oštećenik nije teško uvrijedio sud diskvalificira tezu obrane da se radi o kaznenom djelu iz članka 100. stavak 1. KZ/97.
Tražeći u smislu odredbe članka 3. stavak 3. Kaznenog zakona, Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15. (dalje KZ/11) pravni kontinuitet između kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret i za koje je proglašen krivim i nekog drugog kaznenog djela iz KZ/11, sud je utvrdio da kazneno djelo koje se okrivljeniku na teret stavlja i za koje je proglašen krivim ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu - teška tjelesna ozljeda - opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11. Za kazneno djelo iz članka 99. stavak 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine, a za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Uspoređujući zapriječenost kazni za ova dva kaznena djela vidljivo je da je veći zatvorski maksimum prema članku 118. stavak 1. KZ/11 u odnosu na članak 99. stavak 1. KZ/97, pa je stoga nedvojbeno za optuženika blaži KZ/97, koji je u ovom postupku i primijenjen. Što se tiče odabira vrste i mjere kazneno pravne sankcije sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci pa je primijenio uvjetnu osudu i odredio rok provjeravanja jedne godine, tako da se kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
Otegotna okolnost na strani optuženika je činjenica što je iskazao iznimnu upornost i ustrajnost pri činjenju kaznenog djela jer osim što je tjelesno napao oštećenika pred njegovom vikendicom, gdje ga je već ozlijedio u smislu ozljede rebara i nagnječenja pluća, nakadno ga je i ispred kuće ponovno napao te ozlijedio prelomivši mu nosne kosti.
Olakotna okolnost za optuženika je činjenica proteka vremena više od tri i pol godine od počinjenja kaznenog djela, a protek vremena utječe na to da sankcija bude blaža.
Oštećenik imovinsko pravni zahtjev nije postavio pa sud o njemu nije odlučivao. Budući je optuženik proglašen krivim, sud ga je temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezao na plaćanje troška kaznenog postupka iznosa 4.708,00 kuna. Trošak se temelji na odredbi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, a odnosi se na trošak za vještaka dr. M. M. iznosa 500,00 kuna, vještaka dr. I. Z. iznosa 2.160,00 kuna i troška za vještaka dr. S. G. iznosa 1.248,00 kuna. Ovom iznosu dodan je i trošak 800,00 kuna na ime paušalne svote koju je sud sukladno članku 145. stavak 3. ZKP/08 odredio obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Slavonskom Brodu, 1. veljače 2016. godine
Zapisničar:
Sudac:
Mirjana Karoli
Vedran Pavelić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest:
1. O. državno odvjetništvo S..B.
2. opt. Z. M. B. ...
3. branitelj Ž. D. odvj. P.
4. oštećeni D. B. N. G.
NALOG PISARNICI !
1. presuda nepravomoćna
2. vidi upisnik „K“
3. DNA- kao u obavijesti
4. spis kal. do pravom.
U Sl. Brodu, 5. veljače 2016. godine
Sudac: