Gž Ovr-7/2020-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž Ovr-7/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. d.d., Z., OIB: …, (ranije V. d.d., Z.,), koga zastupaju punomoćnici – odvjetnici u O. d. E., Š. i T. j.t.d., Z., protiv prvoovršenika Z. I., iz Z., OIB: …i drugoovršenika G. I. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik S. I., odvjetnik u O. d. I. & I. d.o.o., Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi prvoovršenika i drugoovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-870/15-131 od 11. prosinca 2019. u toč. II izreke, 7. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba prvoovršenika Z. I. i drugoovršenika G. I. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-870/15-131 od 11. prosinca 2019. u toč. II izreke.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je ovrha u ovom postupku dovršena.

II Odbija se zahtjev I i II ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka kao neosnovan."

Protiv citiranog rješenja u toč. II izreke, žalbu su izjavili ovršenici zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da su podnijeli zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka budući da su uspjeli ukinuti klauzulu pravomoćnosti na rješenje o ovrsi broj Ovrn- 1922/07 od 31. prosinca 2007., pa da su ispunjeni uvjeti iz čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona da im se naknade troškovi podnošenja prijedloga za ukidanje klauzulu pravomoćnosti od 16. rujna 2009., prijedloga za odgodu ovrhe od 16. rujna 2009. te pristupa ročištima 15. ožujka 2010. i 19. listopada 2012. Predlažu da se usvoji njihova žalba i preinači pobijano rješenje na način da se prihvati zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjskim rješenjem je u toč. I izreke utvrđeno da je ovrha dovršena te je u toč. II izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška ovršnog postupka, uz obrazloženje da se radi o ovrsi na nekretnini, da je svrha provedbe ovrhe namirenje vjerovnika, da na namirenje s osnove troškova ovršnog postupka imaju pravo vjerovnici, a nikako dužnici, pa s obzirom na specifičnost ovrhe na nekretnini ovršenicima ne pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka, sukladno čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 173/03., 151/04., 88/05. i 67/08.; dalje OZ), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12.).

Prema odredbi čl. 14. st. 5. OZ, ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

Ovršenici ne konkretiziraju žalbeni razlog bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka, a ispitujući rješenje u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), sve u vezi čl. 19. st. 1. OZ, na bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

Odredbom čl. 75. OZ je propisano da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom (ovršne radnje).

Predmetni ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na nekretninama od 30. studenoga 2007. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, završen je donošenjem rješenja o namirenju broj Ovr-870/15-124 od 4. listopada 2019., kojim su iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina ovršenika u ukupnom iznosu od 1.403.080,00 kn podmirene u cijelosti tražbine ovrhovoditelja s naslova troškova ovršnog postupka koji se tiču pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji u iznosu od 11.223,40 kn te s naslova troškova ovršnog postupka u iznosu od 501.875,00 kn te djelomično s naslova zakonskih zateznih kamata na glavnicu za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 889.981,60 kn. Iz obrazloženja rješenja o namirenju proizlazi da je ovrhovoditelj ostao nenamiren za ukupni iznos od 27.337.483,29 kn.

Dakle, s obzirom na to da je ovrhovoditelj osnovano pokrenuo postupak ovrhe radi prisilnog ostvarenja tražbine te da je ovrha na nekretninama ovršenika i provedena i ovrhovoditeljeva tražbina (djelomično) podmirena iz vrijednosti prodanih nekretnina, sama činjenica da je po prijedlogu ovršenika od 17. rujna 2009. rješenjem broj Ovr-870/15 od 26. listopada 2015. ukinuta klauzula pravomoćnosti rješenja o ovrsi broj Ovrn-1922/07 od 31. prosinca 2007., tom trošku ne daje pravni karakter neosnovano prouzročenog troška koji bi ovrhovoditelj bio dužan naknaditi.

Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-870/15-21 od 19. srpnja 2016. ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršenosti rješenja o ovrsi broj Ovrn-1922/07 od 31. prosinca 2007., koja je iskazana 14. prosinca 2015. i po kojoj je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 10. studenoga 2015., da bi Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž Ovr-3214/16-3 od 21. ožujka 2017. odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi broj Ovr- 870/15 od 30. kolovoza 2016., dakle rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno 21. ožujka 2017.

Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 16. rujna 2009. je odbijen rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-870/15-22 od 19. srpnja 2016., dakle ovršenici nisu ni uspjeli s tim prijedlogom pa taj trošak nije ni bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

Stoga je prvostupanjski sud, odbijanjem zahtjeva ovršenika za naknadu troška ovršnog postupka, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 14. st. 5. OZ).

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II izreke, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U nepobijanom dijelu u toč. I izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 7. siječnja 2020.

Sudac

Igor Delin