Rev-486/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 486/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č. iz D., kojega zastupa punomoćnica M. R. K., odvjetnica u D., protiv tuženika J. o. d.d. D., kojega zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u S., i N. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 30. prosinca 2004. godine broj Gž-1206/01 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 4. listopada 2000. godine broj P-1339/99, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 4.800,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.400,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 32.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom od 4. listopada 2000. godine pa do isplate te naknadu materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. rujna 1998. godine pa do isplate dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 5.200,00 kn, za strah u iznosu od 2.600,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 118.000,00 kn te za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 10.000,00 kn kao i dio zahtjeva za materijalnu štetu zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 100,00 kn, za pojačanu ishranu u iznosu od 2.000,00 kn te na ime izgubljene zarade u iznosu od 25.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2000. godine pa do isplate kao i u dijelu u kojem zahtjeva mjesečnu rentu u svoti od 2.500,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2000. godine i u toč. II. izreke. Rješenjem je utvrđeno da se tužba smatra povučenom za naknadu štete za uništenu obuću u iznosu od 2.500,00kn te svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika, djelomično je uvažena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu za nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 134.600,00kn, za materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 27.100,00 kn kao i u dijelu zahtjeva za rentu u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno počevši od 1. listopada 2000.godine pa nadalje. Dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u st. 1. izreke u dijelu u kojem je tuženik obvezan naknaditi tužitelju nematerijalnu štetu za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti preko 20.000,00 kn i odbijen je dio zahtjeva za taj oblik nematerijalne štete u iznosu od 12.000,00 kn, te u st. 2. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova u svoti od 1.200,00 kn, tako da je uz dosuđenu svotu od 4.800,00 kn za ovaj oblik nematerijalne štete tužitelju dosuđeno još 1.200,00 kn.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv pravomoćne drugostupanjske presude i to u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak radi donošenja zakonite odluke te traži trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

U ovom predmetu glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena je dana 4. listopada 2000. godine, dakle prije 1. prosinca 2003. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) te se primjenjuju odredbe do tada važećeg ZPP-a.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a. U obje nižestupanjske presude izreka je razumljiva, a navedeni su razlozi koji su jasni, razumljivi i nisu u proturječju sa izrekom presude te ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a na koju ukazuje revident.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 6. kolovoza 1998. godine i u revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade za nematerijalnu i materijalnu štetu jer tužitelj cijeni da je trebalo usvojiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti.

Revizijski navodi koji ukazuju da je kod tužitelja došlo do krvarenja na površini mozga tj. trajnog oštećenja mozga u vidu atrofije mozgovine pa da tužitelj zbog posljedica ove povrede trpi fekalnu inkontinenciju kao najtežu posljedicu kontuzije mozga i leđne kralježnice te trzajne povrede vratne kralježnice, ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga se revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP-a) te ovaj sud nije cijenio spomenute revizijske navode koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Donoseći odluku o visini naknade nematerijalne štete nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) pri čemu su imali na umu kako činjenicu da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio udarac u glavu (kontuzija glave), potres mozga, trzajnu povredu vratne kralježnice te prijelom druge metakarpalne kosti desne ruke kao i činjenicu da fekalna inkontinencija kod tužitelja nije u uzročnoj vezi sa ovom prometnom nezgodom te da kod njega nije došlo ni do nagnječenja mozga. Nižestupanjski sudovi uzeli su u obzir trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, straha te nelagodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja kao i činjenicu da je kod tužitelja u dobi od 43 godine došlo do smanjenja životne aktivnosti od 13%, no također su imali u vidu i cilj kome služi naknada nematerijalne štete.

Stoga su iznosi koje su utvrdili nižestupanjski sudovi kao naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.400,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kn pravična novčana naknada za ove oblike nematerijalne štete te nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno prava kada su u preostalom dijelu za te oblike nematerijalne štete odbili tužbeni zahtjev. Neosnovan revident prigovara i dijelu nižestupanjskih presuda koje se odnose na odbijanje zahtjeva za duševne boli zbog naruženosti, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da kod tužitelja nakon liječenja nije došlo do naruženosti koja bi opravdavala dosuđenje naknade za taj oblik nematerijalne štete.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili i odredbu čl. 195. st. 1. i 2. ZOO kada su odbili dio tužbenog zahtjeva za pojačanu ishranu jer je u postupku utvrđeno da tužitelj nije trebao posebnu ishranu zbog posljedica ove prometne nezgode. Također je pravilna njihova ocjena da tužitelj zbog posljedica ove prometne nezgode nije trpio izgubljenu zaradu jer je na bolovanju bio samo mjesec dana, a iz istih razloga ne pripada mu ni naknada za rentu zbog izgubljene zarade. Ukoliko bi tužitelj ostvario umanjenu zaradu to nije u uzročnoj vezi sa ovom prometnom nezgodom. Također je drugostupanjski sud pravilno primijenio spomenutu zakonsku odredbu kada je odbio zahtjev za tuđu pomoć i njegu preko 900,00 kn jer je visinu tog oblika materijalne štete utvrdio prema trajanju potrebe za tuđu pomoć i njegu te dosuđeni iznos ne prelazi netto zaradu osobe koja u Dubrovniku pruža takvu pomoć.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. siječnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.