Rev-61/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 61/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., koga zastupaju Z. i Z. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. R. iz Z. i R. H. –. ministarstva RH, zastupane po nadležnom Državnom odvjetništvu, radi iseljenja i predaje u posjed, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. travnja 1996. godine, br. Gž 6814/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 1994. godine, br. Ps 1242/93, u sjednici održanoj dana 14. veljače 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da tuženica A.R. iseli iz spornoga stana pobliže označenog u izreci te presude, te da ga ona i tuženica Republika Hrvatska predaju tužitelju na korištenje kao nositelju stanarskog prava.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju.

Revizija nije dopuštena.

U konkretnom slučaju radi se o sporu iz odnosa korištenja stana, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje po vrijednosnom kriteriju, a vrijednost predmeta spora se u ovom slučaju računa prema jednogodišnjoj najamnini za sporni stan.

U ovom slučaju se, naime, ne radi o sporu predviđenom u čl. 68. bivšeg Zakona o stambenim odnosima, kad je po čl. 106. toga zakona revizija uvijek dopuštena, kao što smatra tužitelj, jer se ne radi o useljenju tuženice A.R. u sporni stan kojeg koristi tužitelj kao stanar (čl. 68. st. 1. Zakona o stambenim odnosima - "Narodne novine", broj 51/85).

Iz provedenog postupka, naime, proizlazi da je tuženica A.R. uselila u sporni stan nakon što je iz njega iselio tužitelj i nakon što mu je tuženica Republika Hrvatska dodijelila na korištenje drugi stan.

U postupku je utvrđeno da je u vrijeme predaje tužbe sudu najamnina za sporni stan iznosila 20.200 HRD, pa prema tome jednogodišnja najamnina za taj stan iznosi 242.400 HRD odnosno 242,40 kn.

Po odredbi čl. 382. st. 2. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn (3,000.000 HRD) – Zakon o izmjenama i dopunama ZPP, "Narodne novine", broj 91/92, koji je stupio na snagu 8. siječnja 1993. godine.

Kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prema tome ne prelazi iznos od 3.000,00 kn, to revizija u ovom sporu nije dopuštena, pa ju je kao takvu trebalo odbaciti (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 14. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.