Rev-472/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 472/1992-2.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. R. iz K., protiv tuženog D. J. iz R., radi poništenja kupoprodajnog ugovora i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 25. svibnja 1988. br. Gž 955/88, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku od 19. lipnja 1987. br. P 97/87, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika se prihvaća, pa se preinačuje presuda Okružnog suda u Rijeci od dana 25. svibnja 1988. godine pod posl. br. Gž 955/88 tako da se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrdjuje presuda Općinskog suda u Krku od dana 19- lipnja 1987. godine pod posl. br. P 97/87.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda odlučeno je kako slijedi:

"I. Poništava se kupoprodajni ugovor izmedju J. D. i M. R. za motorno vozilo "Opel-Kadet" proizvedeno 1965. g. zaključen 14. veljače 1986. i ukidaju sve radnje koje su proizašle iz tog ugovora.

II. Tužitelj R. M. dužan je tuženom J. D. staviti na raspolaganje automobil iz stava I ove presude, J. D. dužan je vratiti iznos R. M. od 82.000.- (osamdesetdvijetisuće) dinara, koja suma je bila isplaćena na ime kupovnine po ugovoru od 14. veljače 1986.

III. Tuženi J. D. dužan je tužitelju R. M. naknaditi štetu u iznosu od 97.000.- (devedesetsedamtisuća) din. s kamatom od 27. siječnja 1987. g. do isplate po stopi koju plaćaju banke na oročena sredstva gradjana na vrijeme preko 1 godine, te na ime parničnih troškova tužitelja isplatiti iznos od 16.000.- (šesnaesttisuća) din, sve u roku od 15. dana od primitka presude."

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostepeni sud je djelomično preinačio prvostepenu presudu u stavu II izreke na način da tužitelj M. R. nije dužan tuženom D. J. staviti na raspolaganje automobil "Opel-Kadet" proizveden 1965. godine.

U preostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku, koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP); prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju tuženika osporio revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana, dok se javni tužitelj Hrvatske o reviziji tuženika nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Drugostepeni sud je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio djelomično presudu prvostepenog suda uz obrazloženje "da je prvostepeni sud prekoračio granice zahtjeva", jer da je "tužitelj već ranije povukao taj dio zahtjeva".

Revident osnovano (opisno) ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 372. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom.

Pismenim podneskom od dana 12. III. 1987. (str. 11 spisa) tužitelj je preinačio tužbu (čl. 191.ZPP) na način da je istakao pored postojećeg zahtjeva za poništenje kupoprodajnog ugovora od dana 14. veljače 1986. godine, i zahtjev za povrat iznosa od 82.000 dinara, naknadu štete u iznosu od 97.000 din. sa pripadajućom kamatom uz njegovu obavezu da tuženiku stavi na raspolaganje motorno vozilo "Opel-Kadet" proizvedeno 1965. godine.

Ovako preinačenu tužbu do zaključenja glavne rasprave, dana 15. lipnja 1987. godine, tužitelj nije mijenjao.

S tog razloga pogrešno je drugostepeni sud primijenio odredbu čl. 372. ZPP jer je "prvostepeni sud odlučivao o zahtjevu - obavezi tužitelja da tuženom stavi na raspolaganje sporno motorno vozilo, u granicama postavljenog zahtjeva u preinačenoj tužbi.

Iz tog razloga reviziju tuženika valjalo je usvojiti te odluku drugostepenog suda preinačiti i uspostaviti prvostepenu presudu (čl. 394. st. 1. ZPP).

Istina je da je tužitelj, ali nakon zaključenja glavne rasprave svojim pismenim podneskom od dana 16. VI. 1987. godine djelomično povukao tužbu (str. 18 spisa).

Medjutim, kako je ovo povlačenje uslijedilo nakon zaključenja glavne rasprave, suprotno odredbi iz čl. 193. st.

2. ZPP to ovo povlačenje nije relevantno za cjelovitost postavljenog tužbenog traženja u granicama kojeg odlučuje prvostepeni sud (čl. 2. st. 1. ZPP).

U pogledu parničnog troška istaći je da sud kod preinačenja odluke treba odlučiti o troškovima cijelog postupka" (čl. 166. st. 3. ZPP). Medjutim, kako o naknadi parničnih troškova sud odlučuje na odredjen zahtjev stranke (čl. 164. ZPP) kojeg, kad se radi o troškovima žalbenog ili revizijskog postupka, mora staviti najkasnije u roku za žalbu odnosno reviziju, a kako revident nije postavio odredjeni zahtjev u tom pravcu, to je ovaj revizijski sud odluku prvostepenog suda uspostavio i u pogledu odluke o dosudjenom parničnom trošku.

U Zagrebu, 6. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v . r .