Legislator Case Law & Legislation
Rev-1044/2010-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations for insurance subrogation claims against uninsured drivers.

Case Number Rev-1044/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court judgment that rejected the insurance company's claim for subrogation. The court found that the statute of limitations began running from the date the insurance member paid the victim, not when the insurance company reimbursed the member. Consequently, the five-year limitation period had expired by the time the claim was filed, rendering the request inadmissible.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 3. ZPP; ZOO; The statute of limitations for an insurance company's right of recourse against an uninsured driver commences on the day following the payment of compensation to the victim by the insurance member, not the day the insurance company reimburses the member.

Keywords

AI generated
statute of limitations insurance subrogation uninsured driver insurance member limitation period right of recourse civil procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
čl. 225. Zakona o obveznim odnosima
sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocijenivši da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer je protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).
čl. 371. Zakona o obveznim odnosima
ZOO umjesto na odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl.
čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Jpzg-50/07-6 od 1. lipnja 2009.
O spornom pravnom pitanju ovaj, revizijski, sud je zauzeo pravno shvaćanje u rješenju broj: Jpzg-50/07-6 od 1. lipnja 2009..

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1044/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje Z., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u O., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-102/10-2 od 10. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P-496/09-7 od 5. studenoga 2009., u sjednici održanoj 4. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.624,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2004. do isplate te da mu naknadi parnični trošak, a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.945,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjska presudu, tužbeni zahtjev prihvatiti i tužitelju dosuditi parnični trošak. Tužitelj podredno predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je 18. travnja 2004. došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali J. V. iz V., upravljajući kombiniranim automobilom reg. oznake … i Z. L. iz T., upravljajući osobnim automobilom marke Yugo 45 Corall reg. oznake …,

- da je J. V. skrivio prometnu nezgodu, pa je oštećenom Z. L. isplaćena naknada materijalne štete u iznosu od 3.624,50 kuna putem člana tužitelja tj. putem C. o. d.d. Z., kojem je tužitelj, odnosno Hrvatski ured za osiguranje kao svom članu povjerio obradu i isplatu naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju u skladu sa odredbom čl. 91. st. 2. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97, 112/99 i 11/02),

- da je oštećeni Z. L. 7. lipnja 2004. potpisao izjavu o namirenju,

- da je oštećenom ukupan iznos materijalne štete isplaćen putem C. o. d.d. Z., Filijala V. 30. lipnja 2004,

- da je tužitelj nakon izvršene isplate isti iznos isplatio svome članu C. o. d.d. Z. 29. rujna 2004.,

sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocijenivši da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer je protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

Pravno pitanje, važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je podnesena revizija je:

- od kojeg dana počinje teći zastara regresne tražbine Hrvatskog ureda za osiguranje prema štetniku koji je štetni događaj uzrokovao neosiguranim vozilom u slučaju kad je Hrvatski ured za osiguranje isplatu štete povjerio svom članu, odnosno društvu za osiguranje, koje je štetu obradilo i izvršilo isplatu naknade štete oštećenoj osobi, nakon čega je Hrvatski ured za osiguranje isplaćeni iznos platio tom osiguravajućem društvu? Dakle, materijalnopravno pitanje je počinje li u tom slučaju zastara teći od dana kad je član Hrvatskog ureda za osiguranje isplatio štetu oštećenom ili od dana kada je Hrvatski ured za osiguranje štetu platio svom članu?

Revident smatra da zastarijevanje u takvom slučaju počinje teći za svaku isplatu od trenutka isplate Hrvatskog ureda za osiguranje društvu, odnosno članu, koji je isplatio naknadu štete u ime Hrvatskog ureda za osiguranje, zbog čega tvrdi da su nižestupanjski sudovi u pobijanoj odluci zauzeli pogrešno pravno shvaćanje.

O spornom pravnom pitanju ovaj, revizijski, sud je zauzeo pravno shvaćanje u rješenju broj: Jpzg-50/07-6 od 1. lipnja 2009.. U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje da zastarijevanje regresne tražbine Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobi odgovornoj za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti počinje teći prvog dana poslije dana kada je društvo za osiguranje kojemu je Hrvatski ured za osiguranje povjerio obradu i isplatu štete isplatilo naknadu štete oštećenoj osobi.

Imajući na umu citirano pravno shvaćanje ovoga suda, proizlazi da je pravilno i pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o tome da je u konkretnom slučaju zastarijevanje regresne tražbine Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobi odgovornoj za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti počinje teći prvog dana poslije dana kada je društvo za osiguranje kojemu je Hrvatski ured za osiguranje povjerio obradu i isplatu štete isplatilo naknadu štete oštećenoj osobi. Dakle, u predmetnom slučaju zastarijevanje je počelo teći 1. srpnja 2004. jer je 30. lipnja 2004. C. o. oštećenoj osobi isplatila naknadu štete.

Slijedom navedenog proizlazi da je opći zastarni rok od 5 godina za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari istekao 1. srpnja 2009. pa su sudovi pravilno postupili kada su odbili tužbeni zahtjev. Pritom na pravilnost odluke ne utječe činjenica što su se sudovi pogrešno pozvali na odredbu čl. 225. ZOO umjesto na odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. ZOO jer je u ovom postupku obvezni odnos između stranaka nastao prije stupanja na snagu ZOO.

Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. svibnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.