Revr-129/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 129/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, predsjednika vijeća, Ljubice Munić i Gordane Matasić-Špoljarić, članova vijeća, u pravnoj stvari 2. tužitelja M. L. iz S. kojega zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u S., 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P., oboje iz S., oboje zastupani po M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. G. S. d.o.o. iz S., kojeg zastupa punomoćnica Z. S., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. S. i V. J. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji 2. tužitelja M. L. te 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 2303/07 od 5. prosinca 2007. kojim je djelomično preinačeno, a djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1993/05 od 1. veljače 2006., u sjednici održanoj 26. ožujka 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija 2. tužitelja M. L. kao nedopuštena.

II. Odbija se kao neosnovana revizija 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2303/07 od 5. prosinca 2007. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1993/05 od 1. veljače 2006., a kojim je odbačena revizija tih tužitelja.

III. Odbacuje se revizija 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. kao neosnovana protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2303/07 od 5. prosinca 2007. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1993/05 od 1. veljače 2006. kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

če 2006.

Općinski sud u Sisku je rješenjem poslovni broj P-1993/05-93 od 1. velja odbacio revizije 2. tužitelja M. L. te 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. kao nedopuštene. Rješenjem poslovni broj P-1993/05-94 od 1. veljače 2006. riješio je da svaka stranka snosi svoj trošak.

Drugostupanjski sud je uvažio žalbu 2. tužitelja M. L. te preinačio prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbačena kao nedopuštena njegova revizija od 11. studenoga 2005. i riješio da se odbacuje prijedlog 2. tužitelja M. L. za ponavljanje postupka u ovom predmetu kao nepravovremen.

Drugostupanjski sud je odbio kao neosnovane žalbe 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena njihova revizija kao nedopuštena. Odbio je žalbe istih tužitelja kao neosnovane i potvrdio rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1993/05 od 1.veljače 2006. kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak te je odbio njihov zahtjev za naknadu troška žalbe.

Drugotužitelj M. L. izjavio reviziju protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, pobijano rješenje ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno isto preinači na način da prihvati prijedlog za ponavljanje postupka i ukine presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 896/97 od 26. travnja 2004.

Četvrtotužiteljica J. P. i petotužitelj I. P. izjavili su reviziju protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim su odbačene njihove revizije i kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlažu da ovaj sud ukine pobijana rješenja i uzme u razmatranje reviziju tih tužitelja izjavljenu protiv presude.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tih tužitelja.

Revizija 2. tužitelja M. L. nije dopuštena, a revizija 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. djelom nije osnovana, a djelom nije dopuštena.

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP- a).

Drugotužitelj M. L. podnio je reviziju protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen.

U postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka dopuštena je revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda kad je tim rješenjem postupak ponavljanja pravomoćno završen i kada su ispunjeni uvjeti iz čl. 382. ZPP-a.

Kako je drugostupanjski sud donio rješenje o prijedlogu za ponavljanje postupka riječ je o rješenju suda drugog stupnja kojim je postupak pravomoćno završen. Međutim, u ovom predmetu nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 382. st. 1. ZPP-a za podnošenje revizije od strane tog tužitelja. To zato što nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu u kojem slučaju bi revizija bila uvijek dopuštena, već je riječ o zahtjevu za isplatu, pri čemu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn.

U ovom predmetu revizija ne bi, dakle, bila dopuštena ni protiv drugostupanjske presude, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn. Stoga nije dopuštena ni protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja kojim je djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje te odbačen prijedlog 2. tužitelja M. L. za ponavljanje postupka.

Zbog tih razloga, primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 392. st. 1. ZPP-a revizija 2. tužitelja M. L. odbačena je kao nedopuštena.

Odredbom čl. 400. st. 2. ZPP-a propisano je da je revizija uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojem se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.

Pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 381. ZPP-a u vezi odredbe čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a kada je potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbačaju revizije 4. tužiteljice J. P. i 5. tužitelja I. P. kojim je odbačena njihova revizija. To iz razloga što revizija nije dopuštena, budući je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti (čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a). U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, a nije riječ ni o sporu koji bi pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

Tužbeni zahtjev 4. tužiteljice J. P., a isto tako 5. tužitelja I. P. za isplatu plaće i otpremnine nije prelazio 100.000,00 kn, pa kad je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-896/97 od 26. travnja 2004. djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, a tužitelji "odbijeni s viškom tužbenog zahtjeva" i bez obzira na činjenicu što prvostupanjski sud nije naveo o kojem iznosu je riječ pobijani dio pravomoćne drugostupanjske presude nijednog od revidenata nije prešao iznos 100.000,00 kn. Zbog toga nisu osnovani revizijski navodi da bi u ovom predmetu vrijednost predmeta spora prelazila 100.000,00 kn.

Protiv odluke o trošku postupka revizija bi bila dopuštena ako je dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari te ako bi pobijani dio odluke o trošku postupka prelazio iznos propisan odredbom čl. 382. st. 1. ZPP-a (100.000,00 kn). U ovom predmetu nijedna od spomenutih pretpostavki nije ispunjena jer niti je revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, a niti pobijani dio odluke o trošku postupka prelazi iznos od 100.000,00 kn, pa revizija 4. tužiteljice i 5. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2303/07 od 5. prosinca 2007. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1993/05 od 1.veljače 2006. o trošku postupka nije dopuštena.

Zbog toga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a u svezi odredbe čl. 393. ZPP-a odbio kao neosnovanu reviziju 4. tužiteljice i 5. tužitelja protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku broj P-1993/05- 93 od 1.veljače 2006. kojim je odbačena njihova revizija, dok je reviziju istih tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku broj P-1993/05-94 od 1.veljače 2006., a kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak odbacio kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a u svezi odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. ožujka 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.