Criminal appeal dismissed; court upheld reduced sentence due to defendant's confession and family circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance conviction for robbery, confirming the one-year prison sentence. The prosecutor argued that leniency was inappropriate given the defendant's prior reporting for similar crimes and the increasing severity of the offense. The court rejected these claims, emphasizing the defendant's age, first-time status, truthful confession, remorse, and family responsibilities as significant mitigating factors that justified the reduced penalty.
Legislator headnote
AI generatedArticles 57, 63 of the Criminal Law; The court may apply mitigating circumstances when the offender confesses truthfully, expresses remorse, and has significant personal or family ties, ensuring the sentence fully achieves legislative goals of punishment and prevention.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 230/05-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. G., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2004. godine br. K-136/04, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja opt. G. G. proglašen je krivim, da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, pa je za isto, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. svibnja 2004. do 15. srpnja 2004., te od 4. kolovoza 2004. do 15. studenog 2004. godine.
Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio državni odvjetnik i predložio da se pobijana presuda preinači i optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrekne kazna zatvora u duljem trajanju odnosno, bez primjene odredbi o ublažavanju kazne.
Na žalbu nije podnesen odgovor.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno prijedlogu, a kod takovog je mišljenja na sjednici vijeća ostao i Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek.
I Kž 230/05-3
Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
Državni odvjetnik smatra, da nije bilo osnova optuženiku izreći kaznu uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, budući da se istom neće ostvariti zakonske svrhe kažnjavanja, niti kada je u pitanju specijalna, niti kada je u pitanju generalna prevencija. Prije svega, optuženik priznanjem djela nije doprinio otkrivanju djela, a radi se o osobi koja je višestruko prijavljivana za istovrsno kazneno djelo, time da su u tijeku dva postupka zbog kaznenog djela teške krađe. Osim toga, kazneno djelo za koje je optuženik osuđen je u porastu.
Izneseni se prigovori državnog odvjetnika ne mogu prihvatiti.
Optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela tek bio navršio 21 godinu i do sada nije osuđivan. Iz opisa djela ne proizlazi da je optuženik imao odlučujuću ulogu u njegovom počinjenju. Njegova prijavljivanost za kaznena djela ili vođenje postupaka za istovrsna kaznena djela nisu okolnosti koje se optuženiku mogu cijeniti kao otegotne. Nasuprot tome, okolnost da je optuženik iskreno priznao djelo i izrazi žaljenje zbog njegovog počinjenja ukazuju da posjeduje svijest o nedopuštenosti svog postupanja i na pozitivnu crtu njegove ličnosti. Kada se iznesenom dodaju i daljnje činjenice koje se odnose na obiteljske prilike optuženika koji je oženjen i otac jednog maloljetnog djeteta, onda je i po stajalištu ovog suda, u pravu sud prvog stupnja kada je navedenim okolnostima dao značaj olakotnih okolnosti, a u njihovoj ukupnosti i značaj posebno izraženih olakotnih okolnosti, te unatoč težini kaznenog djela, tim okolnostima dao dominantan značaj. Stoga bi, zakonska kazna za počinjeno djelo, za koju se zalaže državni odvjetnik, bila prestroga i za konkretan slučaj neodgovarajuća, pa je s pravom sud prvog stupnja primijenio odredbe o ublažavanju kazne i optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u uvjerenju da će se i takovom kaznom u cijelosti ostvariti sve zakonske svrhe kažnjavanja.
Slijedom iznijetog i kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, sa žalbom državnog odvjetnika postupljeno je kao u izreci ove presude, na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 17. svibnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v. r.
Marijan Svedrović, v.r.