Croatian Supreme Court dismisses appeal in property dispute over land use rights and boundary encroachment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering them to vacate a portion of the plaintiffs' land. The lower courts found that the plaintiffs acquired usage rights via a 1973 public tender and had historically used the site, while the defendant's fence encroached upon 3.38 hectares of their property. The court rejected the appeal because the lower courts correctly applied material law regarding property rights and did not commit a significant procedural violation under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 375. st. 1. ZPP; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima: An appeal is inadmissible if the lower courts did not commit a significant procedural violation and correctly applied material law regarding property rights and boundary disputes.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2277/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. i M.M., iz V.G., … , koje zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I.G. iz V.G., … , kojeg zastupa punomoćnik Ž.Č., odvjetnik iz V.G., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o reviziji tuženika, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. ožujka 1995. godine, br. XIV Gž-11689/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 5. listopada 1994. godine, br. VII P-37/94-85, u sjednici održanoj dana 18. veljače 1998. godine, p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Tuženik G.I. iz V.G., … , dužan je napustiti svako daljnje korištenje dijela čk. br. . . . i to dio između točaka A., B., C. i D. skice mjerenja po mjerničkom vještaku K.V. od 2. lipnja 1982. godine, koje je u naravi gradilište "U J. " površine od 171 čhv upisane u zk.ul. br. . k.o. V.G., te sa toga dijela ukloniti postojeću ogradu i čisto zemljište ustupiti na isključivo korištenje tužiteljima M.M. i M.M. oba iz V.G., … , a ujedno je dužan tužiteljima naknaditi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 7.450,00 kn, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju, s prijedlogom da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužitelji nisu odgovorili na izjavljenu reviziju, niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
Suprotno navodima revidenta kojim tvrdi da drugostupanjski sud nije obrazložio zašto ne prihvaća navode žalbe, ovaj sud nalazi da je sud drugog stupnja postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, jer je ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.
Nižestupanjski sudovi su utvrdili da su tužitelji stekli pravo korištenja spornog građevinskog zemljišta kč. br. . . . u površini od 171 čhv, temeljem natječaja koji je raspisala Općina V.G. 1973. godine, da su od iskolčenja i dodjele zemljišta sve do izgradnje sporne ograde 1979. godine tužitelji izvršavali pravo korištenja na spornom dijelu nekretnine tako što su u vrijeme gradnje kuće 1974. i 1975. godine do linije međe izgradili baraku za držanje građevnog materijala, a kasnije su do označene međe kosili travu. Na temelju skice koju je na zahtjev tuženika mjernik sačinio 1977. godine radi cijepanja njegove parcele, sudovi su utvrdili da je postavljenom ogradom tuženik zauzeo dio parcele tužitelja u površini 3,38 čhv. Na temelju takvih utvrđenja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.) kada su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika da vrati tužiteljima sporni dio nekretnine. Naime, sudovi pravilno zaključuju da su tužitelji zajednički stekli pravo korištenja na spornoj kč.br. . . . površine od 171 čhv upisanoj u zk.ul. br. . .k.o. V.G., koja u naravi predstavlja gradilište točno određeno po granicama i površini, da su stoga oba tužitelja aktivno legitimirani u ovoj parnici, te da se utvrđena razlika u površini ne može smatrati dozvoljenim odstupanjem u smislu geodetskih propisa.
Navodi revizije upućuju i na pogrešna i nepotpuna činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, što predstavlja razlog zbog kojeg se revizija ne može izjaviti u smislu čl. 385. st. 3. ZPP.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji je odlučeno na temelju čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 18. veljače 1998.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.