Uzp-113/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 113/07-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice M. L. iz B. M., Š., zastupane po skrbniku za poseban slučaj A. P. iz B. M., protiv protustranke Republike Hrvatske, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 3. travnja 2007., dana 21. rujna 2007.

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici M. L. iz B. M., Š.,

…, određuje se primjerena naknada u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 3. travnja 2007. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 – dalje: ZS), smatrajući da joj je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, koji se vodi pod poslovnim brojem Us-11640/03 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku ovaj sud je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Us-11640/03 te očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 20. srpnja 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni spor pokrenut je tužbom tužiteljice M. L. iz B. M., Š.,

…, podnesenom

Upravnom sudu Republike Hrvatske 18. prosinca 2003., protiv tuženika Središnje službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi poništenja njegova rješenja od 17. studenog 2003.

Rješenjem od 2. veljače 2004. sud je pozvao tuženika na dostavu odgovora na tužbu.

Podneskom od 3. veljače 2004. tuženik je dostavio u spis predmeta odgovor na tužbu.

Podneskom od 3. travnja 2007. M. L. iz B. M., Š.,

…, predlagateljica u ovom

postupku, zastupana po skrbniku za poseban slučaj A. P. iz B. M., …, izjavila je da je tužiteljica M. L. umrla te preuzima postupak i ostaje u cijelosti kod tužbe.

Rješenjem suda od 11. srpnja 2007. pozvana je A. P. da potpiše podnesak o preuzimanju spora te da dostavi rješenje kojim je postavljena za privremenog staratelja kćerki tužiteljice i dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pok. tužiteljice.

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11640/03 od 30. kolovoza 2007. tužba je uvažena i pobijano rješenje tuženog tijela je poništeno. Predmetnu presudu je, kao što proizlazi iz preslike dostavnice, predlagateljica po punomoćniku primila 15. rujna 2007.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu da li predlagateljici pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od dana podnošenja tužbe do dana donošenja odluke suda u ovom predmetu.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice u konkretnom slučaju, pravno relevantnim razdobljem za ocjenu osnovanosti zahtjeva radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku ima se smatrati razdoblje od 18. prosinca 2003., kao dana podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske do 19. rujna 2007. kao dana kada je predlagateljica primila presudu Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11640/03 od 30. kolovoza 2007., što ukupno iznosi 3 godine, 8 mjesec i 27 dana.

Imajući u vidu gore navedena utvrđenja, zbog duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, ali i zbog neaktivnosti suda u razdoblju nakon što je tuženik dostavio u spis predmeta odgovor na tužbu do trenutka donošenja odluke u tom predmetu.

Po ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja bi okolnost eventualno mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a s druge strane, predlagateljica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini trajanja tog sudskog postupka.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. rujna 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1. Predlagateljici po skrbniku za poseban slučaj A. P. na adresu iz zahtjeva,

2. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb