Legislator Case Law & Legislation
Rev-1070/2005-2 AI generated

Rev-1070/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1070/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d. Z., protiv tuženika M. d.d. Č., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u Č., radi namirenja tražbine iz zaloga, i u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. Č., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku Č., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., radi utvrđenja nevaljalosti uknjižbe zaloga na nekretninama, rješavajući revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 19. travnja 2004. godine, broj: Gž-244/04, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Prelogu od 10. prosinca 2003. godine, broj:

Legislator headnote

AI generated

Rev-1070/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na ovaj spor se, a temeljem odredbe čl. 284. st. 1. u svezi s odredbom čl. 270. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 117/03 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje nenovelirana odredba čl. 489. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), a prema kojoj se na ovaj spor primjenjuju pravila o postupku u trgovačkim sporovima (obzirom na činjenicu da su obje stranke pravne osobe) uključujući i pravila o dopuštenosti revizije.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1070/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d. Z., protiv tuženika M. d.d. Č., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u Č., radi namirenja tražbine iz zaloga, i u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. Č., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku Č., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., radi utvrđenja nevaljalosti uknjižbe zaloga na nekretninama, rješavajući revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 19. travnja 2004. godine, broj: Gž-244/04, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Prelogu od 10. prosinca 2003. godine, broj:

P-90/01, u sjednici održanoj dana 03. svibnja 2006. godine,

presudio i riješio je:

Revizija tužitelja-protutuženika Z. b. d.d. Z. odbija se kao neosnovana.

Revizija tuženika-protutužitelja M. d.d. Č. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Prelogu od 10. prosinca 2003. godine, broj: P-90/01 prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja M. d.d. Č. upravljen na utvrđenje da je nevaljan upis uknjižbe založnog prava na nekretninama vlasnosti M. d.d. Č.

est. broj 780/1/a/27, u naravi gradilište, upisanim u z.k.ul. br. 460 k.o. Donji Vidovec, č

skladište proizvoda domaće radinosti, ukupne površine 1 ral i 1028 čhv u korist Z. b. d.d. Z., na iznos od 350.000,00 DEM u dinarskoj protuvrijednosti sa 3% realne kamate mjesečno po ugovoru o kreditu broj 782072 od 18. studenog 1993. godine, a na temelju rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. godine, broj: Z-40/94, te uspostavlja u zemljišnoknjižnom ulogu broj 460 k.o. Donji Vidovec, čest. broj 780/1/a/27 zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda Čakovec od 24. siječnja 1994. godine, broj Z-40/94. Odbijen je pak tužbeni zahtjev tužitelja-protutužene Z. b. d.d. Z. kojim je traženo nalaganje javne prodaje nekretnina tuženika, te tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine u iznosu od 2.412.030,52 kn sa ugovorenom zakonskom kamatom po stopi od 28% tekućom od 01. prosinca 1998. godine do 31. siječnja 2002. godine, te po stopi od 18% tekućom od 01. veljače 2002. godine do isplate. Ujedno je tužitelj-protutuženik Z. b. d.d. obvezana naknaditi tuženiku kao protutužitelju parnični trošak od 475.346,95 kn. Presudom Županijskog suda u Čakovcu od 19. travnja 2004. godine, broj: Gž-244/04 potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja, a odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao protutuženika, dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka tako da je tužitelj- protutuženik obvezan naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak od 266.714,75 kn, a za više traženi parnični trošak zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv drugostupanjske pravomoćne odluke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika- protutužitelja na naknadu mu parničnog troška preko iznosa od 266.714,75 kn, tj. za daljnjih 238.448,10 kn tuženik-protutužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje dosuđenjem mu ukupno zatraženog troška postupka.

Obje stranke odgovorile su na revizije predloživši njihovo odbijanje.

Revizija tužitelja-protutuženika nije osnovana, dok ona tuženika-protutužitelja nije dopuštena.

Na ovaj spor se, a temeljem odredbe čl. 284. st. 1. u svezi s odredbom čl. 270. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 117/03 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje nenovelirana odredba čl. 489. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), a prema kojoj se na ovaj spor primjenjuju pravila o postupku u trgovačkim sporovima (obzirom na činjenicu da su obje stranke pravne osobe) uključujući i pravila o dopuštenosti revizije.

Prema odredbi čl. 497. ZPP-a revizija u trgovačkim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kn. Tuženik kao protutužitelj revizijom pobija presudu u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu mu parničnog troška od 238.448,10 kn. U takvom slučaju kada se revizijom pobija samo odluka o troškovima postupka, ista je dopuštena pod pretpostavkom da je revizija dopuštena i protiv odluke o glavnoj stvari, te da pobijani iznos parničnog troška prelazi iznos propisan čl. 497. ZPP-a.

Vrijednost predmeta spora zahtjeva tužitelja prelazi iznos od 500.000,00 kn, što međutim nije slučaj sa pobijanim iznosom parničnog troška, pa kako ove dvije pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za dopuštenost revizije protiv odluke o parničnom trošku, znači da revizija tuženika nije dopuštena. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 392. u svezi s odredbom čl. 400. ZPP-a reviziju tuženika trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja-protutuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega presuda nije nerazumljiva, pa nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire.

Na ovaj spor su, a obzirom na vrijeme izvršene uknjižbe spornog zaloga u zemljišnim knjigama (1994. godine) pravilno primijenjena pravna pravila Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine koja su do donošenja Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01 i 100/04 – dalje: ZZK) regulirala ovo pravno područje, te u odnosu na Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91) ili Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) (a na koje se revident poziva) bili lex specialis i kao takvi relevantni za ocjenu valjanosti spornog zaloga ili ne, a kako su to i postupili nižestupanjski sudovi.

Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja jest nalaganje tuženiku javne prodaje nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 460 k.o. Donji Vidovec, čest. broj 780/1/a/27, te trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine od 2.412.030,52 kn sa ugovorenom kamatom, dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika utvrđenje da je nevaljan upis uknjižbe založnog prava na nekretninama tuženika upisanih u z.k.ul. br. 460 k.o. Donji Vidovec, čest. broj 780/1/a/27 na iznos od 350.000,00 DEM u dinarskoj protuvrijednosti temeljem ugovora o kreditu od 18. studenog 1993. godine, a temeljem rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. godine, broj: Z-40/94 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na tim nekretninama kakva je bila prije provedbe rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. godine, broj: Z- 40/94.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je uknjižba prava zaloga na nekretnini tuženika upisana u z.k.ul. br. 460 k.o. Donji Vidovec, čest. broj 780/1/a/27 izvršena temeljem prijedloga za uknjižbu od 24. siječnja 1994. godine i ugovora o kratkoročnom kreditu od 18. studenog 1997. godine, broj 782072, a koja uknjižba

- da je dozvoljena rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 24. siječnja 1994. godine, broj Z-40/94, time

- da ugovor o kratkoročnom kreditu broj 782072 od 18. studenog 1993. godine ne sadrži podatke o nekretnini koja bi trebala biti založena, niti

- da je u prijedlogu za uknjižbu od 24. siječnja 1994. godine ovjeren potpis zalogodavca

pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je konkretni upis založnog prava, a temeljem takvog prijedloga i isprava nevaljan, zbog čega da se provedbom takvog upisa ne stječe založno pravo. Naime, odredbom pak čl. 26. pravila Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine (dalje: ZZK), a koji se ima primjenjivati na ovaj spor temeljem Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list 12/65), Zakona o preuzimanju …. ("Narodne novine", broj: 52/71) uknjižbe i predbilježbe mogu se dozvoliti jedino na osnovu isprava sastavljenih u obliku koji je propisan za njihovu valjanost.

Prema čl. 36. ZZK ukoliko nije što drugo određeno uknjiženje se može vršiti jedino na osnovu javnih isprava ili kakvih privatnih isprava na kojima je potpise ovjerio sud ili javni bilježnik.

Prema paragrafu 39. ZZK privatne isprave na osnovu kojih se ima vršiti uknjiženje treba uz ostalo sadržavati točnu oznaku zemljišta u pogledu kojeg se uknjižba ima vršiti.

Kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, kod činjenice da u prijedlogu za uknjižbu prava zaloga potpis zalogodavca nije ovjeren, a ugovor o kreditu ne sadrži podatke o nekretnini koja je predmetom zaloga, nužan je zaključak kako su izostale zakonom propisane pretpostavke za valjanost izvršenog upisa založnog prava.

Stoga je prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, a shodno tome pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, predmet kojeg zahtjeva je bila prodaja založene nekretnine.

Naime, kod činjenice da je upis zaloga bio nevaljan, isti nije proizveo pravni učinak, pa se ne može ni tražiti njegova realizacija.

Kako je dakle prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika, a odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovanu, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 03. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.