Legislator Case Law & Legislation
Revr-492/2006-2 AI generated

Croatian Supreme Court quashes labor dispute judgments for procedural violations and improper evidence assessment.

Case Number Revr-492/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed lower court judgments regarding a labor dispute, ordering the case back for retrial. The court found that the lower courts failed to properly evaluate evidence and violated procedural rules by relying on witness testimony from individuals who did not participate in the original assessment process. Consequently, the court ruled that the lower courts' conclusions lacked a logical and factual basis, constituting a significant procedural violation.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku (ZPP); Zakon o radnim odnosima (ZRO): The appellate court must base its findings on the file and logical reasoning; judgments are void if they contradict the record or rely on evidence not properly evaluated.

Keywords

AI generated
labor dispute procedural violation evidence assessment retrial ordered Supreme Court witness testimony logical reasoning

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku
Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 24. Zakona o radnim odnosima
čl. 25. st. 1. Zakona o radnim odnosima
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Revr-460/05 od 09. studenog 2005.
Osim toga sadržaj odluke drugostupanjskog suda predstavlja gotovo citiranje obrazloženja odluke ovog suda broj Revr-460/05 od 09. studenog 2005., u predmetu tužitelja P.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 492/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivice Crnića, mr. sc. Lucije Čimić i mr. sc. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz S., koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u S., protiv tuženice S. b., d.d. S. (sada HVB – S. b. d.d.), koju zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u S., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-120/05 od 03. ožujka 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2838/03 od 27. rujna 2004., u sjednici održanoj dana 16. srpnja 2007.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-120/05 od 03. ožujka 2006. i Općinskog suda u Splitu broj P-2838/03 od 27. rujna 2004. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništena je kao nezakonita odluka glavnog direktora S. b. d.d. broj … od 10. srpnja 1992., te odluka Stručne komisije za zaštitu prava radnika od 17. i 18. kolovoza 1992., kojim odlukama je i tužiteljici S. S. utvrđen prestanak radnog odnosa od 10. studenog 1992. i naloženo tuženici da tužiteljicu vrati na rad. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presude nižestupanjskih sudova ukinu.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija kao neosnovana odbije. Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o prestanku radnog odnosa u S. b. i vraćanje na rad prema tada važećim radnopravnim propisima – Zakon o radnim odnosima ("Narodne novine", broj: 25/92 – pročišćeni tekst – ZRO), te Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa ("Narodne novine", broj: 34/91 – ZOPRO).

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice zaključujući:

- da tuženica nije provela postupak ocjenjivanja rada tužiteljice, niti se prilikom određivanja radnika za čijim je radom prestala potreba tuženica rukovodila svim propisanim kriterijima iz čl. 25. st. 3. ZR-a,

- te da nije pravilno izvršila ocjenjivanje tužiteljice – obrazloženje drugostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 24. ZR-a prije donošenja odluke o trajnom prestanku potrebe za radom radnika poslodavac je bio dužan izraditi Program rješavanja viška radnika.

Odredbom čl. 25. st. 1. ZR-a propisan je obvezatni sadržaj Programa zbrinjavanja, tako da on mora sadržavati razloge nastanka viška radnika, mogućnost promjene organizacije i procesa rada u organizaciji, mogućnost povremenog smanjivanja ili oslobađanja pojedinih vrsta materijalnih obveza, mogućnost rasporeda radnika na drugo radno mjesto ili zapošljavanje kod drugog poslodavca, mogućnost dokvalifikacije ili prekvalifikacije radnika, kao i mogućnost obavljanja rada sa skraćenim radnim vremenom. Ukoliko radniku nije moguće osigurati zaposlenje primjenom mjera iz st. 1. citiranog članka Programom se može utvrditi da je za njegovim radom trajno prestala potreba.

Prema st. 3. čl. 25. ZR-a prilikom utvrđivanja za kojim radnicima je trajno prestala potreba uzimaju se u obzir slijedeći kriteriji – uspješnost u radu, posebna znanja i sposobnosti, stručna sprema, dužina radnog staža i socijalni status radnika.

Prema stajalištu ovog suda, a koje stajalište izražavaju u svojim odlukama i nižestupanjski sudovi, autonomno je pravo poslodavca ocijeniti kojem će se od navedenih kriterija dati prednost prilikom odabira radnika za čijim je radom prestala potreba.

No, citirana odredba ne propisuje način postupanja poslodavca prilikom takvog utvrđivanja, pa kako nije propisano da bi poslodavac bio dužan način utvrđivanja primjene kriterija razraditi u Programu, dovoljno je da ih uzme u obzir kako pravilno ističe prvostupanjski sud.

Stoga je pogrešno stajalište da je tuženik bio dužan u Programu konkretizirati utvrđivanje kriterija propisivanjem načina na koji će ih primijeniti. U osnovnom spisu tužiteljice S. S. (prije spajanja predmeta) broj P-468/92 nalazi se pisani dokument ocjenjivanja zaposlenika u Sektoru zajedničkih poslova od 19. lipnja 1992. (a iz sadržaja Programa bi proizlazilo da se u pravilu višak utvrđivao u poslovno organizacijskim dijelovima i poslovnim jedinicama) za 13 zaposlenika među kojima je upravo i tužiteljica pod rednim brojem 10. najlošije ocijenjena (popis sadrži i kriterije radnog staža, te stručne spreme).

To potvrđuju i navodi svjedoka kojima je poznato da je ocjenjivanje obavljeno, jer su u njemu sudjelovali direktori pojedinih sektora koji se poimence navode u obrazloženju prvostupanjske presude, a među njima i A. G., koji je potpisao gore navedeni dokument, a iz čijih iskaza proizlazi da je ocjenjivanje vršeno na tri razine: najprije po neposrednom voditelju službe ili odjela, zatim na razini kolegija određenog sektora i konačno na kolegiju direktora svih sektora.

Stoga je u suprotnosti sa sadržajem spisa ocjena kojom se ne prihvaćaju navedeni dokazi.

Kako obje nižestupanjske presude utvrđuju da poslodavac nije ni proveo postupak ocjenjivanja rada tužiteljice, niti je uzeo u obzir sve propisane kriterije što je u izravnoj suprotnosti s iskazima danim u postupku i dokumentacijom koja prileži spisu, to je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Osim toga zaključak sudova, da vjeruje onim svjedocima koji nisu ni sudjelovali u donošenju konkretnih odluka, pa dakle nemaju saznanja da li je ocjenjivanje vršeno ili ne, ne samo da je u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima (i sadržajem samog Programa) nego je u suprotnosti s odredbom čl. 8. ZPP-a.

Naime, iako sud izvedene dokaze prosuđuje temeljem čl. 8. ZPP-a po slobodnom uvjerenju dužan je to uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što je u ovom slučaju izostalo. Suprotno pravilima logičnog zaključivanja postupa i drugostupanjski sud kad najprije utvrđuje da tuženica nije ni provela postupak ocjenjivanja rada tužiteljice, a zatim odmah u slijedećoj alineji utvrđuje da tuženica nije ocjenjivanje tužiteljice izvršila pravilno. Osim toga sadržaj odluke drugostupanjskog suda predstavlja gotovo citiranje obrazloženja odluke ovog suda broj Revr-460/05 od 09. studenog 2005., u predmetu tužitelja P. P., što je u suprotnosti individualnom utvrđivanju činjenica i provođenju dokaza u odnosu na konkretan predmet, jer je od odlučnog značenja utvrđenje da li bi pravilnom primjenom zakonskih kriterija tužiteljica bila u povoljnijoj situaciji u odnosu na radnike koji rade na istom radnom mjestu, a kojima nije prestao radni odnos.

Naime, predmet odlučivanja je zakonitost odnosno nezakonitost konkretne odluke kojim je tužiteljici prestao radni odnos, a da tužiteljici tijekom dosadašnjeg postupka osim općenitih tvrdnji o nezakonitosti samog Programa nisu ocjenjivane okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je u odnosu na nju nezakonito postupljeno.

Kako slijedom izloženog proizlazi da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su razlozi navedenih presuda suprotni stanju spisa, a čime je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud prvenstveno otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano, pa će tek tada biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu, 16. srpnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.