I Kž-721/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 721/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr Pavišić Berislava kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Kocijančić Erike, mr Frančula Rudolfa i mr Biondić-Filep Vjere kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G. S., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama javnog tužioca i opt. G. S., podnesenim protiv, presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1990. K 42/90, u sjednici održanoj 13. ožujka 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara i

M. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe javnog tužioca i opt. G. S. kao neosnovane i potvrdjuje presuda suda prvog stepena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašena je krivom opt. G. S. zbog kriv.djela iz čl. 35. st. 1. KZH, te je temeljem istog zakonskog propisa osudjena na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

Temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. lipnja 1988. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP optuženica je oslobodjena dužnosti naknade troškova krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. ZKP.

Temeljem čl. 69. KZ SFRJ od optuženice je oduzet kuhinjski nož dužine oštrice 30 cm.

Protiv ove presude podnijeli su žalbu javni tužilac i opt. G. S..

Javni tužilac se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženici izrekne stroža kazna zatvora.

Opt. G. S. podnijela je žalbu sama i po branitelju M. M., odvjetniku iz Z., zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno

I Kž 721/1990-5

utvrdjenog činjeničnog stanja - kako to proizlazi iz obrazloženja žalbi i predložila da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Opt. G. S. podnijela je i odgovor na žalbu javnog tužioca i predložila da se ova žalba odbije kao neosnovana, a uvaži njena žalba.

Javno tužilaštvo Hrvatske je u smislu čl. 370. st. 2. ZKP predložilo da se žalbe javnog tužioca i optuženice odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostepena presuda.

Sjednica vijeća ovog suda održana je u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara i branitelja M. M., odvjetnika iz Z., dok prisutnost opt. G. S. u smislu čl. 371. st. 2. ZKP nije osigurana, jer vijeće nije našlo da bi to bilo svrsishodno.

Žalbe javnog tužioca i opt. G. S. nisu osnovane.

Nije u pravu optuženica kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrdjeno, jer da se ona zbog napada i teškog vrijedjanja od strane pokojnog oštećenika nalazila u stanju jake razdraženosti, te da je učinjeno djelo trebalo pravno označiti kao ubojstvo na mah.

Suprotno navodima žalbe, prvostepeni sud je na temelju obrane same optuženice, te svih izvedenih dokaza s pravom došao do zaključka da u ovom slučaju nema potrebnih elemenata za primjenu čl. 36. KZRH kao privilegiranog ubojstva, već da se radi o krivičnom djelu ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH.

Utvrdjene činjenice - oštećenik je bio invalid, bez obje noge i s oduzetom desnom rukom, uslijed čega vezan za kretanje invalidskim kolicima i tudju pomoć, a u kritičnom trenutku nije se nalazio u invalidskim kolicima, jer ih je optuženica odnijela u kuhinju, zatim na optuženici nisu nadjene ozljede, barem ne one za koje je navela da ih je zadobila od oštećenika na lijevom koljenu, a osim toga o nekakvom svom povredjivanju nije ništa govorila u istrazi iako je bila dva puta ispitivana, već je tu svoju tvrdnju iznijela prvi puta tek na glavnoj raspravi, te navela da je, nakon što je oštećenik nije uspio udariti nožem, rekao joj da ona udari njega, te da je ona uzela nož i njime ga tri puta ubola u ledja i to dok je ležao bočno na lijevoj strani -a te činjenice nikako ne daju podlogu za zaključak da bi se u ovom slučaju radilo o napadu oštećenika, jer ozljede, kako je već rečeno, na optuženici nisu nadjene, barem ne one na koje je ona ukazivala, a da je oštećenik i tražio od nje nož, ona mu ga, kako pravilno rezonira i prvostepeni sud, nije trebala dati.

Takodjer su u svemu pravilna utvrdjenja prvostepenog suda u pogledu ocjene da se kritične zgode nije radilo niti o teškom vrijedjanju od strane oštećenika, koje bi bilo podobno za stvaranje jake razdraženosti.

I Kž 721/1990-5

Naime, incidentna situacija kritične zgode u ničemu nije prelazila mjeru ranijih medjusobnih sukoba i prepirki. Optuženica je sama izjavila da se često svadjala sa oštećenikom, da ju je on vrijedjao, govorio da je kurva, tjerao iz kuće, spominjao razvod (list 12 - 13, 18, 90-91), ali da je ona unatoč toga smatrala da može ostati u braku. Prepirka zbog televizora, uz bacanje stvari, nije bilo ništa neuobičajeno u odnosima optuženice i pokojnog oštećenika, kako to proizlazi ne samo iz njene obrane, već i sada iz žalbe.

No, ne samo da nije postojao povod za jaku razdraženost koji bi bio izazvan ponašanjem oštećenika, već prema samoj obrani optuženice i iskazu saslušanih svjedoka, takvo stanje kod optuženice ni objektivno nije postojalo. Neposredno nakon dogadjaja optuženica se ponašala vrlo pribrano. Saslušani svjedoci P. D. i O. M. nisu kod nje primijetili nikakvo neobično ponašanje, ona ih je mirno obavijestila da je ubila svog supruga, a nakon toga se vratila u kuću, očistila nož od krvi i oprala krv sa poda.

Ova utvrdjenja nisu dovedena u pitanje niti citiranjem u žalbi samo odredjenih dijelova ponešto nespretne stilizacije obrazloženja prvostepenog suda, jer kada se u cjelini razmatraju razlozi prvostepene presude, tada nedvojbeno proizlaze upravo gornja utvrdjenja i zaključci, do kojih je prvostepeni sud s pravom došao na temelju analize i ocjene cjelokupno provedenog postupka.

Takodjer utvrdjenja prvostepenog suda nisu dovedena u pitanje niti uslijed toga što je optuženica djelo učinila u afektivnom impulsu, za koji je odlučujući faktor bila njena ličnost, ali koji nije doveo^ do grubljih poremećaja svijesti i u stanju bitno smanjene uračunljivosti.

Zbog izloženih razloga osnovano je prvostepeni sud zaključio da se ne radi o lišenju života na mah, već o krivičnom djelu ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH.

Neosnovana je stoga žalba optuženice zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Nije osnovana ni žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni.

Istina, javni tužilac je u pravu kada ističe da je optuženica lišila života svog supruga, koji zbog svoje tjelesne invalidnosti nije bio u mogućnosti pružiti bilo kakav otpor, te da je bio potpuno ovisan o optuženici i u podredjenom položaju.

Medjutim, s druge strane treba imati u vidu da optuženica boluje od epilepsije od svoje pete godine života i da je uslijed toga došlo i do karakternih promjena njene ličnosti, zatim da se radi o osobi niskog sociokulturnog nivoa, bez škole, koja je imala težak život s pokojnim oštećenikom zbog njegove invalidnosti i bolesti, a i sama je bolesnik, te

I Kž 721/1990-5

da je djelo učinila u bitno smanjenom uračunljivom stanju, pa stoga i ovaj sud nalazi da njeno djelo treba nešto blaže ocijeniti, te da će se i kaznom zatvora u trajanju od šest godina, koju joj je izrekao prvostepeni sud u svemu postići svrha kažnjavanja.

Ispitujući izrečenu kaznu u smislu čl. 379. ZKP, ovaj sud smatra da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 41. KZ SFRJ što utječu da kazna bude manja ili veća, te optuženici izrekao kaznu koja odgovara težini djela i društvenoj opasnosti djela i učinioca.

Temeljem čl. 69. KZ SFRJ pravilno je od optuženice oduzet kuhinjski nož, kao sredstvo koje je upotrebljeno za izvršenje krivičnog djela.

Zbog izloženih razloga trebalo je o podnesenim žalbama odlučiti temeljem čl. 384. ZKP, kao u izreci.

U Zagrebu, 13. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka, v. r.

dr Pavišić Berislav, v. r.