I Kž-83/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-83/99-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Zlate Lipnjak- Bosanac, Damira Kosa i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. V. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u svezi sa čl. 17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 25. studenoga 1998. godine, broj K-37/97, u sjednici održanoj 11. travnja 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Koprivnici, iz razloga naznačenih u čl. 340. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku, oslobodio je optužbe opt. S.V., da bi počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u svezi s čl. 17. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Temeljem čl. 64. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta te mu je oduzeta kubura ručne izrade.

Temeljem čl. 91. st. 1. Zakona o krivičnom postupku, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP/97, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Žalba je osnovana.

S pravom državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku, jer je izreka presude doista proturječna razlozima presude, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju presude su u znatnoj mjeri proturječni.

Naime, prvostupanjski sud je u izreci presude, temeljem odredbe čl. 340. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku, oslobodio od optužbe optuženog V.S. da bi počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, pozivajući se u završnom dijelu obrazloženja presude na institut nužne obrane (list 8 presude).

Međutim, sud u prvostupanjskoj presudi u dijelu obrazloženja kada utvrđuje koje dokaze prihvaća kao istinite i točne te na temelju kojih i donosi zaključak (list 7 presude), utvrđuje da nije dokazano da bi namjera optuženika bila da usmrti oštećenog M.Ž., već nasuprot tome, da mu je namjera bila da pucanjem iz kubure u zrak, iznad glave oštećenika, kada su međusobno bili udaljeni 1,5 do 2 m, "dade na znanje da je naoružan" te time "ozbiljno upozori oštećenika" kako bi ovaj prestao s napadom na njega.

Za primjenu instituta nužne obrane, što je bio osnova za donošenje prvostupanjske presude, sud mora nedvojbeno utvrditi postojanje obilježja kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret optužnicom te zatim postojanje istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada, koji elementi u stvari predstavljaju osnovu za isključenje protupravnosti za postupanje optuženika, uslijed čega njegovo ponašanje ne bi predstavljalo kazneno djelo. U presudi prvostupanjski sud oslobađa optuženika optužbe naznačujući u izreci da krivično djelo koje mu se optužbom stavlja na teret nije krivično djelo, te navodeći u obrazloženju presude da je primijenio institut nužne obrane kao osnovu isključenja protupravnosti za postupanje optuženika, ali istovremeno u obrazloženju presude zaključuje da ne smatra dokazanim da je optuženik uopće htio usmrtiti oštećenika, te da ga slučajno nije pogodio, kako mu je to stavljeno na teret optužbom.

Prvostupanjski sud nalazi utvrđenim, prihvaćajući nalaz i mišljenje balističkog vještaka te ocjenjujući ga u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, da je optuženik sa sviješću i voljom pucao iz kubure u zrak, iznad glave oštećenika, i to na način da kuburu drži podignutu u zrak pod kutom od približno 45% tako da "snop sačme mora proći visoko iznad glave oštećenika". Takovo utvrđenje suda navodi na zaključak da nema dokaza da bi optuženik pucao iz kubure u pravcu oštećenika htijući ga usmrtiti, te je prema tome izostala temeljna pretpostavka za primjenu instituta nužne obrane.

Kako je prema tome izreka presude proturječna razlozima presude, a također u samom obrazloženju presude postoji u znatnoj mjeri proturječje o razlozima presude, to se žalba državnog odvjetnika u ovom dijelu ukazuje osnovanom te je presudu valjalo ukinuti. U odnosu na drugu žalbenu osnovu, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom na ranije izloženo, ovaj sud nije odlučivao.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno i obranu optuženika, tako i sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.