Us-4887/2005-7 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-4887/2005-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Vidović kao predsjednice vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović i Borislava Komadine kao članova vijeća, te sudske savjetnice Bojane Pejkić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. d.d. S. B., koju zastupa I. D., direktor, protiv rješenja tuženoga Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Z., klasa: 141-02/05-01/OB-03121157443 ur. broj: 341-99-05/3-

05-2856, broj: 239783 od 22. ožujka 2005., radi invalidske mirovine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim je rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. B., klasa: 140-04-04-01, ur. broj: 341-16-03/1-04-13520, broj: 38516 od 18. siječnja 2005., kojim rješenjem se osiguraniku A. O. priznaje počevši od 1. lipnja 2003., pravo na invalidsku mirovnu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane povredom na radu.

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenoga rješenja. U bitnome navodi da uzrok invalidnosti zaposlenice A. O. nije povreda na radu u smislu članka 37. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, već radnja treće osobe. Pritom se poziva na članak 177. Zakona o obveznim odnosima glede isključenja odgovornosti na strani poslodavca. Predlaže da Sud uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje.

Osiguranica A. O., pozvana sukladno članku 33. stavak 1. Zakona u upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), kao zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu podnesenu po odvjetniku P. K. iz S. B., navodi da je u predmetnom postupku činjenično stanje točno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno. Ističe da je ozlijeđena za vrijeme radnoga vremena na svom radnom mjestu od strane treće osobe tj. zaposlenika tužitelja, pa stoga smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 37. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Poziva se na presudu Općinskog suda u S. B., broj: P-2184/01 od 20. rujna 2004, kojom je, tvrdi, utvrđeno da je tužitelj odgovoran za štetu koju je pretrpila na radu kod njega.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je u cijelosti kod razloga iz obrazloženja osporenoga rješenja i predložilo Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05) propisano je da invalidnost postoji kada je kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koje odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad-stavak 2.).

U postupku koji je prethodio donošenju osporenoga rješenja pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnih tijela vještačenja oba stupnja (nalaz i mišljenje Ovlaštenog vještaka, broj: D-739 od 11. lipnja 2003. i Višeg ovlaštenog vještaka broj: 477 od 1. lipnja 2004.), kao i mišljenje Stručnog povjerenstva za reviziju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj: 216 od 26. lipnja 2003., radi ocjene je li zbog zdravstvenog stanja osiguranice A. O., kod nje došlo do profesionalne ili opće nesposobnosti za rad. Ovlašteni viši vještak u nalazu i mišljenju, broj: 477 od 1. lipnja 2004. ocijenio je da je osiguranica dana 11. lipnja 2001. zadobila eksplozivnu povredu sa amputacijom desne natkoljenice, petog prsta desne šake, prijelom lijeve natkoljenice sa defektima muskulature i razvijenom kontrakturom lijevog koljena, oštećenje jetra, debelog crijeva i anusa, uz hemicolektomiju i brojna zaostala metalna tijela. Zbog navedenoga Ovlašteni viši vještak suglasno Ovlaštenom vještaku ocjenjuje da je kod osiguranice s danom 11. lipnja 2003 nastupila opća nesposobnost za rad, time što prepušta utvrđivanje uzroka invalidnosti pravnoj službi HZMO.

Tužitelj u žalbi prigovara uzroku invalidnosti i tvrdi da ozljeda koja je nastala kod osiguranice nije uzročno vezana za obavljanje poslova na kojima je ona radila kod poslodavca, te da poslodavac nije odgovoran za ozljede jer ih je zadobila radnjom treće osobe.

Prema odredbi članka 37. stavak 1. podstavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, ozljedom na radu smatra se svaka ozljeda osiguranika izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda uzrokovana naglim promjena položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela i drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva ozljeda uzročno vezana uz obavljanje poslova na kojima radi, odnosno djelatnosti na osnovi koje ozlijeđena osoba ima svojstvo osiguranika prema ovome Zakonu.

Prema podacima spisa predmeta (preslika kaznene prijave Policijske postaje S. B., broj: KU513/01 od 26. lipnja 2001., zapisnika o očevidu od 15. lipnja 2004., prijave o povredama bolnice D... J. B. u S. B. od 11.lipnja 2001. i rješenja Županijskog državnog odvjetništva u P. od 11. srpnja 2001.) dana 11. lipnja 2001. godine u radnoj prostoriji tužitelja u tijeku radnog vremena, zaposlenik tužitelja B. J. aktivirano je dvije ručne bombe od kojih je osiguranica zadobila teške tjelesne povrede. Prema Prijavi o ozljedi na radu ovjerenoj od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured S. B. pod brojem 209/01 od 16. srpnja 2001. godine proizlazi da je dana 11. lipnja 2001. godine osiguranica A. O. za vrijeme redovnog rada kod tužitelja N. d.d. S. B. zadobila teške tjelesne povrede od eksplozije bombe.

Na temelju činjeničnog stanja spisa predmeta, te nalaza i mišljenja stručnog tijela vještačenja, tuženo je tijelo osnovano postupilo kada je odbilo žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, jer kod osiguranice A. O. postoji invalidnost u smislu naprijed citiranog propisa. Tuženo je tijelo na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela vještačenja u cijelosti utvrdilo činjenično stanje, jer je Ovlašteni viši vještak imao u vidu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i sve bolesti i bolesna stanja koja kod osiguranice postoje, kao što je vodio računa i o činjenicama koje se odnose na predmetni događaj (slučaj) koji je ocijenjen kao povreda na radu u smislu odredbe članka 37. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Kako su naprijed navedena stanja dovela do opće nesposobnosti za rad osnovano je tuženo tijelo ocijenilo da su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja sukladno članku 34. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.

U svezi tužbenih prigovara glede uzroka invalidnosti valja istaknuti da je tuženo tijelo pravilno utvrdilo uzrok invalidnosti jer da je predmetni događaj bio vremenski, prostorno i uzročno povezan s redovnim radom (poslom, djelatnošću) osiguranice A. O. Naime, vremenska vezanost događaja s poslom postoji kada se nesretni slučaj dogodi u redovitom radnom vremenu. Prostorna vezanost događaja s poslom postoji kada se nesretni slučaj dogodi u prostoru odnosno na mjestu na kojem osiguranje zaštićuje osiguranika (redovito radno mjesto), tj. mjesto na kome osiguranik redovito obavlja posao odnosno svoju djelatnost. Uzročna veza događaja s poslom pak postoji kada nesretni slučaj nastupi u prostoru i za vrijeme u kojem mirovinsko i invalidsko osiguranje zaštićuje osiguranika ako se nesretni slučaj dogodio zbog djelovanja neke vanjske sile ili radnje čovjeka na već naprijed opisani način.

Kako je u konkretnom slučaju predmetni događaj vremenski prostorno i uzročno povezan sa redovnim radom osiguranice A. O., to je tuženo tijelo pravilno utvrdilo uzrok njene povrede. Stoga prigovori tužitelja iz tužbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku.

Slijedom navedenog, donošenjem osporenog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je trebalo temeljem članka 42. stavka 2. Zakona u upravnim sporovima ("Narodne novine"; broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 30. listopada 2008.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Bojana Pejkić, v.r.

Dijana Vidović, v.r.