Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-46/2006-2 AI generated

IV Kž-46/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-46/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. I. Š. i osum. B. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i 6. KZ, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice R. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2006. broj Kv-174/06 (Kio-Kzm-25/05), u sjednici održanoj dana 26. travnja 2006. godine

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-46/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice R. C. iz Z., protiv osum. I. Š. i osum. B. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i 6. KZ.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 46/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Dražena Tripala kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. I. Š. i osum. B. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i 6. KZ, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice R. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2006. broj Kv-174/06 (Kio-Kzm-25/05), u sjednici održanoj dana 26. travnja 2006. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenice kao tužiteljice R. C., kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, povodom neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice R. C. iz Z., protiv osum. I. Š. i osum. B. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i 6. KZ.

Protiv tog rješenja žali se oštećenica kao tužiteljica po punomoćniku N. C., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pregledom svih dokumenata i sadržaja istih u spisu predmeta, ocjenjuje da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju da iz tih podataka ne proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da bi osumnjičenici I. Š. i B. Š. na način opisan u istražnom zahtjevu ostvarili učin kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. i 6. KZ.

Naime, sadržaj dokumenata priležećih u spisu predmeta (kaznena prijava, zahtjev Z. B. za pronalazak njena brata B. C., predstavke i pritužbe na rad policijskih djelatnika upućen MUP-u RH od 26. siječnja 2006., zapisnika s rasprava o kaznenom predmetu broj Ko- 4040/02, rješenja MUP-a RH, PU Zagrebačke, Odjela za upravne poslove od 17. rujna 2002.,

IV Kž 46/06-2

preslike zapisa pok. S. C., oca nestalog B. C.), nije sam za sebe, a niti u međusobnoj povezanosti, takvih kvaliteta, da bi se na temelju istih mogao temeljiti zaključak o relevantnom stupnju postojanja osnovane sumnje da bi osumnjičenici počinili terećeno kazneno djelo opisano u istražnom zahtjevu oštećenice kao tužiteljice.

U tom zahtjevu se navodi da su osumnjičenici u vremenskom razdoblju od 28. svibnja 1977. do 01. travnja 1987. u Z., na nepoznati način oteli sina oštećene kao tužiteljice mldb. B. C. u momentu kad je dana 28. svibnja 1977. iza 20,00 sati izašao iz svoje kuće, te prolazio pored njihove kuće, te imenovanog usmrtili na zasad nepoznat način. Pažljivim pregledom sadržaja svih prethodno navedenih dokumenata pojedinačno, pa potom i u međusobnom odnosu, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio činjenice, a niti podatke koji bi direktno ili indirektno, s relevantnim stupnjem pouzdanosti, ukazivali da su upravo I.

Š. i B. Š. ti koji su mldb. B. C. kritičnog dana 28. svibnja 1977. u navedenoj ulici oteli. Pregledom sadržaja navedenih pojedinačnih dokumenata nema niti elemenata koji bi upućivali na određene personalne ili materijalne dokaze koji bi direktno ili pak indirektno upućivali da o tom bitnom činu faktično tragičnog nestanka mldb. B. C. imaju saznanja u smislu njegovog viđenja upravo neposredno prije samog nestanka, eventualnog kontakta neposredno prije tog s nekim osobama, ili pak imanja saznanja o materijalnih tragovima koji bi ukazivali na način njegovog nestanka.

Posebno nema podataka kojim bi se na indirektan način s tim činom nestanka, s relevantnim stupnjem pouzdanosti mogli dovesti u vezu osumnjičenici. Nema relevantnih podataka niti da su osumnjičenici imali razloga i motiva u vrijeme faktičnog nestanka mldb. B. C. istoga nasilno oteti i to bez obzira u kakvom su međusobnom odnosu već u to vrijeme bili s njegovim roditeljima. Podaci koji proizlaze iz navedenih dokumenata u spisu predmeta, kao i navedeni u žalbi, nisu doista takvih kvaliteta i značaja da bi se iz istih mogao izvesti pouzdan zaključak da su upravo osumnjičenici bili ti koji bi u vrijeme nestanka mldb.

B. C. imali razloga, pa i motiva oteti ga. Posebno u navedenim dokumentima nema nikakvih podataka, a iz kojih bi se moglo i indirektno zaključiti da su mldb. B. C. usmrtili, te da su tragove o tom činu osumnjičenici prikrivali s nepoznatim službenicima MUP-a. Pažljivim pregledom sadržaja zapisa pok. S. C. (list 31-67), posebno u dijelu kada opisuje nestanak svog sina, mldb. B. C., te dobivanje pisama nakon toga, nisu takvog značaja da bi se temeljem istog mogao izvesti direktno ili indirektno zaključak o osnovanosti sumnje otmice mldb. B.

C. koju bi izveli osumnjičenici I. i B. Š., a posebno ne da su ga potom usmrtili. To što pok. S. C. i oštećenica kao tužiteljica sumnjaju da su inkriminirano djelo izvršili osumnjičenici, njihova su subjektivna razmišljanja koja, prema iznijetim podacima, nemaju temelja u sadržaju priležećih dokumenata u spisu predmeta.

Slijedom svega izloženog, nema osnovane sumnje da bi osumnjičenici I. i B. Š. počinili kazneno djelo iz čl. 91. toč. 1. do 6. KZ, a kako je to opisano u istražnom zahtjevu oštećenice kao tužiteljice. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje istrage iz čl. 187. st. 1. ZKP, te je zahtjev za provođenje istrage pravilno odbijen. Budući da oštećenica kao tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu pravilnost odluke prvostupanjskog suda da u odnosu na osumnjičenike ne postoji osnovana sumnja za počinjenje terećenog kaznenog djela, to je žalbu valjalo odbiti.

IV Kž 46/06-2

Ispitujući žalbu u smislu odredbe iz čl. 398. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede tih odredbi, a niti odredbi iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, pa je primjenom odredbe iz st. 3. čl. 398. ZKP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.