Criminal appeal upheld; first instance verdict quashed due to insufficient evidence and failure to assess witness credibility properly.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the first-instance acquittal and quashed the verdict against defendants R. K. and Z. Đ. for theft. The court found the lower court erred by prematurely applying the presumption of innocence without fully evaluating the victim's testimony and ignoring contradictory evidence regarding the defendants' threats. Consequently, the case was remanded for retrial with a new panel to properly assess witness credibility and establish facts.
Legislator headnote
AI generatedČl. 123. st. 1. ZKP-a; Čl. 388. st. 1. i 3. ZKP-a: The court must not prematurely apply the presumption of innocence when material evidence contradicts the defendant's defense; a retrial is required if the first instance fails to adequately evaluate witness credibility or ignore significant inconsistencies in testimony.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 329/05-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2004. godine, broj K-65/00, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. R. K. i opt. Z. Đ. oslobođeni su optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ.
Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja pali su na teret proračunskih sredstava suda.
Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predložio ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz
I Kž 329/05-3
podnesak u kojem predlaže žalbu prihvatiti kao osnovanu, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš.
Žalba je osnovana.
U pravu je žalitelj kada tvrdi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Sud prvog stupnja je preuranjeno, primjenom načela u sumnji u korist optuženika, uzeo kao da ne postoje sve one činjenice koje terete optuženike „..jer nisu dokazane sa punom izvjesnošću…“.
Ošt. S. V. je tijekom istrage vrlo detaljno opisao cijeli događaj, a posebno kretanje i ponašanje obojice optuženika, te ih na nedvojben način teretio, dok je svojim kasnijim iskazom na glavnoj raspravi, reduciranim rječnikom i sumarno sve ovo osporio.
U pravu je žalitelj kada tvrdi kako oštećenik nije dao valjane, razborite i logične razloge kojima objašnjava bitnu promjenu svog iskaza. Usprkos tome, sud prvog stupnja je zaključio kako nema dokaza da su optuženici počinili odnosno kazneno djelo. Pri tome je zanemaren navod (list 169 spisa) kako je "… prilikom telefonskog razgovora s predsjednikom vijeća dana 15. prosinca 2003. godine, ošt. S. V. izjavio da su mu optuženici, nakon što je podnio kaznenu prijavu, prijetili, pa je morao pobjeći u Italiju …", i ovo nije stavljeno, na bilo koji način, u svezu sa mogućim razlogom odstupanja od ranijeg iskaza, već se sud zadovoljio izjavom oštećenika kako se on toga ne sjeća (list 217 spisa).
Sud prvog stupnja je zanemario i pronađene isprane krvave tragove u vozilu marke „Mercedes“ i to na zadnjem desnom sjedalu, na plastičnoj kutiji ogledala ugrađenog po sredini krova vozila kao i na tepihu na dnu prtljažnika. Provedenim vještačenjem DNK tragova (list 91 spisa) utvrđeno je da se aleli sva tri sporna traga krvi u potpunosti podudaraju s alelima iz nespornog uzorka krvi ošt. S. V.. Ovakav vještački nalaz korespondira sa iskazom oštećenika iz istrage, kada je iskazao kako je u odnosnom vozilu marke „Mercedes“ sjedio iza suvozača kada su ga tukli, a potom ga zatvorili u prtljažnik automobila. Stoga, za sada, pronađeni tragovi ukazuju na zaključak da je oštećenik govorio istinu kada je iskazao da su mu optuženici (sa još dvije nepoznate osobe) oduzeli slobodu kretanja i prijetili da će ga usmrtiti, s ciljem da ga prisile nešto učiniti.
Usprkos tome, ukoliko se već ne vjeruje oštećenikovom iskazu iz istrage, propušteno je utvrditi od kuda tragovi njegove krvi u vozilu, a poglavito od kuda na tepihu prtljažnika vozila.
Sud prvog stupnja je kao nelogičnost u iskazivanju oštećenika u istrazi, između ostaloga, izdvojio njegovu tvrdnju da se kretao osobnim automobilom V. ulicom prema G. kolodvoru, a da bi zatim iskazao kako je iskočio iz vozila na uglu V. i S. ulice, što je prema mišljenju suda prvog stupnja, nelogično jer je suprotno smjeru kretanja vozila od onog koje je nešto ranije navedeno. Međutim, oštećenik je u istrazi iskazao da su "… krenuli V. avenijom prema gradu, A. kolodvoru. Kada smo došli do raskrižja S. i V. ulice i kada je auto vozio relativno sporo, ja sam iskoristio tu priliku …". U pravu je žalitelj kada tvrdi kako ovakvo iskazivanje oštećenika, odgovara mogućem smjeru kretanja vozila i nije točan zaključak suda prvog stupnja da je oštećenik iskazivao nelogično i kontradiktorno.
I Kž 329/05-3
Za sada, nije pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je oštećenik, tijekom istrage, govorio neistinu i neosnovano teretio optuženike za kazneno djelo, jer je njegov iskaz "… očito nastao kao plod njegovih subjektivno proživljenih i protumačenih okolnosti, koji očito nisu odraz stvarnih događaja, već su posljedica njegovih psihičkih problema …" (list 8 pobijane presude).
U pravu je žalitelj kada tvrdi kako sud nije mogao sam utvrditi postojanje dominantnog utjecaja psihičkih problema na kvalitetu svjedočenja oštećenika, uslijed čega je nepotpuno utvrdio odlučne činjenice za procjenu istinitosti njegovog iskaza.
Prema postojećem utvrđenom činjeničnom stanju, sasvim sigurno, oštećenikov iskaz nije "…očito…“ nastao kao plod subjektivno proživljenih i protumačenih okolnosti. Naime, ukoliko je imao psihičkih problema, to ne znači nužno da su oni takve prirode da nije bio u stanju realno sagledati, proživjeti i opisati situacije u kojima se našao. Razlike u iskazu se mogu tumačiti i njegovim strahom od optuženikovih prijetnji, o čemu je već bilo govora.
Ako je već procijenjeno potrebnim utvrditi postojanje, vrstu i opseg psihičkih problema oštećenika, jer postoji sumnja da zbog njih izmišlja i preuveličava, odnosno opisuje situacije koje se objektivno nisu dogodile, sud prvog stupnja je to morao učiniti na relevantan način i uz pomoć stručne osobe, dakle psihijatrijskim vještačenjem a što je propustio utvrditi.
Obzirom na navedeno, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, preuranjen je zaključak suda prvog stupnja kako nema dokaza da su optuženici počinili kazneno djelo na način kako im je to optužnim aktom stavljeno na teret.
Ponovnim suđenjem, prvostupanjski sud će na valjan način utvrditi sve relevantne činjenice i u razlozima presude određeno navesti što na temelju izvedenih dokaza smatra utvrđenim. Isto tako, savjesno će ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene, izložit će sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim. Pri tom osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP-a.
Slijedom naprijed izloženog, trebalo je primjenom čl. 388.st. 1. i 3. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. rujna 2005. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Gordana Korotaj, v.r.
Marijan Svedrović, v.r.