Gž-1788/2011-2 · Županijski sud u Karlovcu

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Alenke Laptalo kao predsjednice vijeća, te sudaca Željka Udier i Vesne Britvec kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Ž. B. iz D. R., zastupane po punomoćniku S. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., zastupane po punomoćniku Š. S., odvjetniku u Z. radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1559/06 od 28. travnja 2011.godine, na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2011.godine,

p r e s u d i o j e

I. Usvaja se žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1559/06 od 28. travnja 2011.godine u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, p r e i n a č a v a i s u d i:

Odbija se tužiteljica Ž. B. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d., da plati tužiteljici Ž. B. iz D. R., iznos od 15.000,00 kuna (petnaest tisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 09. studenog 2006.godine do 31. prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, te od dana 01. siječnja 2008.godine pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Odbija se žalba tužiteljice, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1559/06 od 28. travnja 2011.godine u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke,

p o t v r đ u j e.

III. Povodom žalbe tuženika, a po službenoj dužnosti, p r e i n a č a v a s e presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1559/06 od 28. travnja 2011.godine u odluci o troškovima postupka pod točkom V. izreke i r j e š a v a:

Nalaže se tužiteljici Ž. B. iz D. R., da tuženiku C. o. d.d. , nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.925,00 kn, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj:P-1559/06 od 28. travnja 2011.godine pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici plati iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 09. studenog 2006. godine pa do isplate.

Pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi da je tuženik dužen tužiteljici plaćati rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno počev od utuženja (ili drugog datuma koji utvrdi vještak) pa nadalje i to tako da je dospjele obroke dužan platiti odjednom a dospijevajuće najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec zajedno da zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate.

Pod točkom III. odbijena je tužiteljica se dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi da je tuženik dužan tužiteljici plaćati rentu s naslova izgubljene zaradeu iznosu od 1.300,00 kn mjesečno počev od 01. prosinca 2000.godine pa nadalje tako da je sve dospjele obroke dužan platiti odjednom , a dospijevajuće najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec zajedno da zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate.

Pod točkom IV. izreke odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa radi neosnovanosti.

Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 10.532,90 kn u roku od 15 dana.

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobijaju:

a) tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. ZPP-a, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, zbog pogrešene primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. b)tuženik u dijelu pod točkom I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. studenog 2006.godine, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. ZPP-a, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, zbog pogrešene primjene materijalnog prava. Pobija i odluku o parničnom trošku. Predlaže da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači i tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka, odnosno da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i i predmtet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti. Predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

Žalbe su pravovremene.

Žalba tužiteljice nije osnovna.

Žalba tuženika je osnovana.

Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbi stranaka i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe iz čl. 365. st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11) dalje: ZPP, a u odnosu na eventualno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud ne nalazi da je pobijana presuda, kao i postupak koji je predhodio njezinu donošenju, donesena, odnosno vođen, uz počinjenje bilo koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih u čl. 354. st.2. t. 2.,4.,8.,9.,11., 13. i 14. ZPP-a.

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 251. st.1.i 2. ZPP-a vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud, a prije nego odredi koje će osobe uzeti za vještake sud će o tome slaslušati stranke, a odredbom čl. 252. st. 3. ZPP-a propisano je da se vještačenje se može povjeriti stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom labaoratoriju, fakultetu i sl.).

U ovom postupku vještačenje je povjereno i provedeno po stručnoj ustanovi Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da je povjeravanjem vještačenja stručnoj ustanovi postupljeno suprotno načelu svrsishodnosti i ekonomičnosti.

Naime, kod određivanja vještačenja prvostupanjski sud je postupio u smislu citiranih odredbi ZPP-a, te je i sama tužiteljica na ročištu od 24. svibnja 2007.godine (list 129 spisa) predložila da se obzirom na komleksnost predmeta, vještačenje provede po Medicinskom fakultetu .

Pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i nepristranim, imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj ustanovi za vještačenje, te cijeneći da je kod izrade nalaza sudjelovalo više vještaka raznih struka i specijalnosti, koji su se detaljno i obrazloženo očitovali na prigovore i prijedloge stranka, te se i usmeno očitovali na ročištu, a vještačenje proveli pregledom tužiteljice, uvidom u spis i u medicinsku dokumentaciju.

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, kod toga na stručnost i objektivnost vještačenja ne utječe okolnost što su u davanju dopunskog nalaza i mišljenja (kod očitovanja na prigovore) sudjelovala tri nova vještaka koja nisu sudjelovala u izradi osnovnog nalaza.

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge zbog čega je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog medicinskog vještačenja po novim vještacima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

U postupku između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica stradala u štenom događaju- prometnoj nezgodi dana 28. srpnja 1998.godine u svezi kojeg štetnog događaja je tuženik tužiteljici temeljem izvansudske nagodbe od 25. listopada 2000.godine (list 10 spisa) isplatio iznos od 40.002,16 kuna za pretrpljene fizuičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege te kamatu na već isplaćenu materijalnu štetu i kojom nagodbom je tužiteljica izjavila da neće imati nikakvih daljih zahtjeva prema tuženiku, osim ukoliko ubuduće nastupi pogoršanje zadravlja tužiteljice kao posljedica ozljede iz prometne nezgode.

Tužiteljica sada u ovom postupku potražuje od tuženika daljnju naknadu štete tvrdeći da je nakon ove nagodbe iz 2000. godine došlo do pogoršanja njenog zdravlja, te potražuje zbog pogoršanja zdravlja naknadu štete za fizičke bolove 30.000,00 kn, na ime straha 30.000,00 kna, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 300.000,00 kn, na ime rente za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od 1.200,00 kn, te rentu s osnova izgubljene zarade od 1.300,00 kn mjesečno. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom (list 7 i 8 spisa), te je nesporno između stranka da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom predmetu s osnova pogoršanja zdravlja isplatio iznos od 15.000,00 kn (obračun tuženika od 26. listopada 2006.godine na listu 6 spisa).

Iz stanja spisa, odnosno provedenog medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu (list A164 do A170 spisa) proizlazi da je tužiteljica inače u predmetnom štetnom događaju zadobila slijedeće ozljede: trzajna ozljeda vratne kralježnice, natučenje desnog koljen i psihički stres.

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjsku sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu štete za fizičke boli, strah, rentu za tuđu pomoć i njegu jer je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da po ovim osnovama kod tužiteljice nakon zaključene (prve) nagodbe iz 2000.godine nije došlo do pogoršanja zdravlja, te je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da stoga tužiteljici s navedenih osnova ne pripada dodatni novčani iznos van onog isplaćenog po nagodbi iz 2000.godine.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužiteljicu i sa tužbenim zahtjevom s naslova izgubljene zarade jer je na temelju provedenog vještačenja u postupku utvrđeno da je tužiteljica umirovljena zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a koja nije u svezi sa posljedicama štetnog događaja.

Neosnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da je štetni događaj (prometna nesreća) barem u određenom dijelu uzrokovala odlazak tužiteljice u mirovinu.

Naime, iz provedenog vještačenja (dopunski nalaz na listu 311 do 313 spisa) proizlazi da ozljede koje je tužiteljica zadobila i njihove posljedice nisu u vezi s razvojem kronične limfatičke leukemije i šećerne bolesti koje su naknado utvrđene u tužiteljice te da do gubitka radne sposobnosti kod tužiteljice nije došlo zbog depresivnog poremećaja, nego zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog limfoproliferativnog sindroma, poremećaja rada štitnjače i degenerativnih promjena kralježnice. Dakle, iz provedenog vještačenja neprijeporno proizlazi da gubitak radne sposobnosti tužiteljice nije posljedica ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju iz 1998.godine.

Stoga i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda tužiteljici ne pripada naknada štete s osnova izgubljene zarade.

Slijedom navedenog, ne nalazeći osnovanim žalbene navode tužiteljice, valjalo je temeljem propisa iz čl. 368. st.1. ZPP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II., III., i IV. izreke potvrditi.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenog vještačenje utvrdio da je nakon zaključenja nagodbe iz 2000. godine došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti za 10 % i to zbog psihičkih tegoba za 5%, te s oftamološke strane za 5% (vještački nalaz na listu A165 do 170 spisa, dopuna nalaza na listu 311 do 313 spisa, te usmeno očitovanje vještaka na ročištu od 20. travnja 2011.godine).

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici zbog pogoršanja zdravstvenog stanja zbog smanjenja životne aktivnosti za 10% pripada iznos od 15.000,00 kn.

Međutim, osnovano tuženik u žalbi upire da je prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno prvo kada je tužiteljici dosudio ovaj iznos jer je tuženik tužiteljici s osnova pogoršanja zdravstvenog stanja isplatio iznos od 15.000,00 kn dana 26. listopada 2006.godine.

Naime, kao što je navedeno, nesporno je da je temeljem zaključene sudske nagodbe od 25.listopada 2000. godine tuženik je tužiteljici isplatio iznos od 40.002,16 kn, a predhodno podnošenju tužbe u ovom predmetu, nakon što se tužiteljica tuženiku obratila sa odštetnim zahtjevom, tuženik je tužiteljici s osnova pogoršanja zdravlja isplatio 26. listopada 2006.godine daljnji iznos od 15.000,00 kn (obračun na listu 6 spisa), a što tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka, kao ni sada u žalbenoj fazi postupka ne osporava, te u žalbi navodi da su stranke 2006. godine skolopile novu nagodbu u kojoj je tužiteljica također ostvarila naknadu s naslova pogoršanja zdravstvenog stanja.

Prema tome, kako je tuženik tužiteljici predhodno podnošenja tužbe isplatio s osnova pogoršanja zdravstvenog stanja iznos od 15.000,00 kn dana 26. listopada 2006.godine, to je primjenom odredbe iz čl. 373. st.3. ZPP-a prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke valjao preinačiti i tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom da joj tuženik plati iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 09. studenog 2006.godine.

Kod toga se napominje da je i osnovan žalbeni navod tuženika da zakonska zatezna kamata s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljici ne bi pripadala tekuća od dana 09. studenog 2006.godine (kao dan podnošenja tužbe u ovom predmetu), već od dana donošenja prvostupanjske presude, a u smislu odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) obzirom da se štetni događaj iz kojega tužiteljica potražuje naknadu štete dogodio 1998.godine dakle prije stupanja na snagu (novog) ZOO-a.

Žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke o troškovima postupka nisu osnovani, te je prvostupanjski sud pravilno odredio trošak postupka.

Međutim, kako je zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku, to je temeljem čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o trošku.

Kako sada nakon preinačenja odluke o glavnoj stvari tužiteljica u postupku nije uspijela, jer je sada u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom, to tuženiku pripada trošak sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a i to samo trošak koji se sastoji od troška plaćene sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.300,00 kn, te troška plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 1.000,00 kn, što je sveukupno 3.300,00 kn.

Kada se radi o troškovima žalbenog postupka tuženiku je priznat samo trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 625,00 kn.

Dakle, proizlazi da je tužiteljica dužna tuženiku nadoknaditi trošak postupka u ukunom iznosu od 3.925,00 kn.

U Karlovcu, 14.prosinca 2011.godine.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo