IV Kž-166/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-166/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. L. i N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 249. st. 1. u svezi čl. 240. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice M. M. izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. listopada 1999. godine br. Kv-801/99 (Kio-166/99), u sjednici održanoj 27. travnja 2000.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećene kao tužiteljice.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu odlučilo je na temelju čl. 190. st. 3. u svezi čl. 187. st. 1. ZKP u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom za provođenje istrage protiv okr. J.L. zbog kaznenog djela iz čl. 249. st. 1. u svezi čl. 240. st. 1. KZ a protiv okr. N.B. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 3. u svezi st. 1. KZ, odbiti zahtjev oštećene kao tužiteljice M.M. za provođenje istrage.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela oštećena kao tužiteljica i predložila da se rješenje preinači i odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja zauzeo je stajalište, da nije učinjeno dovoljno vjerojatnim da bi okrivljenici postupili na način kako se to navodi u zahtjevu oštećene kao tužiteljice za provođenje istrage, odnosno da prikupljeni podaci i obavijesti kao i obrane okrivljenih ne upućuju na osnovanost takove sumnje. Izneseno stajalište suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

Naime, kada iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. M.D.-G. proizlazi da je sad pok. N.L. bila dugogodišnji kronični teški srčani bolesnik te da ni istovremena liječnička pomoć nakon srčanog napada ishod smrti ne bi otklonila, a da su okrivljenici i to okr. J.L. kao liječnica a okr. N.B. kao medicinski tehničar, poduzeli sve u cilju hitnog prijevoza i zbrinjavanja bolesnice u službu hitne pomoći u K.S., onda je, suprotno zahtjevu, zaključiti da su okrivljenici postupali profesionalno i savjesno pa takovi dokazi ne sadrže osnovanu sumnju na izvršenje terećenog kaznenog djela.

Što se pak tiče naprasne smrti pok. V.M. treba reći, također oslonom na stručno mišljenje dr. M.D.- G. da se tu najvjerojatnije radilo o prirodnoj naprasnoj (srčanoj) smrti a ne o psihičkoj traumi kao uzroku smrti "kojem bi okrivljenici svojim propustima doprinijeli" kako se to navodi u žalbi.

Ovo tim više, sve da je psihička trauma kao uzrok smrti i utvrđena, što se iz prikupljenih podataka ne može zaključiti kojim bi to profesionalnim propustima okrivljenici u konkretnom slučaju utjecali ili doveli do snažnog emocionalnog doživljaja na strani pok. V.M. a koji bi onda, uz pretpostavku da je dokazano postojanje starog oštećenja zdravlja, kao drugog odlučnog čimbenika za nastajanje psihičke traume, doveo do psihičke traume kao uzroka smrti.

Zbog toga, te uzimajući u obzir da se okrivljenicima doista ne može staviti u propust činjenica što u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je pok. V.M. kasnije priminuo, nije izvršena obdukcija te utvrdio točan uzrok smrti, svakako je prije zaključiti, da se i za okrivljenike u slučaju ove iznenadne smrti pok. V.M. očito radilo o nesretnom događaju, koji je uslijedio iza smrti pok. N.L. kojoj je i sam prethodno bio nazočan, a ne o osnovanoj sumnji o učinu kaznenog djela.

Slijedom izloženog, a jer nije ispunjen zakonski razlog za provođenje istrage protiv okrivljenika za djela koja su predmet zahtjeva, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. travnja 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Katica Jelić v.r.