Rev-x-787/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 787/2017-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz N. V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. F., odvjetniku u R., protiv tuženika O. B. iz N. V., OIB: 50586421513, kojeg zastupa punomoćnik R. A., odvjetnik u C., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-241/2016-2 od 3. svibnja 2017. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, poslovni broj Pn-2/15 od 7. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 22. listopada 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-241/2016-2 od 3. svibnja 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovoga revizijskog postupka sud će odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, svojom presudom poslovni broj Pn- 2/15 od 7. kolovoza 2015. djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2006. do isplate, dok je u preostalom dijelu za iznos od 265.280,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama, kao i zahtjev za objavu presude i isprike u tiskanim medijima, odbijen. Ujedno je naloženo tuženiku tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 596,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu (za iznos od 32.300,00 kn) zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen.

Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-241/16-2 od 3. svibnja 2017. odlučio:

„1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj Pn-2/15 od 07. kolovoza 2015. godine u točci II. i III. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke V. izreke.

2. Uvažavanjem žalbe tuženika p r e i n a č a v a s e presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj Pn-2/15 od 07. kolovoza 2015. godine u točci I. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kn (slovima: pettisućakuna) sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2006. godine do isplate.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 50.250,00 kn, sa zateznim kamatama od 07. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, sa zateznim kamatama od 03. svibnja 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio su reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ističući revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku presudu i vrati predmet tom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane izjavama tuženika objavljenim u dnevnom tisku J. l. i S. D.

Revizijski sud je ispitao presudu po čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu kojom je utvrđena odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj i djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je odbio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari u cijelosti, smatrajući da tuženik nije pasivno legitimiran budući da sporne izjave ne predstavljaju izjave tuženika kao privatne osobe već kao zakonskog zastupnika jedinice lokalne samouprave u obavljanju njegove dužnosti gradonačelnika, pa između tuženika, kao fizičke osobe, i tužitelja nije nastao obveznopravni odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, već je takav odnos nastao između tužitelja i grada Novog Vinodolskog, u smislu odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12 - dalje: ZLSU).

Tužitelj je u reviziji istaknuo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja drugostupanjske presude, sve glede utvrđivanja odlučne činjenice je li tuženik spornu izjavu dao kao nositelj javnopravne dužnosti gradonačelnika N. V. ili u svoje osobno ime o čemu ovisi pasivna legitimiranost tuženika u ovom sporu.

Izjave kojima je uzrokovana šteta tužitelju objavljene su u J. l. u članku pod naslovom: „Odričem se državljanstva jer me Grad maltretira“, a u kojem se navodi izjava tuženika: „Njegovim slučajem bi se trebala pozabaviti Psihijatrijska bolnica na R.“, te u S. D. u članku pod naslovom: „Ogorčen ovrhom nad vilom odrekao se državljanstva“, podnaslova: „Gradonačelnik B.: neka se javi psihijatru“, s objavljenom izjavom tuženika: “... Uostalom, za rješenje tog slučaja najbolje je da se obratite Psihijatrijskoj bolnici na R. jer D. samo tamo mogu pomoći. Eto, baš tako napišite. To vam je izjavio gradonačelnik N. - zaključio je razgovor vidno iživciran B.“.

Nije sporno da je tuženik, u vrijeme štetnog događaja, bio nositelj dužnosti gradonačelnika N. V..

Prema odredbama čl. 39. st. 1. i čl. 44. st. 1. ZLSU izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave u pojedinom gradu je gradonačelnik, koji obavlja izvršne poslove, a prema odredbi čl. 42. st. 1. ZLSU gradonačelnik zastupa grad (zastupnik po zakonu) te obavlja poslove utvrđene statutom grada u skladu sa zakonom (čl. 42. st. 3. ZLSU).

Nadalje, odredba čl. 48. ZLSU određuje poslove gradonačelnika na način da on: priprema prijedloge općih akata; izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela; usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad; upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom; odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skladu s ovim Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima; imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz članka 35. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno te obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.

Sud drugog stupnja, donoseći pobijanu presudu, nije dao jasne razloge o tome u obavljanju kojih poslova, u okviru djelokruga rada gradonačelnika bi bile dane sporne izjave, a iz čega bi se dalo zaključiti da su dane upravo u okviru obavljanja poslova jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, konkretno grada N. V. Naime, sama činjenica da je tuženik navedene izjave dao u vrijeme dok je obnašao dužnost gradonačelnika, sama po sebi ne znači da su dane u ime i za račun grada N. V. pa da zahtjev za pružanje pravne zaštite prema propisima materijalnog prava iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) može biti upravljen jedino prema gradu N. V.

Imajući u vidu sadržaj danih izjava tuženika ne može se prihvatiti zaključak da se isti mogu podvesti pod izjave izrečene u obavljanju službene dužnosti gradonačelnika jer se njima ne brani niti štiti koji legitimni interes grada N. V. niti rješava kakav nastali sporni odnos. Izjave su upućene osobi tužitelja, izražavaju sumnju u njegovo psihičko zdravlje, a čime ga se omalovažava te povrjeđuju prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo, a kako su to u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili nižestupanjski sudovi.

Stoga, obrazloženje suda drugog stupnja sadrži nejasne, nedostatne i proturječne razloge, a zbog zauzetog pravnog stava da tuženik nije pasivno legitimiran, pobijana presuda ne sadrži razloge o drugim iznesenim žalbenim razlozima pa pobijanu presudu nije moguće ispitati, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Imajući sve navedeno u vidu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 22. listopada 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.