Croatian Supreme Court dismisses appeals in a marijuana possession case, upholding the first-instance conviction and sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the defendant against a first-instance conviction for marijuana possession. The court found the lower court's reasoning sufficient regarding mitigating circumstances and the appropriateness of the seven-month prison sentence. Consequently, the original judgment was confirmed without modification.
Legislator headnote
AI generatedČl. 482. ZKP/08; Čl. 476. st. 1. ZKP/08: Appeals against criminal judgments are inadmissible if the appellate court finds no significant procedural violations or errors in the assessment of mitigating circumstances and the appropriateness of the imposed penalty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 302/13-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2013. broj K-1/13, u sjednici održanoj dana 18. rujna 2014., u nazočnosti zamjene optuženikova branitelja A. M., odvjetnice iz Z.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. K. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. I. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11) i na temelju istih odredbi, uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, u koju je uračunato vrijeme pritvora i istražnog zatvora od 6. kolovoza 2012. do 22. veljače 2013.
Na temelju čl. 79. u vezi s čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženiku je oduzeto 441,46 grama konoplje tipa droge marihuane i digitalna vaga „DIAMOND series AO4“ sa tragovima droge marihuane.
Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP/08.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
I Kž 302/13-8
Optuženik je podnio žalbu putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z., zbog „odluke o kaznenim sankcijama“, ustvari zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.
Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je optuženik predlažući odbijanje žalbe državnog odvjetnika.
Spis je prema odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženikova branitelja, a u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika.
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
Državni odvjetnik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, smatra da je izreka presude nerazumljiva, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na utvrđenje naročito olakotnih okolnosti i primjenu odredbi o ublažavanju kazne, neizricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i neopozivanje uvjetne osude, odnosno da su „razlozi presude o odlučnim činjenicama glede primjene prava nejasni.“
Suprotno tvrdnji državnog odvjetnika, izreka presude sastavljena je u skladu s odredbama čl. 459. ZKP/08. Činjenični opis djela gotovo je istovjetan navodima optužnice uz korekciju da je opojna droga bila namijenjena dijelom prodaji, a dijelom i za optuženikove potrebe, što odgovara razlozima presude i utvrđenju ovih činjenica iz optuženikove obrane i psihijatrijskog vještačenja (optuženik je ovisnik o opojnim drogama). Nadalje, jasnim i dostatnim razlozima prvostupanjski sud je ocijenio izvedene dokaze, prihvatio obranu optuženika, koji je djelo u suštini priznao, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravne odredbe KZ/11, kako je terećeno djelo i tužitelj označio izmijenjenom optužnicom (list 148 i 153 spisa). Potom je sud prvog stupnja u obrazloženju presude naveo okolnosti koje je uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, naglašavajući značaj olakotnih okolnosti izričajem da je olakotno cijenio priznanje djela, izražen osjećaj krivnje i kajanja uz obećanje da dalje neće činiti kaznena djela, „a posebice što se u međuvremenu oženio i dobio dijete.“ Prema tome, iako sud prvog stupnja nije ovako vrednovane okolnosti izrijekom imenovao „naročito olakotnim okolnostima“ nema dvojbe da im je dao takav značaj te je stoga primijenio odredbe o ublažavanju kazne.
Nadalje, iz koncepcije presude i konciznih, ali jasnih i dostatnih razloga razvidno je da je značaj utvrđenih i vrednovanih okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne bio razlogom za neopozivanje ranije izrečene uvjetne osude. Što se tiče žalbenog upiranja na izostanak razloga za neizricanje sigurnosne mjere za ukazati je žalitelju da odredba čl. 459. st. 6. ZKP/08 nalaže sudu da navede „kojim se razlozima vodio kad je ustanovio …da treba izreći sigurnosnu mjeru…“, dakle nužno je obrazložiti izrečene sankcije, time da tužitelj ima mogućnost pobijanja prvostupanjske presude zbog odluke o sigurnosnoj mjeri kada sud nije izrekao sigurnosnu mjeru, iako su za to postojali zakonski uvjeti (čl. 471. st. 2. KZ/08). Sadržajem žalbenih navoda državnog odvjetnika tvrdi se da su ispunjeni zakonski uvjeti za
I Kž 302/13-8
izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11. Međutim, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (da je optuženik ovisnik o drogama i alkoholu uz promjenu osobnosti koja je nastala zbog ovisnosti i psihotrauma u ranom djetinjstvu te da ga je potrebno uputiti na liječenje) na koji stranke nisu imale primjedbi te su se suglasile s čitanjem tog dokaza na raspravi, ne proizlazi zaključak da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo što je zakonska pretpostavka za izricanje ove sigurnosne mjere.
Slijedom navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona na koje, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. ZKP/08.
Državni odvjetnik nije zadovoljan ni odlukom o kazni, drži da su precijenjene olakotne okolnosti, dok nije odgovarajuće vrednovana ranija osuđivanost, učin djela u vremenu provjeravanja, pobude optuženika za pribavljanje materijalne dobiti i „relativno velika količina droge marihuane“.
Optuženik također prigovara odmjerenoj kazni, ističe značaj olakotnih okolnosti koje, po njegovoj ocjeni, opravdavaju blaže kažnjavanje.
Razmotrivši žalbene prigovore stranaka ovaj sud nalazi da, unatoč učina djela u vremenu provjeravanja, korjenita izmjena u obiteljskim prilikama optuženika, poglavito roditeljski status i kritičnost prema djelu, opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne. Stoga je i po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci primjerena težini i pogibeljnosti djela, imajući na umu da se radi o drogi marihuani koja u najmanjoj mjeri škodi ljudskom zdravlju. Stoga nije u pravu državni odvjetnik da je kazna preblaga, a kako je već prvostupanjski sud kaznu odmjerio ispod zakonskog minimuma to nije osnovan ni zahtjev optuženika za izricanje još blaže kazne.
Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. rujna 2014.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Nikša Stolić, v.r.
Ileana Vinja, v.r.