Gž R-27/2016-2 · Županijski sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Gž R-27/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Mire Čavajda kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i suca Vesne Bjelousov kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz J., ..., OIB:..., zastupan po punomoćnici M. Dž. P., odvjetnici iz O. d. Z. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika O.- K. d.d. iz O., ..., OIB:..., zastupan po odvjetniku M. O. iz Z., radi otkaza ugovora o radu, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2013., broj:Pr-667/2013-23, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2016.,

p r e s u d i o j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2013., broj:Pr- 667/2013-23, tako da ista sada glasi:

1. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 30.4.2012. g. tuženika O.- K. d.d. iz O., ..., OIB :..., nezakonita i nedopuštena , te da prema tome radni odnos tužitelja T. V. iz J., ... , OIB: ... kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku O.- K. d.d. iz O. ,... , OIB :... da tužitelja T. V. iz J., ... , OIB: ..., vrati na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta POSLOVOĐE.

III/ Tuženik O.- K. d.d. iz O., ... , OIB :... dužan je tužitelju T. V. iz J., ..., OIB: ..., isplatiti bruto plaću kako slijedi:

-za razdoblje od 22.08.2012. do 31.08.2012. u iznosu od 1.360,46 kn ( tisuću tristo šezdeset kuna četrdeset šest lipa ) , sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje koja teče na taj iznos od 16.09.2012.g., a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate , sve u roku 8 dana,

- za mjesec rujan 2012. u iznosu od 4.534,88 kn (četiri tisuće petsto trideset četiri kune osamdeset osam lipa), sve uvećano za zakonsku zatez. kamatu po stopi od 12% godišnje koja teče na taj iznos od 16.10. 2012. g. a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku 8 dana,

- za mjesec listopad 2012. u iznosu od 4.534,88 kn (četiri tisuće petsto trideset četiri kune osamdeset osam lipa), sve uvećano za zakonsku zatez. kamatu po stopi od 12% godišnje koja teče na taj iznos od 16.11. 2012. g. a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku 8 dana,

-kao i za svaki slijedeći mjesec do dana povratka na posao isplatiti bruto plaću u iznosu od 4.534,88 kn (četiri tisuće petsto trideset četiri kune osamdeset osam lipa) sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje , koja teče na taj iznos od 16- tog u mjesecu za prethodni mjesec , a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa , pa do isplate sve u roku 8 dana .

IV/ Nalaže se tuženiku O.- K. d.d. iz O. ,... , OIB :... da tužitelju T. V. iz J., ..., OIB: ... naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn ,sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje , a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana donošenja presude do isplate , u roku od osam dana.“

odbija se kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak i trošak revizijskog postupka u ukupnom iznosu od 9.750,00 kn, u roku 8 dana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 30.4.2012. g. tuženika O.- K. d. d. iz O. , ... , OIB :..., nezakonita i nedopuštena , te da prema tome radni odnos tužitelja T. V. iz J., ... , OIB: ... kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku O.- K. d.d. iz O.,... , OIB :... da tužitelja T. V. iz J., ..., OIB: ..., vrati na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta POSLOVOĐE.

III/ Tuženik O.- K. d.d. iz O.,... , OIB :... dužan je tužitelju T. V. iz J., ..., OIB: ..., isplatiti bruto plaću kako slijedi:

-za razdoblje od 22.08.2012. do 31.08.2012. u iznosu od 1.360,46 kn ( tisuću tristo šezdeset kuna četrdeset šest lipa ) , sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje koja teče na taj iznos od 16.09.2012.g., a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate , sve u roku 8 dana.

- za mjesec rujan 2012. u iznosu od 4.534,88 kn (četiri tisuće petsto trideset četiri kune osamdeset osam lipa), sve uvećano za zakonsku zatez. kamatu po stopi od 12% godišnje koja teče na taj iznos od 16.10. 2012. g. a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku 8 dana,

- za mjesec listopad 2012. u iznosu od 4.534,88 kn (četiri tisuće petsto trideset četiri kune osamdeset osam lipa), sve uvećano za zakonsku zatez. kamatu po stopi od 12% godišnje koja teče na taj iznos od 16.11. 2012. g. a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku 8 dana,

-kao i za svaki slijedeći mjesec do dana povratka na posao isplatiti bruto plaću u iznosu od 4.534,88 kn (četiri tisuće petsto trideset četiri kune osamdeset osam lipa) sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje , koja teče na taj iznos od 16- tog u mjesecu za prethodni mjesec , a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa , pa do isplate sve u roku 8 dana .

IV/ Nalaže se tuženiku O.- K. d.d. iz O.,... , OIB :... da tužitelju T. V. iz J., ..., OIB: ... naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn ,sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje , a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana donošenja presude do isplate , u roku od osam dana.“

Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., te čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13-dalje:ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odluci o parničnom trošku,

s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da žalbeni sud sam provede postupak i donese odluku u ovoj pravnoj stvari, uz naknadu troška tuženiku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita.

Osnovano tuženik navodi u žalbi da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer prvostupanjski sud unatoč utvrđenju žalbenog suda da je prethodna pobijana presuda prvostupanjskog suda nezakonita ponovno donosi istu presudu s istim razlozima, te je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer u razlozima presude nisu navede odlučne činjenice, zašto prvostupanjski sud smatra da se tuženik prije otkazivanja tužitelju nije savjetovao s Radničkim vijećem (dalje: RV).

Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

U ovoj fazi postupka nije sporno da je tuženik svome radniku, ovdje tužitelju na radnom mjestu Poslovođe II. grupe otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2008. redovitim otkazom od 30. travnja 2012. zbog poslovno uvjetovanih razloga kao tehnološkom višku, uz otkazi rok i otpremninu.

Nesporno je tuženik u zakonito provedenoj proceduri donio Program zbrinjavanja viška radnika od 27. ožujka 2012. (dalje: Program), te se prije donošenja Programa s popisom radnika koji su višak (1 do 181) savjetovao s RV-om koje je cijelo vrijeme savjetovanja bilo uključeno u postupak savjetovanja, te je isto dalo suglasnost na Program kao što je to učinio i Hrvatski zavod za zapošljavanje koji je u svom očitovanju naveo da nema daljnjih primjedbi na Program.

Tuženik se nakon toga sukladno čl. 145. st. 1. i 3. Zakona o radu (Narodne novine broj:149/09 i 61/11, dalje:ZR) savjetovao s RV-om prije donošenja odluke o otkazu tužitelju, koji je inače pod rednim brojem 74 bio uvršten u Program. Naime, tuženik je u dopisu od 20. travnja 2012. (list 149 do 152 spisa) naveo razloge zbog kojih namjerava otkazati tužitelju i drugim radnicima uvrštenim u Program, RV je dopis zaprimilo istog dana te se nije očitovalo u narednom roku od 8 dana iz čl. 149. st. 5. ZR, pa je tuženik poštujući zakonsku proceduru 1. prosinca 2008. mogao donijeti Odluku o redovitom otkazu tužitelju, pa ista nije ništava.

Ovakav stav Županijski sud u Osijeku je zauzeo u identičnim predmetnima na sjednici Građanskog odjela od 3. travnja 2014. (6-Su-183/2014.), dok citirana sudska praksa prvostupanjskog suda se odnosi na situaciju kada se poslodavac prije donošenja Programa savjetovao s RV-om, odnosno povjerenikom sindikata, ali nakon toga se prije donošenja pojedinačne odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nije savjetovao s RV-om.

Unatoč tome što je presuda donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ovaj žalbeni sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza, uvidom u pisanu dokumentaciju, te na temelju iskaza saslušanih svjedoka, A. V. i M. Š., te iskaza samog tužitelja.

Sporno je pitanje je li se tuženik kod otkazivanja tužitelju držao kriterija iz čl. 107. st. 3. ZR,kao i dodatnih kriterija (kvalitete rad radnika), te je li poštovao i odredbu stavka 4. toga članka.

Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, a kako tužitelj tvrdi da se tuženik nije držao zakonskih kriterija i dodatnih kriterija, tužitelj se bio dužan izjasniti u odnosu na koje radnike koji su ostali u radnom odnosu kod tuženika i po kojem kriteriju tužitelj ima prednost. Tužitelj saslušan na ročištu od 4. prosinca 2012. izjavio da su ostali u radnom odnosu kod tuženika lošiji od njega radnici i to M. J. kojem je tužitelj bio mentor, K. F. koji nema obveze uzdržavanja, te je tužitelj i u podnesku od 2. prosinca 2012. (list 180 spisa) pridodao još i poslovođu V. V.

Tuženik se u podnesku od 1. veljače 2013. u tome smjeru očitovao (listovi spisa 265 i 266) da usporedni radnici i to K. F. ima 31 godinu života, da uzdržava jedno dijete, te je da u vrijeme otkazivanja tužitelju imao 10 godina, 3 mjeseca i 3 dana radnog staža i da je bolji radnik od tužitelja. Da radnik M. J. ima 28 godina života, uzdržava suprugu i ima staža 4 godine, 1 mjesec i 4 dana, te da je i on bolji radnik od tužitelja. Za radnika V. V. je navedeno da ima 28 godina života, uzdržava trudnu suprugu i ima 4 godine, 1 mjesec i 4 dana radnog staža, te da je i on bolji radnik od tužitelja.

Podnesak od 1. veljače 2013. na ročištu od 4. veljače 2013. zaprimio je tužitelj zastupan po punomoćniku i tužitelj nije osporavao navedene podatke o usporednim radnicima, pa ovaj sud nema razloga sumnjati u njihovu točnost.

Iz navedenog je vidljivo da kako usporedni radnici približno imaju staža i godine života kao i tužitelj (osim radnika F. koji ima veći radni staž). Tužitelj je prema priloženoj tablici uz Program (list 38 spisa) u vrijeme otkazivanja imao 31 godinu života , 3 godine, 11 mjeseci i 15 dana staža kod tuženika, ( taj podatak tuženik je naveo i u odgovoru na tužbu na listu 15 sudskog spisa), te ukupnog staža 5 godina i 3 mjeseca), ali tužitelj nema obvezu uzdržavanja, dok svi usporedni radnici imaju obveze uzdržavanja, pa nije točna tvrdnja tužitelja da usporedni radnici imaju bolji socijalni status od njega, a stvar je tuženika kojem će kriteriju dati prednost.

Iz izvedenih dokaza saslušanja direktorice ljudskih resursa A. V., slijedi da je kod tuženika, koji ima velik broj radnika na različitim gradilištima, kod donošenja Programa učinjena pozitivna selekcija radnika na način da su direktori i operativa dobili nalog uprave da odrede najbolje radnike prema kvaliteti rada koje žele zadržati na pojedinim radnim mjestima, odnosno gradilištima, a direktorica ljudskih resursa je nakon toga primijenila socijalne kriterije propisane Zakonom na radnike uvrštene u Program, pa je nekolicina radnika, iako nije bila dovoljno angažirana za posao, ostala u radnom odnosu zbog socijalnog kriterija (velike obveze uzdržavanja). Tako i u odnosu na 70-tak radnika, s popisa koji je predočen svjedoku (asfaltna grupa i dr. zbog svojih posebnih vještina i rada na izdvojenim objektima) koji nisu pozitivno ocijenjeni, su ostali u radnom odnosu, jer su ti radnici definitivno trebali tuženiku.

Iz iskaza svjedoka M. Š. direktora hidrotehničkih objekata slijedi da je osobno sudjelovao u ocjenjivanju radnika odnosno inženjera koji su bili potrebni za pojedina gradilišta, a kvalitetu rada tužitelja su ocijenili inženjeri na gradilištu.

Tužitelj je na iskaz svjedoka izrekao paušalne i nerazumljive primjedbe referirajući se na iskaz I. V. koji u postupku nije niti saslušan.

Iz izloženog za zaključiti da je kod tuženika bilo dovoljno Poslovođa II. grupe koji su bolji radnici u odnosu na tužitelja, pa je tužitelj uvršten u Program, te mu je otkazano. Dakle, tuženiku se ne može osporiti pravo da u radnom odnosu, kada otkazuje većem broju radnika zbog ekonomskih teškoća (u prethodnoj godini prije otkazivanja 2011. je ostvario gubitak od 98 milijuna kuna), sukladno dodatnim kriterijima, zadrži u radnom odnosu bolje radnike, odnosno radnike bez kojih ne bi mogao funkcionirati, a da preostalim radnicima uvažavajući kriterija iz čl. 107. st. 3. ZR otkaže kao tehnološkom višku, da bi racionalizacijom poslovanja mogao i nadalje opstati na tržištu i to u vrijeme usporene gospodarske aktivnosti za sektor graditeljstva.

Tužitelj nije dokazao u smislu odredbe čl. 107. st. 4. ZR da ga je tuženik mogao obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, te imajući u vidu cjelokupnu situaciju kod tuženika (loša financijska situacija uz okolnosti otkaza velikom broju, 181 radniku), nije ni bilo opravdano očekivati da tužitelja obrazuje i osposobljava za rad na nekim drugim poslovima, imajući u vidu da je tuženik i premještao neke radnike s jednog na drugo radno mjesto.

Kako tužitelj na posljednjem ročištu za glavnu raspravu nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, pa i po ocjeni ovoga suda nije bilo razloga saslušavati svjedoke koje je predložio tuženik na okolnost dogovora oko sastavljanja konačnog popisa radnika i ocjene o radu tužitelja (tim dokaznim prijedlozima se protivio tužitelj) i s obzirom na stanje stvari da tužitelj nije dokazao da su u radnom odnosu kod tuženika ostali radnici s boljim socijalnim kriterijima, odnosno nije dokazao da bi kod izbora-selekcije tuženik zlonamjerno postupao da bi u radnom odnosu zadržao lošijeg poslovođu a otkazao boljem tužitelju, tj. da izbor nije trebao pasti na tužitelja, dok je tuženik dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz tužitelju, pa je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je otkaz tužitelju nezakonit, uz pravo tužitelja na povrat u radni odnos kod tuženika i isplatu izgubljene zarade s kamatama i parničnim troškom u cijelosti neosnovan.

Iz navedenih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 373. a ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o parničnom trošku.

Tuženik kojega je za cijelo vrijeme spora zastupao odvjetnik, a uspio je u cijelosti u sporu ostvaruje pravo na trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a za poduzete procesne radnje i to za sastav odgovora na tužbu, sastav dva obrazložena podneska od 21. studenog 2012. i 1.veljače 2013., te za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 16. listopada 2012., 4. prosinca 2012., 4. veljače 2013. i 16 . prosinca 2013. (7 puta 1.000,00 kn), za sastav revizije prema Tbr. 10. toč. 6. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj:142/12, 103/14 i 118/14) u iznosu od 800,00 kn i sve uvećano za PDV je za tuženika ukupno 9.750,00 kn. Tuženik nije tražio trošak sastava žalbe od 4. ožujka 2013. i 20. siječnja 2014., pa mu taj trošak nije niti suđen, dok tužitelj nema pravo na trošak, jer nije uspio u sporu.

U Osijeku, dana 28. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća

MIRA ČAVAJDA, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić