Gžzp-211/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 211/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja A. L. iz Z., zastupanog po punomoćniku H. Č.-B., odvjetniku iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gzp- 263/06-6 od 29. svibnja 2007., dana 27.rujna 2007.,

r i j e š i o j e :

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj:Gzp-263/06-6 od 29.svibnja 2007.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gzp-263/06-6 od 29.svibnja 2007. utvrđen je osnovanim zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 24.svibnja 2006. te je naloženo Općinskom sudu u Zagrebu donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl.br. P-11172/03 u roku od šest mjeseci od dana dostave tog rješenja (toč.I i II..izreke). Istim je rješenjem predlagatelju određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 11.000,00 kn (toč.III.izreke) a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz toč.III.izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč.IV.izreke).

Protustranka je podnijela žalbu protiv tog rješenja ne navodeći određeno žalbene razloge iz odredbe čl.353.st.1.toč.1-3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03- dalje: ZPP), dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se predlagatelju odmjeri primjerena naknada sukladno njegovom «doprinosu dugotrajnosti predmetnog parničnog postupka».

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.2.,4.,8.,9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl.365.st.2.ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe pa se ona u svemu može ispitati.

U provedenom postupku, po ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđeno da je povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, jer je dugotrajnost postupka posljedica neučinkovitosti suda, koji u razdoblju od osam godina, šest mjeseci i dvadesetsedam dana nije donio pravomoćnu odluku iako sam predmet nema elemenata složenosti. Navedeno upućuje na zaključak da sud nije vodio postupak sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

Neosnovani su žalbeni navodi protustranke da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio doprinos tužitelja duljini trajanja postupka jer da se tužitelj neosnovano usprotivio prijedlogu tužene za povrat u prijašnje stanje zbog čega je cijeli postupak produžen za godinu dana.

Ovo iz razloga što se radi o redovnoj dispoziciji stranke u postupku, dok je sud taj koji je, u smislu odredbe čl.121.ZPP, donio odluku o opravdanosti razloga za propuštanje ročišta ili roka u vezi s kojim je podnijet prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.28.Zakona o sudovima («Narodne novine» 105/05.dalje:ZS) kada je predlagatelju, na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odredio iznos od 11.000,00 kuna.

Tako određena novčana naknada predlagatelju predstavlja i po mišljenju ovog suda primjerenu novčanu naknadu s obzirom na utvrđenu duljinu sudskog postupka, postupanje suda, ponašanje predlagatelja (tužitelja u parničnom postupku), složenost, vrstu i prirodu konkretnog spora, kao i na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl.380.toč.2.ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa čnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2.

21. Zakona o sudskom vanparni

Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. rujna 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.